Damir Medved održao je predavanje o radu i ostavštini Paula Otleta i Henry La Fontaina u sklopu riječkog interdisciplinarnog kongresa Globalizacija 4.0.
Pogledajte više na priloženom videozapisu.
Damir Medved održao je predavanje o radu i ostavštini Paula Otleta i Henry La Fontaina u sklopu riječkog interdisciplinarnog kongresa Globalizacija 4.0.
Pogledajte više na priloženom videozapisu.
Rijetki su mjesni odbori u Rijeci koji imaju dvije župe i dvije crkve kao Drenova. Zapravo tri crkve, jer je i kapela Svih Svetih u davnini dugo bila jedina crkva na Drenovi u kojoj se služila sveta misa.
Ustvari, ima toga još. Naime i kapela na Velom vrhu, od kada je obnovljena, povremeno služi kao mjesto pohođenja hodočasnika, a nešto prije izgradnje današnja crkve Gospe Karmelske, pokraj starog župnog stana, postojala je, a već odavno srušena, kapela Gospe Karmelske.
No, ako je upitno da je Drenova iznimka po broju župa i crkava, po broju groblja sigurno je na prvome mjestu!
Naime, trenutno postoje na Drenovi tri groblja koja su u funkciji. Postojalo je i četvrto, a priča se i o petom!
Krenimo od ovoga, petog. U Kablarima postoji zaselak Patersko. Po pričanju starijih Drenovčana dobilo je naziv po paterima, pripadnicima isusovačkog reda koji su Rijeku došli 1627. godine. Kako bi se mogli uzdržavati i poduzimati svoje graditeljske pothvate, dobili su na upravu prostranu Kastavsku gospoštiju, kojom su upravljali od 1630. do 1773. godine. Vjeruje se da je područje Paterskoga dodijeljeno paterima koji su tamo živjeli, radili na imanju i tamo, kako se priča – sahranjivali i svoje umrle članove.
Na kamenom okviru ulaznih vratiju najstarije kuće u Paterskom uklesana je godina 1698 i karakterističan znak Družbe Isusove IHS s križem i tri čavla, što bi mogao biti dokaz da su zaista pateri tu živjeli, a budući da nisu u to doba nigdje u blizini imali groblje, lako je moguće da su svoje preminule članove sahranjivali na samom imanju.
Na krovu spomenute kuće znak je križa kao još jedan dokaz da su u njoj živjeli pateri. Zanimljivo je da je na još jednoj kući u Benašima isti znak na krovu.
Drugo drenovsko groblje, ustvari prvo službeno, danas više ne postoji.
Nalazilo se na prostoru u blizini zgrade u kojoj je današnja drenovska biblioteka. Prekopano je 2006. godine u vrijeme izgradnje Sveučilišnoga naselja, a posmrtni ostaci prenešeni su u zajedničku kosturnicu na Kozali.
Ne postoji pisani trag o točnom datumu kada je groblje otvoreno. Po saznanjima mons. Gabrijela Bratine bilo je to 1837. godine. Na staroj karti iz 1842. godine, iz fundusa Državnoga arhiva Rijeka, koju su mi ljubazno iskopirali i dozvolili koristiti u svrhu ovoga materijala, vidi se označeno groblje.
Jedna zanimljivost na gornjoj karti predstavlja mjesto na kojem je označena Gornja Drenova, otprilike na današnjem predjelu Brdina i istočnie.
Na Austro-Ugarskoj karti iz doba 1869. – 1887. također je prikazano groblje.
Izvor: http://mapire.eu
Korištenjem gornjega linka moguće je kartu usporediti s podmetnutom današnjom kartom i vidimo da pozicija zaista odgovara spomenutom mjestu današnje drenovske biblioteke.
Kako nažalost nemamo ni jednu fotografiju toga, prekopanoga groblja, zamolio sam Alberta Mihicha-Bertića, našeg poznatog amaterskog slikara da mi naslika groblje onako kako ga se on sjeća. Pouzdam se potpuno u izvrsnu Bertićevu memoriju, tako da sam siguran da je to groblje izgledalo ovako:
Ostaci groblja vidljivi sui i na avionskoj snimci iz 1998. godine na kojoj se kao i na Bertićevoj vidi kapelica, posljednje počivalište župnika Ivana Cvetka.
Groblje se koristilo do 1906. godine, kad je većina pokojnika ekshumirana i premještena na Staro groblje.
