Prisjećamo se slavne izložbe Da se ne pozabi… iz 2004. godine autora Alberta Mihicha i Christiana Grailacha
Autor: Damir Medved
Na ovogodišnjoj Noći muzeja, koja će se održati u petak 28. siječnja 2022. od 18 do 22 sata glavna tema je Između stvarnog i digitalnog.
Udruga Bez granica koja vodi Zavičajni muzej Drenove, a koji djeluje u okviru Društvenog centra Drenova, predstaviti će veliku izložbu na temu “Znameniti Drenovčani – zašto su nam tako važni za povijest našeg kraja”.
Izložba će biti hibridnog tipa – fizički u prostoru u posve digitalnom formatu na multimedijalnoj platformi muzeja, te online putem FB video streama.
U 19:00 moći ćete pogledati razgovor koji je Damir Medved vodio sa Chistianom Grailachom i Albertom Mihichem o našim Drenovčanima, i zašto mislimo da su nas zadužili i da su vrijedni sjećanja.
U pripremi za ovu izložbu obavljena su i dodatna istraživanja, pa smo sada u prilici predočiti i neke do sada neobjavljene dokumente dobivene iz Arhiva Arolsen (međunarodna arhiva za progon nacističkih zločina) a tiču se sudbina naših Drenovčana.
Na ovoj izložbi ćemo se prisjetiti:
Dobro nam došli!
Napomena: razgledavanje Zavičajnog muzeja Drenove i izložbe odvijat će se poštivajući epidemiološke mjere te su potrebne Covid-19 potvrde, a sve punoljetne osobe trebaju nositi maske u zatvorenom prostoru.
Sergio Turconi
Sergio Turconi, jedno od najpouzdanijih i najuglednijih imena kojima se riječka talijanska zajednica mogla pohvaliti na polju književne kritike rođen je u mjestu Caronno Petrusella u okolici grada Varesea 1928. godine, a umro je na Drenovi 2019. godine . U Rijeku je stigao u drugoj polovici 1946. kako bi sudjelovao u izgradnji socijalizma u društvu sa Alessandrom Damianiem i Giacomom Scottiem. Sva trojica su došla iz Italije, u kratkim razmacima jedni od drugih i iz različitih regija, i sva trojica su počela raditi u EDIT publikacijama, počevši od “La Voce del Popolo“, gdje je Turconi bio prvi urednik, a kasnije i drugih publikacija. Turconi je oduvijek bio uključen u kulturni sektor uglavnom kao književni i povijesni kritičar književnosti.
Promotor tromjesečnika za kulturu”La Battana”
Treba ga pamtiti i kao promotora, zajedno s Lucianom Giuricinom, dvotjednika “Via Giovanili” i tromjesečnika za kulturu “La Battana“, čiji je od 1964. do 1989. bio glavni urednik zajedno s Erosom Sequijem i Luciferom Martiniem. Ostao je vezan za Zajednicu Talijana i kada je početkom 1960-ih otišao iz Rijeke u Beograd, gdje je bio dopisnik “La Voce” i gdje je diplomirao i doktorirao disertacijom “Talijanska neorealistička poezija “ (1970.). Kasnije je bio predavač na Katedri za talijanistiku Filološkog fakulteta Sveučilišta u glavnom gradu Jugoslavije, na toj funkciji do umirovljenja 1997. Dugi niz godina putovao je između Beograda i Istre, dajući vrijedan doprinos stvaranje novih stranica književnosti Talijana ovih zemalja. Iz Beograda se 2014. vratio u Rijeku na Drenovu gdje je proveo posljednje godine života.
Desetljećima je bio angažiran s “La Battanom” u organizaciji skupova književnika na međunarodnoj razini i za to vrijeme radio na opstanku i rastu književnosti u redovima Talijanske zajednice Istre i Kvarnera. Bio je, zajedno s Giacomom Scottijem, posljednji preživjeli iz druge generacije naših književnika. Nakon Ramousa, Sequija i Martinija, trojice talijanskog podrijetla, Turconi je bio prvi u triju koji je također uključivao Damianija i Scottija.
Opredjeljenje za afirmaciju talijanske literature (CNI)
Ne postoji periodično objavljivanje EDIT-a, od dnevnih novina do časopisa koji su ušli u njegovu povijest, na čijim se stranicama ne susreću Turconijevi tekstovi. Ne treba zaboraviti njegovu važnu ulogu na međunarodnim konferencijama kritičara i povjesničara književnosti za afirmaciju književnog stvaralaštva CNI-a.
