drenovska povijest Archives - NGO Without Borders

U Facebook grupi DCD našeg Društvenog centra Drenova, Damir Medved objavio je usporedne slike Grohova nekad i danas gdje se lijepo vidi kako su nekad oko Grohova postojali vinogradi i obrađene površine koje su danas zapuštene i obrasle šumom.

Na gornjim se slikama lijepo vidi razlika između doba izgradnje brane (1964.-1966.) i današnjeg doba.

Već dugo poznam godpodina Josipa Šikića, stanovnika Grohova koji mi je u razgovoru potvrdio da se u Grohovu nekada doista drugačije živjelo i da je Grohovo bilo okruženo vinogradima i vrtovima. A znamo i za mlinove i stupe koji su isto tako nestali.
Priča mi gospodin Šikić kako su vinogradi postojali s obje strane današnjeg jezera Valići i kako su lijepo uspijevali zahvaljujući ilovači koja je čuvar vlage što odgovara vinovoj lozi. Nisu to bili veliki vinogradi, već manje, suhozidima ograđene površine gdje se uzgajalo većinom bijelo vino uz ponešto i crnoga. Tragovi tih suhozida mogu se pronaći i danas. Tu se, naravno, uzgajalo i povrće za svakodnevnu prehranu, a tko je imao više nosio je prodati na placu u Rijeku.

Priča gdin. Šikić kako u ta malo davnija vremena ni na Grobnišćini pa ni oko Kastva nije bilo toliko vinograda kao oko Grohova, oko Pašca, u Šćitarima na obroncima Katarine. Količine vina koju su proizvodili vlasnici vinograda nisu bili nešto značajnije. Većinom za kućnu upotrebu, a nešto se znalo i prodati. Kako u to doba još nije bilo tehnologije i pripravaka koji su mogli održavati kvalitetu vina, kad bi se bačva otvorila trebalo je relativno brzo to vino i potrošiti da se ne bi pokvarilo. U tu svrhu organizirale su se „Matice“.
U knjizi Zlatana Nadvornika „Hrvatska vina, vinski običaji,vinski napitci i vinske ceremonije“, autor piše:

Gospodin Šikić ispričao mi je da je u Grohovu bilo malo drukčije. Naime, redoslijed se dogovarao među vinogradarima. I baš kako kaže Nadvornik, u dogovoreno vrijeme suseljani su se okupljali kod određenog gazde, bačva bi se otvorila, pilo se, veselilo, a ponešto i prodalo. To su za ta vremena bili veliki događaji, znali su potrajati i po dva dana kod nekog gazde. Ovi malo žedniji, koji su ostajali i preko noći, prespavali bi na sjeniku, ali bi gazda svima prije oduzeo „fajerc i fuminanti“ (tako mi priča g. Šikić) da ne bi došlo do požara kad bi onako „veseli“ htjeli pripaliti cigaretu. Uglavnom – bačva bi se ispraznila!

Josipov pranono nije održavao matice jer je proizvodio vrlo kvalitetno vino koje bi se brzo prodalo.
Zanimljiv detalj istaknuo je gdin. Šikić. Naime, Grohovčani su prvi počeli spremati kvalitetnije vino u (kako kaže) butije. Ustvari bilo je to nešto slično današnjem šampanjcu, a on i sam negdje još uvijek ima uređaj za čepljenje tih butija.
Slika koju mi je također ustupio gdin. Šikić prikazuje maticu iz (sudeći po natpisu na poleđini) 1958. godine.

Nažalost ne zna se kod kojeg gazde.

Osim što su se bavili prodajom vina i povrća, mnogi Grohovčani bili su mesari, a kao što je gore spomenuto Grohovo je bilo poznato i po mlinovima i stupama na prokopanom kanalu – odvojku Rječine.
Razvojem industrije i mogućnošću zarade u Rijeci, vinogradi su se zapuštali i vinarstvo je postupno nestajalo.

Rijetki su mjesni odbori u Rijeci koji imaju dvije župe i dvije crkve kao Drenova. Zapravo tri crkve, jer je i kapela Svih Svetih u davnini dugo bila jedina crkva na Drenovi u kojoj se služila sveta misa.

Ustvari, ima toga još. Naime i kapela na Velom vrhu, od kada je obnovljena, povremeno služi kao mjesto pohođenja hodočasnika, a nešto prije izgradnje današnja crkve Gospe Karmelske, pokraj starog župnog stana, postojala je, a već odavno srušena, kapela Gospe Karmelske.

No, ako je upitno da je Drenova iznimka po broju župa i crkava, po broju groblja sigurno je na prvome mjestu!

