Popnete li se ili dovezete na Lubanj (ili Luban kako se ponekad nađe na starim kartama ili tekstovima) do platoa (parkirališta) kod kamene piramide, spomenika borbama za oslobođenje Rijeke koncem 2. svjetskog rata, vidjet ćete da se put račva na lijevi koji vodi na Podbreg, srednji prema lovačkoj kućici i desni koji se nizbrdo spušta i kojim možete, samo pješice, doći do Lopače. Taj je put, ili bolje reći cesta nekad, prije nego se je izgradila cesta za Grohovo i Pašac (tzv. Petrolejka), bio jedina i glavna veza Grobinštine i Drenove pa sve dalje prema Kozali ili Škurinjama..
U Zborniku za narodni život i običaje br. 39 (Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1957.), Ivo Jardas u knjizi br. 39 „Kastavština“piše:
Nad Drenovun je breg, ki j’ na vrhe gol kod plešiva človečja glava. Zavin tega temu bregu deju Lubanj.
Sveznajuća Wikipedija kaže:
Brdo ili grič (breg, kako kaže Jardas) je uzvisina srednje visine (do 500 m) na površini Zemlje. Brdo je manje od gore ili planine.
Brijeg Lubanj proteže se približno u pravcu jug-sjever počevši nasuprot Velom vrhu preko Orešja, iznad Podbrega, Benaši i Garići.
Najviši vrh Lubanja – Pleš visok je 499 metara, tako da mu nedostaje svega metar da bude planina i najviša je točka na području grada Rijeke.
Krenite desnim putem nizbrdo prema Lubanju i, ako imate malo istraživačkog duha, zađite desno u predivnu šumu do koje ćete ubrzo stići. U šumi se još uvijek zamjećuju tragovi vrtova i vinograda (npr. lokalitet Sela, zidane cisterne za vodu ili modru galicu, ostaci suhozidova… Iz tih vrtova, vinograda i iz šume svakodnevno su se kućama nosila bremena uroda, suhog lišća (šušnja) za pod blago ili drva i suhog granja (prašće po domaću) za loženje. Taj su posao obavljale uglavnom žene – „na plašćanku“ – kako bi rekla gđa. Inka Štefan.
Za razliku od Jardasovog viđenja, danas je Lubanj prekrasan šumovit predio, kao stvoren za ugodne šetnje. Evo još jednog prijedloga: Započnite od Lovačkog doma, ugodnom markiranom stazom prema vrhu Pleš. Malo prije vrha stići ćete do vidikovca uz stijenu s kojeg se pruža veličanstven pogled na Grobničko polje, „Grobničke alpe“ i čitavu Grobinštinu.
Lijep nastavak šetnje preko vrha vodi stazom do Kopice na putu iz Sašroni za Trnovicu i natrag ispod vrha do lovačkog doma. Lijepa šetnja od otprilike sat i pol ugodnoga hoda.
Ima Lubanj i zanimljivu prošlost.
Najjužniji dio, šumarak nasuprot Velom vrhu zove se Kraljev (naglasak na e) vrh. Kako mi je pričao pok. Rino Štefan, dobio je ime po legendi prema kojoj je tu sa svojom vojskom noćio kralj Bela IV bježeći od Mongola 1241. godine.
U knjizi Željka Poljaka „Hrvatske planine“ (Zagreb, 2001.) nalazimo podatak da su 25.rujna.1887. Riječki planinari (Club Alpino Fiumano) postavili kamen temeljac za toranj – vidikovac (kakav postoji na vrhu Učke) na vrh Luban (499m) u zaleđu Rijeke. Pružao je vidik na Grobničko polje, Učku i Velebit. Srušen je 1901. jer je zbog dotrajalosti postao opasan.
Prema priloženoj skici, toranj-vidikovac bio je stotinjak metara istočno od početka starog puta za Lopaču.
Od 1903. g. pa do konca 2. svjetskog rata postojao je na Lubanju, na početku stare ceste prema Lopači, veliki željezni križ s raspelom koji je srušen, po svemu sudeći, iz ideoloških razloga. Mnogi stariji Drenovčani to ne znaju, ali dokumentacija iz digitalne zbirke muzeja i nedavno pronađeni kip Isusa sa raspela, u podrumu kuće gđe. Alenke Franković, dokaz su njegovog postojanja. Kip Isusa sa raspela, gdin. Ivan Franković poklonio je našem Zavičajnom muzeju.
Pustolov, pjesnik i po mnogima začetnik fašizma Gabriele d’Annunzio, za svog 16 mjesečnog vladanja Rijekom nije zaobišao Drenovu pa ni Lubanj. U opisu slike piše: Fiume – l’altare di monte Luban, 1.05.1920.
Drugi svjetski rat
Ono po čemu Riječani najčešče spominju područja Katarine, Velog vrha i Lubanja svakako su događaji sa samog završetka Drugog svjetskog rata i tzv. Riječku bitku kada su na tom području vođene teške borbe za oslobođenje našeg grada.
Tragovi tih borbi i danas se mogu naći po šumama Lubanja.
U spomen žrtvama i pobjedničkoj 4. jugoslavenskoj armiji postavili su Drenovčani na platou spomenutog na početku teksta, spomenik u vidu kamene piramide s crvenom zvijezdom. Jedini pisani trag koji sam uspio naći kaže pod brojem 6. da je spomenik otkriven 21. rujna 1954. godine.
U arhivi Zavičajnog muzeja Drenove postoje i slike gradnje spomenika, izgled neposredno nakon izgradnje
i dio svečanosti na samom otvorenju (slike dolje)
Danas spomenik izgleda ovako. Lijevo je slika gledano s prilaza, a desno kako se vidi, ili bolje rečeno, ne vidi s platoa . Kako je tek u proljeće i ljeto kad sve zazeleni – uopće se ne vidi. Ne bi li trebalo povesti malo brige i ovaj vrijedni objekt približiti mnogim izletnicima i namjernicima na naš lijepi Lubanj?
Croatian