Turconi je oduvijek davao prednost književnoj kritici i esejistici u odnosu na svoje umjetničko djelovanje. Njegova glavna istraživanja su studija o neorealističkoj kinematografiji (“Neorealizam”, Nolit, Beograd, 1961.) i književna kritika pod naslovom “Talijanska neorealistička poezija” (Mursia, Milano, 1977.). Samo nekoliko puta posvetio se književnosti osobnim spisima. Među njegovim esejima vrijedi istaknuti “Književnost Talijana u Jugoslaviji i njezinih iseljenika”, u “Književnosti emigracije” (priredio Jean-Jacques Marchand, Izdanja zaklade Giovanni Agnelli, Torino, 1991.). Sergio Turconi je u ovom tekstu ponovno potvrdio temeljnu povijesnu ulogu prve generacije književnika sunarodnjaka, prenijetu na one nove generacije.
Travanj 2013., osma godina izlaženja lista
AKTUALNI KOMENTAR PREDSJEDNIKA VIJEĆA MJESNOGA ODBORA
Vijeće MO traži rješenje za opstanak Pjevačkoga zbora DVD Drenova
Na svojoj sjednici od 25. ožujka 2013. VMO Drenova razmotrilo je probleme u radu Pjevačkoga zbora DVD Drenova te je zaključilo da moramo hitno zatražiti pomoć nadležnih kako bi se izbjeglo gašenje te vrlo važne sastavnice svih kulturnih događanja na Drenovi.
Pjevački zbor DVD Drenova djeluje dugi niz godina (osnovan je 2005.), a njegovi članovi aktivno sudjeluju u svim aktivnostima koje se provode na prostoru MO Drenova i može se reći da bez njih teško možemo zamisliti realizaciju bilo kojeg važnijeg događanja na Drenovi. Radi se doslovno o desetcima lokalnih koncerata, nastupima u gradu (već tradicionalni nastup u Filodrammatici u sklopu „Drenove na Korzu“) te nastupima u regiji i šire.
Pjevački zbor DVD Drenova je do ove godine bio financiran sredstvima DVD Drenova i prilozima članova, no s obzirom na promjenu zakonskoga okvira te na nedostatak sredstava za potrebe vatrogastva, DVD Drenova više nije u mogućnosti financirati daljnji rad Zbora.
Kultura na periferiji – početak kraja ili kraj početka?
Godišnji troškovi su značajni (više desetaka tisuća kuna) i odnose se na honorar voditelja zbora te troškove prijevoza za nastupe. Kako su većina članova zbora umirovljenici, jasno je da sami nikako ne mogu financirati rad pa prijete ozbiljne poteškoće u radu, a moguće je i gašenje Zbora. Također, posve je jasno da se Grad nalazi u nepovoljnoj financijskoj situaciji i da je teško pronaći sredstva za kulturu, no i u teškim vremenima moramo naći prostora za „duhovnu hranu“, a pogotovo za djelovanje ovakvih malih društava. Naravno da su prioriteti Grada veliki projekti i ustanove, no i manji projekti donose veliki broj kolateralnih koristi za periferne zajednice.
MO Drenova nema mogućnosti da direktno financijski pomogne Zboru, no VMO je više puta predlagao da se napravi preraspodjela sredstava koja su na raspolaganju mjesnim odborima – mi prvi, a i većina drugih aktivnijih MO će se sigurno odreći desetak metara „asfalta“ za programe koji su nam važniji, a kultura i edukacija su nam svakako među prioritetima. Nažalost do sada su takve preraspodjele bile nemoguće zbog administrativnih prepreka (obaveza namjenskog trošenja sredstava za komunalne prioritete), no sigurni smo da se uz dodatni angažman pročelnika OGU za kulturu g. Šarara, gradonačelnika pa i Gradskog vijeća može definirati neko sistemsko rješenje za ovaj gorući problem.