Na tome je groblju, 1884. godine, 14 godina nakon premještaja s Drenove, na vlastitu želju sahranjen i Ivan Cvetko, osnivač župe Gospe Karmelske. Bio je drenovski župnik od 1837. do 1870. godine, kad je premješten. Njegovi su posmrtni ostaci, prilikom prekopa, prenešeni na takozvano Staro groblje u grobnicu župnika Mariottinija. Godine 2012. nadgrobni spomenik vandalskim je činom oštećen pa je podignut novi.
Spomenuto Staro groblje, treće drenovsko groblje, sagrađeno je 1903. godine i danas je još u funkciji.
U župnoj knjizi crkve Gospe Karmelske nalazimo zapis tadašnjeg župnika
Izidora Gudca koji kaže:
Godine 1903. dne 15. studenoga iza svete mise na groblju, blagoslovio ga je prečasni gosp. Dr. Ivan Kukanić, riečki župnik, uz azistencu nekolicine riečkih svećenika.
Prva je pokopata bila na novom groblju pok. Lucija Frančetić, starica 84 g., dne 29.12.1903.
Na Starom groblju Drenova 1914. godine sahranjen je Ivo Grohovac, pjesnik, novinar i usrdni borac za hrvatski jezik i nacionalni identitet Rijeke, a 1924. godine profesor Fran Franković; otac učiteljstva Istre, prvi ravnatelj Učiteljske škole u Kastvu, autor prve hrvatske početnice i jedan od osnivača Pučke čitaonice Drenova.
Zgodno je usporediti nacrt groblja iz 1902. godine iz fundusa Državnoga arhiva u Rijeci i fotografiju dronom Raula Jereba iz današnjih dana.
Na stranici KD Kozala može se naći podatak o svim riječkim grobljima, ažuriran 31.12.2019., o površini i broju sahranjenih, pa tako usputni podatak da ovo groblje ima 5560 m2 i da je broj sahranjenih 1169.
Gornja Drenova, kao što znamo, 1924. godine granicom je ostala bez crkve, škole pa i groblja. Ivo Jardas napisao je: Podbregon cimitera nimaju, pak mrtvi nose zakopat vaje Sv. Matej. Današnje groblje na Gornjoj Drenovi, na Orešju, sagrađeno je 1940. godine. Zadnje je počivalište i braći Hlača, Ružici Mihić i mnogim borcima NOB-a, kao i Vilimu Štefanu, svojedobnom kroničaru drenovskih običaja i povijesti.. Malo statistike: površina 1699 m2, broj sahranjenih 497.
O groblju Gornja Drenova u monografiji Komunalnog društva Kozala, piše Daina Glavočić:
Kao i većina prigradskih grobalja, groblje Gornja Drenova smješteno je u dolcu, plitkoj vrtači, na krševitom području, okruženo pretezito bjelogoričnom šumom, te nasadom čempresa. Gotovo na osami, u izolaciji, Groblje je okruženo niskim zidom u kojem je ulaz sa željeznim vratima, a nad njima je portalna ravna greda na kojoj je natpis – Vječni pokoj, i godina uređenja groblja 1940., iako je prvi ukop registriran 1905. (Marija Perušić). Desno od ulaza mala je jednostavna kućica s mrtvačnicom.
Grobovi su smješteni na dvije razine. Središnje je ukopno polje na nižoj razini, u dnu vrtače. Ukopi su realizirani u urednim poprečnim horizontalnim nizovima jednostavnih posteljnih grobova, te s jednim nizom malih, bijelih dječjih grobova. Otprilike na sredini toga polja je nešto šira aleja oivičena nasadom čempresa. Ona povezuje dvije važne točke rubnog niza grobova na povišenoj razini, koji su smješteni uz ogradni zid oboda groblja. Na desnom je kraju aleje središnji grobljanski kameni križ, a na lijevom je oveći, jednostavan kubični kameni spomenik borcima palim na samom kraju Drugog svjetskog rata u borbama za sjedinjenje Rijeke s Istrom 1945. godine.
U skladu s vremenom i društvenim prilikama u kojima je ovo groblje osnovano, ono nema umjetnički vrijednih spomenika jer za vrijeme poslijeratne obnove nije bilo mogućnosti za posebno umjetničko oblikovanje. Vidljivi su jedino zahvati na renoviranju starijih grobnica te njihovo oblaganje sveprisutnim crnim ili crvenim mramornim pločama.
Ovo je groblje namijenjeno manjoj lokalnoj zajednici, jedino je u gradu izgrađeno bez mrtvačnice te je udaljeno od naselja s kojim nije povezano gradskim prijevozom.
Prosječno se godišnje ovdje obavi samo četiri pokopa, stoga je interes građana okrenut novom Centralnom gradskom groblju Drenova.