Naime, trenutno postoje na Drenovi tri groblja koja su u funkciji. Postojalo je i četvrto, a priča se i o petom!

Krenimo od ovoga, petog. U Kablarima postoji zaselak Patersko. Po pričanju starijih Drenovčana dobilo je naziv po paterima, pripadnicima isusovačkog reda koji su Rijeku došli 1627. godine. Kako bi se mogli uzdržavati i poduzimati svoje graditeljske pothvate, dobili su na upravu prostranu Kastavsku gospoštiju, kojom su upravljali od 1630. do 1773. godine. Vjeruje se da je područje Paterskoga dodijeljeno paterima koji su tamo živjeli, radili na imanju i tamo, kako se priča – sahranjivali i svoje umrle članove.

Na kamenom okviru ulaznih vratiju najstarije kuće u Paterskom uklesana je godina 1698 i karakterističan znak Družbe Isusove IHS s križem i tri čavla, što bi mogao biti dokaz da su zaista pateri tu živjeli, a budući da nisu u to doba nigdje u blizini imali groblje, lako je moguće da su svoje preminule članove sahranjivali na samom imanju.

Na krovu spomenute kuće znak je križa kao još jedan dokaz da su u njoj živjeli pateri. Zanimljivo je da je na još jednoj kući u Benašima isti znak na krovu.

Drugo drenovsko groblje, ustvari prvo službeno, danas više ne postoji.

Nalazilo se na prostoru u blizini zgrade u kojoj je današnja drenovska biblioteka. Prekopano je 2006. godine u vrijeme izgradnje Sveučilišnoga naselja, a posmrtni ostaci prenešeni su u zajedničku kosturnicu na Kozali.

Ne postoji pisani trag o točnom datumu kada je groblje otvoreno. Po saznanjima mons. Gabrijela Bratine bilo je to 1837. godine. Na staroj karti iz 1842. godine, iz fundusa Državnoga arhiva Rijeka, koju su mi ljubazno iskopirali i dozvolili koristiti u svrhu ovoga materijala, vidi se označeno groblje.

Jedna zanimljivost na gornjoj karti predstavlja mjesto na kojem je označena Gornja Drenova, otprilike na današnjem predjelu Brdina i istočnie.

Na Austro-Ugarskoj karti iz doba 1869. – 1887. također je prikazano groblje.

Izvor: http://mapire.eu

Korištenjem gornjega linka moguće je kartu usporediti s podmetnutom današnjom kartom i vidimo da pozicija zaista odgovara spomenutom mjestu današnje drenovske biblioteke.

Kako nažalost nemamo ni jednu fotografiju toga, prekopanoga groblja, zamolio sam Alberta Mihicha-Bertića, našeg poznatog amaterskog slikara da mi naslika groblje onako kako ga se on sjeća. Pouzdam se potpuno u izvrsnu Bertićevu memoriju, tako da sam siguran da je to groblje izgledalo ovako:

Slika Alberta Mihicha-Bertića, rekonstrukcija izgleda groblja prema sjećanju

Ostaci groblja vidljivi sui i na avionskoj snimci iz 1998. godine na kojoj se kao i na Bertićevoj vidi kapelica, posljednje počivalište župnika Ivana Cvetka.

Groblje se koristilo do 1906. godine, kad je većina pokojnika ekshumirana i premještena na Staro groblje.

Na tome je groblju, 1884. godine, 14 godina nakon premještaja s Drenove, na vlastitu želju sahranjen i Ivan Cvetko, osnivač župe Gospe Karmelske. Bio je drenovski župnik od 1837. do 1870. godine, kad je premješten. Njegovi su posmrtni ostaci, prilikom prekopa, prenešeni na takozvano Staro groblje u grobnicu župnika Mariottinija. Godine 2012. nadgrobni spomenik vandalskim je činom oštećen pa je podignut novi.

Spomenuto Staro groblje, treće drenovsko groblje, sagrađeno je 1903. godine i danas je još u funkciji.

U župnoj knjizi crkve Gospe Karmelske nalazimo zapis tadašnjeg župnika

Izidora Gudca koji kaže:

Godine 1903. dne 15. studenoga iza svete mise na groblju, blagoslovio ga je prečasni gosp. Dr. Ivan Kukanić, riečki župnik, uz azistencu nekolicine riečkih svećenika.

Prva je pokopata bila na novom groblju pok. Lucija Frančetić, starica 84 g., dne 29.12.1903.