Prema tome, VMO Drenova smatra da je nužno pronaći način za potporu radu Zbora pogotovo u kontekstu napora i brojnih projekata koje uz podršku Grada izvodimo na području Drenove (uspostava Zavičajnog muzeja, izrada digitalne arhive sjećanja Drenove, uređenje amfiteatra u suradnji sa GKR, brojni programi i nastupi slikara i glazbenika itd.) – a posebice u kontekstu Strategije kulturnog razvitka Grada Rijeke 2013 – 2020. Radi se o odličnom materijalu koji je adresirao neka vrlo važna pitanja položaja kulture u Gradu Rijeci, a posebice često zanemarene aspekte financiranja. Trenutno stanje u kojem programi MO dobivaju 0,77%, udruge u MO 0,26% sredstava za kulturne djelatnosti (sveukupno 40.000 kn) – ili 0,005 % proračuna Grada Rijeke, je jednostavno teško objašnjiv građanima koji su upravo najviše zainteresirani za taj tip lokalne kulture. Uopće mi nije namjera uspoređivati „price/performance“ dobrog dijela događanja, odnosno da se veći dio proračuna za kulturu troši na plaće zaposlenika i hladni pogon samo jedne ustanove – HNK Rijeka, a zapravo (pre)mali dio na konkretne programe pogotovo na periferiji u mjesnim odborima. Velika je prednost „malih“ kulturnih pogona da se sredstva troše upravo na konkretne programe (jer se radi o volonterima) pa je po tom kriteriju korištenje proračunskih sredstava bitno efikasnije itd. Općenito su sredstva potpore pojedinim projektima vrlo mala (često iznose nekoliko tisuća kuna) što ne može pokriti ni najosnovnije aktivnosti.
Kultura nije trošak, već investicija
Smatram da kultura nije trošak, već investicija u budućnost (a netko će reći i u sadašnjost), a posebno kada je realizirana od strane volontera koji vlastitim angažmanom, direktno i indirektno višestruko vrate dobivena sredstva natrag u zajednicu.
Primjerice, nova studija o ekonomskom utjecaju na širu društvenu zajednicu koju kreiraju neprofitne i kulturne organizacije utvrdila je da je njihov doprinos ukupnoj ekonomiji Chicaga najmanje 2,2 milijarde dolara godišnje.
Ta potrošnja podržava više od 60.000 ekvivalentnih radnih mjesta sa punim radnim vremenom, generira ukupno 1,3 milijarde dolara prihoda lokalnim kućanstvima, a donosi i 214 milijuna dolara prihoda lokalnoj i državnoj upravi.
Naravno, daleko je Chicago od Rijeke u svim dimenzijama no studija ipak pokazuje čemu se možemo nadati ako se kultura prestane gledati isključivo kao trošak te ako se korektno definiraju ciljevi i strategije.
VMO Drenova i pododbor za kulturu rade na materijalu koji ćemo dostaviti kao sugestiju na Strategiju, a tiče se upravo problematike „kulture na periferiji“ i potrebi disperzije kulturnih sadržaja iz centra u gradske „spavaonice“, odnosno aktiviranja kreativnih potencijala lokalnih zajednica.
No bez obzira na to, problem financiranja pjevačkoga zbora DVD Drenova traži, osim neophodne pomoći Grada, i širi angažman svih stanovnika Drenove, a posebice poduzetnika koji bi mogli pomoći da nam se ta važna točka pozitivne energije i kreativnosti na Drenovi trajno ne ugasi. Naravno sam Zbor mora se više angažirati u pronalaženju sredstava, moguće i kroz EU projekte očuvanja audiovizualne baštine u kontekstu zavičajnog muzeja Drenove. Nadajmo se stoga da se ne nalazimo na početku kraja djelovanja pjevačkoga zbora DVD Drenova, nego na kraju početka rada u nejasnim uvjetima i prelasku u bitno stabilniji i plodniji režim aktivnosti na radost mještana našeg MO.
Damir Medved
TEMA BROJA – POSTAJE LI DRENOVA MJESTO OPASNO ZA ŽIVOT?
Pljačke, nasilje i bezumna devastacija nasada drena
Mnogo se toga negativnog zaredalo na Drenovi posljednjih mjeseci. Učestale su provale u stanove pri čemu lopovi postaju sve bezobzirniji i bahatiji, upada se u stanove dok su ukućani na spavanju, provaljuje se u trgovine i društvene objekte, a zaredale su i scene uličnog nasilja. Upada se u objekte koji su odlično osvijetljeni i u centru naselja bez imalo straha.
Dolazimo do situacija da se učenici O.Š. Fran Franković ne mogu igrati na vlastitom igralištu jer se učiteljice ne mogu nositi sa nasilnicima koji su prisvojili teren. Usprkos brojnim prijavama policiji problem nije riješen, dapače stalno eskalira.
Mnogi ljudi komentiraju da se po prvi puta u dvadeset godina osjećaju uplašeno i nesigurno u vlastitim domovima, razmišljaju o nabavci alarmnih sustava ili pasa čuvara.