Groblje Gornja Drenova, danas
I konačno, peto Drenovsko groblje, Centralno gradsko groblje Drenova otvoreno 1988. godine , najveće je groblje na području grada Rijeke sa čak 412.000 m2. Broj sahranjenih 31.12.2019. bio je –13.428.
Nalazi se na širem području Obrša kojim je nekad dominirala kapelica Svih Svetih, sagrađena 1575. godine, koja i danas služi za zadnji ispraćaj pokojnika.
Grobljem dominira središnja građevina sa dvoranom za ispraćaj pokojnika, modernoga arhitektonskog izgleda, nasuprot staroj kapelici s kojom čini zanimljiv sklad.
Na groblju je uređena i Aleja branitelja na kojoj počivaju poginuli branitelji iz Domoviskoga rata.
Kad smo skuhali marmeladu od drenjule, možemo se baciti na izradu Drenovske rolade. Poput marmelade i rolada nam je osvještena i zdrava pa ne sadrži gluten. Pogledajte što su Vesna i Željko ovaj put snimili.
4. ožujka 2020. u susjedstvu Sveučilišni Kampus povodom njihovog Festivala, a u suradnji sa susjedstvom Drenova održan je kviz “U potrazi za super voćem našeg kraja- zaboravljena drenjula“ .
Miješane marmelade pod nazivom “Drenjula i društvo”, posebno su pripremljene kao nagrada pobjednicima kviza.
Tako je nastavljena suradnja između Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci i udruge Dren, koja je i u dosadašnjem znanstvenom istraživanju dokazala da je drenjula SUPER VOĆE.
Projekcija filma, izložba i predavanje koji su se jučer održali u Zavičajnom muzeju Drenove bavili su se našim projektima u tijeku : Mundaneumom (arhiv iz belgijskog Monsa), Topotekom (…..) i ČAI – čakavskom umjetnom inteligencijom.
Započeli smo sa zanimljivim filmom o životu Paula Otleta – vizionara koji je uspostavio Mundaneum.
Interakcija sa publikom najdraži nam je dio večeri. Mnogi posjetitelji, a među njima i naši najmlađi sugrađani, aktivno sudjeluju i postavljaju pitanja o temama koje obrađujemo. Veseli nas da spajanje „starih“ tema i novih tehnologija nailazi na odjek među mladima. dr.sc. Benedikt Perak je lijepo objasnio zašto je projekt Topoteka važan u kontekstu očuvanja sijećanja običnih građana, i promocije Citizen Science inicijativa.
Damir Medved ukratko je objasnio gdje se trenutno nalazimo sa našim ČAI projektom, a imali smo priliku sa njima i malo popričati 🙂
A među „zrelijim“ dijelom posjetitelja iskazan je interes za suradnju na radionicama koje ćemo organizirati tijekom veljače. Prva tema radionica će se baviti očuvanje obiteljskih i tradicijskih uspomena (fotografije, dokumenti i sjećanja) kroz projekt Topoteka. Druga tema je nastavak „suradnje“ sa našim ČAI-jem.
O svemu više uskoro!
Još je to jedna priča o hrvatskoj tranziciji. Prateći rijeku koja teče kroz središte Siska, film gradi portret nekadašnjeg industrijskog grada. Rijeka je danas prostor razonode i opuštanja. Kada podrobnije upoznamo ljude koji se na njoj druže ili samuju, na površinu izbijaju svi društveni konflikti tranzicije. Rijeka otkriva ostatke prošlosti koji su ostali u vodi.
Više o filmu saznajte na:
https://www.havc.hr/hrvatski-
Autorice kroz prizmu feminizma odaju hommage svojoj profesorici, jednoj od najznačajnijih hrvatskih kiparica – Mariji Ujević Galetović. Kombinacijom snimaka i animacije Marijine oživljene ženske skulpture prenose životnu priču i stavove svoje autorice.
Više o filmu saznajte na:
https://www.havc.hr/hrvatski-
Priča je to o tradicionalnom prvomajskom natjecanju u plufizmu, disciplini u kojoj se vrednuje zvuk kamena bačenog u vodu, a održava se u Limskom kanalu na zapadnoj obali Istre.
Više o filmu saznajte na:
https://www.havc.hr/hrvatski-
Program se realizira u suradnji Liburnija Film Festivala i programa Dnevni boravak susjedstva Drenova, kao dio programskog pravca 27 susjedstava , Rijeka 2020.
U subotu, 30. studenog 2019. posjetili su nas članovi riječke Udruge 051, u okviru programa Dnevni boravak, programskog pravca 27 susjedstava.