Na Starom groblju Drenova 1914. godine sahranjen je Ivo Grohovac, pjesnik, novinar i usrdni borac za hrvatski jezik i nacionalni identitet Rijeke, a 1924. godine profesor Fran Franković; otac učiteljstva Istre, prvi ravnatelj Učiteljske škole u Kastvu, autor prve hrvatske početnice i jedan od osnivača Pučke čitaonice Drenova.

Posljednja počivališta Iva Grohovca i prof. Frana Frankovića

Zgodno je usporediti nacrt groblja iz 1902. godine iz fundusa Državnoga arhiva u Rijeci i fotografiju dronom Raula Jereba iz današnjih dana.

Plan groblja iz 1902. godine i fotografija Raula Jereba

Na stranici KD Kozala može se naći podatak o svim riječkim grobljima, ažuriran 31.12.2019., o površini i broju sahranjenih, pa tako usputni podatak da ovo groblje ima 5560 m2 i da je broj sahranjenih 1169.

Gornja Drenova, kao što znamo, 1924. godine granicom je ostala bez crkve, škole pa i groblja. Ivo Jardas napisao je: Podbregon cimitera nimaju, pak mrtvi nose zakopat vaje Sv. Matej. Današnje groblje na Gornjoj Drenovi, na Orešju, sagrađeno je 1940. godine. Zadnje je počivalište i braći Hlača, Ružici Mihić i mnogim borcima NOB-a, kao i Vilimu Štefanu, svojedobnom kroničaru drenovskih običaja i povijesti.. Malo statistike: površina 1699 m2, broj sahranjenih 497.

O groblju Gornja Drenova u monografiji Komunalnog društva Kozala, piše Daina Glavočić:

Kao i većina prigradskih grobalja, groblje Gornja Drenova smješteno je u dolcu, plitkoj vrtači, na krševitom području, okruženo pretezito bjelogoričnom šumom, te nasadom čempresa. Gotovo na osami, u izolaciji, Groblje je okruženo niskim zidom u kojem je ulaz sa željeznim vratima, a nad njima je portalna ravna greda na kojoj je natpis – Vječni pokoj, i godina uređenja groblja 1940., iako je prvi ukop registriran 1905. (Marija Perušić). Desno od ulaza mala je jednostavna kućica s mrtvačnicom.

Grobovi su smješteni na dvije razine. Središnje je ukopno polje na nižoj razini, u dnu vrtače. Ukopi su realizirani u urednim poprečnim horizontalnim nizovima jednostavnih posteljnih grobova, te s jednim nizom malih, bijelih dječjih grobova. Otprilike na sredini toga polja je nešto šira aleja oivičena nasadom čempresa. Ona povezuje dvije važne točke rubnog niza grobova na povišenoj razini, koji su smješteni uz ogradni zid oboda groblja. Na desnom je kraju aleje središnji grobljanski kameni križ, a na lijevom je oveći, jednostavan kubični kameni spomenik borcima palim na samom kraju Drugog svjetskog rata u borbama za sjedinjenje Rijeke s Istrom 1945. godine.

U skladu s vremenom i društvenim prilikama u kojima je ovo groblje osnovano, ono nema umjetnički vrijednih spomenika jer za vrijeme poslijeratne obnove nije bilo mogućnosti za posebno umjetničko oblikovanje. Vidljivi su jedino zahvati na renoviranju starijih grobnica te njihovo oblaganje sveprisutnim crnim ili crvenim mramornim pločama.

Ovo je groblje namijenjeno manjoj lokalnoj zajednici, jedino je u gradu izgrađeno bez mrtvačnice te je udaljeno od naselja s kojim nije povezano gradskim prijevozom.

Prosječno se godišnje ovdje obavi samo četiri pokopa, stoga je interes građana okrenut novom Centralnom gradskom groblju Drenova.

Groblje Gornja Drenova, danas

Ulaz u groblje sa uklesanom godinom izgradnje 1940.

Groblje na Orešju, fotografija Raula Jereba

I konačno, peto Drenovsko groblje, Centralno gradsko groblje Drenova otvoreno 1988. godine , najveće je groblje na području grada Rijeke sa čak 412.000 m2. Broj sahranjenih 31.12.2019. bio je –13.428.

Nalazi se na širem području Obrša kojim je nekad dominirala kapelica Svih Svetih, sagrađena 1575. godine, koja i danas služi za zadnji ispraćaj pokojnika.

Grobljem dominira središnja građevina sa dvoranom za ispraćaj pokojnika, modernoga arhitektonskog izgleda, nasuprot staroj kapelici s kojom čini zanimljiv sklad.

Na groblju je uređena i Aleja branitelja na kojoj počivaju poginuli branitelji iz Domoviskoga rata.