Posebno bezumno djeluje posljednji suludi ispad kada je nepoznat netko počupao jesenas posađena stabla drena i to upravo u trenutku kada su procvala najavljujući vedrije vrijeme. Samo brzom akcijom komunalnih službi i udruge Dren (posebno gđe. Lukanović koja je i organizirala akciju sadnje) situacija je sanirana i nadajmo se da će stabla preživjeti taj bezuman čin.
Koji su uzroci ovakve eksplozije kriminala na Drenovi? Siromaštvo, nezaposlenost ili obična bezobzirnost i bahatost obijesne mladeži koju bi ( a vjerojatno i njihove roditelje) trebalo dovesti u „red“.
Henry G. Cisneros piše u djelu The Human Face of the Urban Environment (Ljudsko lice grada):
Kad siromašno stanovništvo počne prevladavati u točno određenim dijelovima grada, njihovi problemi rastu progresivnom brzinom. (…) Sve veću koncentraciju siromašnih, mahom zapostavljenih ljudi, prati i drastičan porast nezaposlenosti, veća i trajnija ovisnost o socijalnoj pomoći, ogromni problemi u zdravstvu i, što najviše zastrašuje, porast kriminala.
Henry G. Cisneros
Zapuštene zgrade išarane grafitima, zapušteni okoliš, bacanje smeća usred naselja, stvaranje ilegalnih deponija građevinskog materijala usred zelenih područja stvara dodatni dojam općeg bezvlađa protiv kojega se je sve teže boriti. Osobno sam prisustvovao nemoćnom bijesu građana koji je upravo skupo platio obnovu fasade da bi svega nekoliko dana kasnije investicija od desetak tisuća eura bila uništena sprejem od dvadesetak kuna. Kaže da je najgore što zapravo nitko nište ne poduzima – za policiju je to minoran prekršaj, komunalni redar je nemoćan – jedino mu preostaje pronaći „štetočinu“ i privatnom tužbom tražiti nadoknadu štete. A uz efikasnost našeg sudstva naknadu štete će dočekati njegovi unuci.
Pad kvalitete života u gradovima jedan je od razloga zbog kojih mnogi od njih prestaju privlačiti poduzeća koja nude posao. U spomenutoj knjizi stoji:
Tvrtke se sele u predgrađa ili u inozemstvo, zatvarajući tvornice i ostavljajući iza sebe opustošenu zemlju — napuštene zgrade na zatrovanim zemljištima u kojima su zakopane otrovne tvari i koja su potpuno neprikladna za daljnje korištenje.
Henry G. Cisneros
Svaka sličnost s Mlakom je posve slučajna. Zbog toga u mnogim gradovima siromašno stanovništvo naseljava područja
… na kojima se ekološke probleme jednostavno ignorira — područja gdje su kanalizacijski sustavi u raspadu; gdje nema adekvatnog pročišćavanja vode; gdje smetlišta vrve od štetočina koje ulaze i u domove ljudi; gdje malena djeca stružu olovnu boju sa zidova trošnih stambenih zgrada i jedu je… gdje čini se nikome nije stalo ni do čega.
Henry G. Cisneros
U takvom okruženju cvjetaju kriminal, nasilje i očaj.
U jednom južnoameričkom gradu koji je poznat po suvremenoj arhitekturi kriminal je toliko raširen da vam pogled, gdje god da se okrenete, padne na željezne rešetke. Svi stanovnici tog grada, od najbogatijih do najsiromašnijih, podižu željezne ograde kako bi zaštitili svoju imovinu i privatnost. Ljudi zapravo žive u kavezima. Neki rešetke stave i prije nego dovrše kuću.
Mi svakako ne želimo živjeti u takvom gradu i takvom mjesnom odboru i o tome sam već više puta pisao. Stoga ne smijemo biti pasivni i dozvoliti nasilnicima da uništavaju naš trud i imovinu. Nitko naravno ne očekuje da se građani izravno sukobljavaju sa siledžijama, no danas doista svatko ima mobitel s fotoaparatom i barem može fotografijom pomoći da se nađu prijestupnici, da ih se kazni i da višestruko nadoknade počinjenu štetu. Tu je i naš kontakt policajac koji sigurno može utjecati da se takvi incidenti razriješe, ali i njemu treba pomoć u identificiranju počinitelja. Pomoć može biti i posve anonimna.