Predstavili smo im naše bivše i sadašnje projekte, a i trenutno postavljenu izložbu Obrisi stvari koje dolaze. U 19 sati zajedno smo pogledali dokumentarac Pijana ulica.
Gosti su sa zanimanjem pratili sve što smo im predstavili što za njih nije neobično jer se Udruga 051 dugi niz godina bavi prikupljanjem povijesne građe, fotografija, dokumenata, ali i priča i sjećanja o našem gradu i njegovoj okolici. Vrijedni članovi predstavljaju svoje materijale na web stranicama i forumu http://croinfo.net/ kao i na web stranicama i FB profilu udruge http://www.udruga051.hr/ https://www.facebook.com/udruga.051/.
Puno je zajedničkih tema kojima se bave naše udruge. Ostvarili smo suradnju 2016. godine na Noći muzeja kada smo predstavili dio eksponata članova Udruge 051. Radilo se o dijelovima vojne opreme i municije iz Drugog svjetskog rata. Također smo u Zborniku objavili jednu kratku priču Vladimira Tonića, člana ove udruge. Radnja priče odvijala se na Drenovi, Velom vrhu, ali i na adresi našeg Zavičajnog muzeja koji je u vrijeme koje priča opisuje bio talijanska carinarnica.
Ugodnu večer s dragim gostima završili smo u razgovoru s autorom prikazanog filma Pijana ulica, Marinom Lukanovićem.
Obećali su nam da će nas svakako ponovno posjetiti.
Predavanje dr. sc. Željke Peršurić i dr. sc. Lare Saftić Martinović sa Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, pod nazivom U potrazi za supervoćem našeg kraja – zaboravljena drenjula održano je u prostorijama Zavičajnog muzjea Drenove.
Otkrivene su mnoge tajne ove naše domaće superbiljke. Koje, možete otkriti ako poslušate i pogledate predavanje:
A za štrebere evo i prezentacije koju možete detaljno analizirati 🙂
Od 13. do 15. studenog 2019. delegacija iz Monsa (Belgija) posjetila je Rijeku i Drenovu. Povod je bio otvorenje izložbe Obrisi stvari koje dolaze u Zavičajnom muzeju Drenove.
Susjedstvo Drenova kroz programski pravac 27 susjedstava Rijeke EPK 2020 surađuje sa Mundaneumom iz Monsa. Suradnja je započela u lipnju 2019. godine.
Jean-Paul Deplus predsjednik je upravnog vijeća, a Stephanie Manfroid, glavna je arhivistica i znanstvenica Bibliografskog arhiva Mundaneum.
Ovo izložba Riječanima predstavlja Mundenaum i rad njegovog osnivača Paula Otleta (1868-1944.). Paul Otlet je bio enciklopedist i internacionalist koji je zajedno sa Henri La Fontaineom radio na prikupljanju cjelokupnog svjetskog znanja. Izumio je metodu mapiranja te velike količine informacije. Bio je to sustav UDC (Univerzalna Decimalna Klasifikacija) koji je i danas u upotrebi. Njegov izum je i mikrofilm. Otlet je osim na Mundenaumu, radio i na drugim velikim i značajnim projektima. Živio je u periodu dvaju svjetskih ratova te je želio sagraditi Cosmopolis (Svjetski grad). To je trebao biti glavni grad cijeloga svijeta u kojem bi se radilo na dobrobit čovječanstva i svjetskoga mira. Ovaj utopijski projekt nikada nije ostvaren.
Sam arhiv Mundaneum osnovan je u Bruxsellesu. Kroz 20. stoljeće često je devastiran i zanemarivan. Od 1993. arhiv je smješten u Monsu (pokrajina Wallonia) gdje se 1998. godine ponovno predstavljen javnosti. Za Mundaneum je popularno reći da je to zapravo bio papirnati Google, prije ovoga kojeg svi znamo i koristimo na internetu.
Grad Mons, poput naše Rijeke, 2015. godine je bio Europska prijestolnica kulture. Mundaneum je bio značajna okosnica njihovog programa.
Sa našim gostima održali smo zanimljiv i sadržajan program. Prvog dana po poslijepodnevnom dolasku posjetili su Muzej grada Rijeke i razgovarali su sa ravnateljem Ervinom Dubrovićem. Nakon toga razgledali smo izložbu D’Annunzijeva mučenica u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja. Goste smo potom odveli u razgledavanje Trsatske gradine.
Drugog dana u jutarnjim satima posjetili smo na Delti sjedište Rijeka 2020 gdje je naše goste primila Branka Cvjetičanin i ukratko ih upoznala sa radom cijele organizacije i programskog pravca 27 susjedstava. Potom smo u RiHubu imali sastanak sa direktoricom Eminom Višinić i njenim suradnikom Dorianom Celecerom. Sastanak je održan, osim za delegaciju iz Monsa i susjedstvo Drenova, također i za delegaciju iz Finske, grada Oulua. Oulu je grad kandidat za osvajanje titule EPK 2026. godine. Gosti i domaćini su razgovarali o svojim iskustvima u projektu Europske prijestolnice kulture. Mons, koji je bio EPK, Rijeka, koja je pred samim početkom svoje 2020. godine, i Oulu, grad koji aspirira i priprema se da postane europska prijestolnica kulture 2026. godine. Nakon sastanka, gostima iz Monsa i Oulua pokazana je Palača šećerane i rad na restauraciji zidnih fresaka.
U 19 sati otvorena je izložba Obrisi stvari koje dolaze. Brojni gosti prisustvovali su ovom događaju. Pjevački zbor Drenova otpjevao je pjesme Drenova i Najdraža Rijeko. Uvodne riječi su održali Branka Cvjetičanin, Jean-Paul Deplus, Stephanie Manfroid, Damir Medved, Irena Grdinić u ime PGŽ i Marko Filipović zamjenik gradonačelnika Grada Rijeke.
Razgledavanje izložbe i druženje potrajalo je do 21 sat.
U petak ujutro od 9 do 13, 30 sati održan je radni sastanak tima Susjedstva Drenova i tima iz Monsa. Dogovorene se okvirne teme i termini budućih događanja u kojima ćemo surađivati tijekom 2020. godine. U 13,30 otpratili smo naše goste uz Au revoir jer naša je suradnja tek na početku.
Iskustvo suradnje sa ljudima iz drugih zemalja i kultura obogaćuje pojedince i zajednice. Nastojanja Paula Otleta u izgradnji utopijskog svijeta budućnosti bila su pokretana idejom da ljudi stalno trebaju stjecati nova znanja. Nakon što se međusobno upoznaju, više ih neće pokretati strah prema drugom i drukčijem. Bojimo se onoga što nam je nepoznato, a strah je osnova za razvoj neopravdane agresije prema različitima od nas. Nažalost, čovječanstvo i danas treba ovu lekciju iako su razvoj društva i tehnologije pružili neočekivano velike mogućnosti širenja našeg znanja. Ipak, svjedočimo tome da su ponekad procesi upravo suprotni. Zatvaramo se u svoje ograde i ne želimo saznati novo, drukčije i ponekad suprotstavljeno mišljenje jer je lakše živjeti u zoni komfora. Tehnologije kojima je Otlet naslutio obrise i značajno pridonio njihovom razvoju, često su upotrebljavaju za širenje krivih informacija i laži. Tako se potiče neznanje i malodušnost.
Educirati se ne znači napamet naučiti činjenice. Educirati se znači naučiti prepoznati znakove da se povijest ponavlja.
Susjedstvo Drenova sudjeluje kao partner u projektu Topoteka Rijeka: Otvoreni dani sjećanja, i time će postepeno drenovska arhiva od preko 12.000 dokumenata postati dio Europeane!
Događanja pod nazivom Topoteka Rijeka – Otvoreni dani sjećanja 20.4.-9.5.2020. imaju za cilj razvoj kulture sjećanja u gradu Rijeci kroz organizaciju on-site ‘Citizen Science’ prikupljanja audio-vizualnog materijala i podataka o povijesti i kulturi Rijeke te reprezentaciju prikupljenih i označenih sadržaja kroz digitalne instalacije i prezentacije potpomognute multimedijskom platformom objavljenom na stranici rijeka.topoteka.net. Topoteka je digitalna platforma koja na jednostavan način omogućuje digitalizaciju i objavljivanje raznovrsnih povijesnih izvora (fotografija, dokumenata, tiskovina, AV zapisa) i korištenje interaktivnih IT alata za njihovo opisivanje, predstavljanje i pretraživanje.
Nositelj projekta je Laboratorij za istraživanje kulturne složenosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, a osim Zavičajnog muzeja Drenove, partneri su ICARUS Hrvatska, Memoryscapes– Time Capsules.
Putem središnjeg zajedničkog portala Topoteka gradivo svih lokalnih objavljuje se i na Europeani, te se u budućnosti očekuje i uključivanje i u najnoviji europski program digitalizacije kulturne prošlosti Time Machine.