Kako motivirati naše vrijedne volontere koji odvajaju svoje vrijeme i novac da bi nam svima bilo ljepše, a onda neki bezumnik u par minuta uništi višemjesečni trud?
Samo tako da on deseterostruko nadoknadi svaku polomljenu biljku, svaki izgrebeni auto, svaku išaranu fasadu svaku uništenu čekaonicu ili klupu. Pri čemu eventualno „teško materijalno stanje“ nije nikakva isprika – vlastitim radom će kompenzirati štetu.
Naše probleme neće riješiti nitko izvana – sami se moramo brinuti o svojoj sigurnosti – vani je taj koncept poznat kao „Neighborhood watch“ – gdje građani organizirano paze na svoju imovinu i imovinu svojih susjeda, a svaku sumnjivu aktivnost prijavljuju policiji.
Možda je sazrjelo vrijeme da se tako organiziramo i na Drenovi.
Damir Medved
VIJESTI IZ TAJNIŠTVA MJESNOGA ODBORA
Na temelju članka 6. Odluke o načinu financiranja djelatnosti mjesnih odbora na području Grada Rijeke (“Službene novine” Primorsko-goranske županije broj 41/08 i 44/09) i članka 46 Statuta Grada Rijeke (“Službene novine” Primorsko-goranske županije broj: 24/09 i 11/10), Gradsko vijeće Grada Rijeke, na 33. sjednici održanoj 20. prosinca 2012. godine, donijelo je Plan raspodjele sredstava za komunalne prioritete na području mjesnih odbora u 2013. godini, prema kojem je za područje Mjesnoga odbora Drenova previđeno ukupno 1.100.000,00 kuna. Za koje prioritete i u kojem iznosu su raspoređena sredstva možete pogledati u priloženoj tablici:
MO DRENOVA UKUPNO: | 1.100.000,00 |
Izrada glavnog projekta uređenja parkirališta uz igralište Osnovne škole “Fran Franković” | 25.000,00 |
Uređenje kolnika u Ulici Drenovski put kod kućnih brojeva 73A, 67A i 67 A/p | 60.000,00 |
Uređenje kolinika u Ulici Proslopski put u nastavku kućnih brojeva 5 i 6 | 22.000,00 |
Uređenje kolnika u Ulici Kablarska cesta kod kućnog broja 35 | 25.000,00 |
Uređenje prilaznih betonskih staza i rubnjaka u Ulici S. Frankovića kod kućnih brojeva 25, 27, 29 i 31 | 25.000,00 |
Uređenje zelenih površina u Ulici Stanka Frankovića kod kućnih brojeva 25, 27, 29 i 31 | 27.000,00 |
Uređenje zelene površine na spoju Cvjetne ulice kod kućnog broja 13 i Ulice Stanka Frankovića | 45.000,00 |
Hortikulturno uređenje površine u Severinskoj ulici kod kućnog broja 4 | 5.000,00 |
Održavanje ograda na području Mjesnog odbora Drenova | 30.000,00 |
Održavanje ograda na području Mjesnog odbora Drenova | 25.000,00 |
Sanacija nogostupa duž Ulice Svetog Jurja | 150.000,00 |
Uređenje površine za kontejnere za kućni otpad u Ulici Bok kod kućnog broja 2A | 3.000,00 |
Uređenje površine za kontejnere za kućni otpad na spoju Ulice Orešje sa Ulicom Drenovski put | 3.000,00 |
Uređenje zelene površine na početku Ulice Orešje na spoju sa Ulicom Drenovski put | 20.000,00 |
Proširenje dijela kolnika za formiranje parkirališta u Ulici Orešje zapadno od kućnog broja 6 | 25.000,00 |
Uređenje zelene površine u Ulici Orešje zapadno od kućnog broja 6 | 20.000,00 |
Proširenje javne rasvjete u Mugarićkoj ulici kod kućnog broja 9 | 27.000,00 |
Proširenje javne rasvjete u Ulici Cvetkov trg kod kućnog broja 2 (2. faza) | 18.000,00 |
Proširenje javne rasvjete u Ulici Šamburinski put kod kućnog broja 14 B | 7.000,00 |
Proširenje javne rasvjete u Ulici Proslopski put kod kod kućnog broja 6 | 10.000,00 |
Proširenje javne rasvjete u Ulici Drenovski put kod kućnog broja 75 | 19.000,00 |
Uređenje Cvetkovoga trga – I faza | 509.000,00 |
Dinamički plan provedbe programskih aktivnosti MO Drenova u 2013.godini
Dinamički plan postavljanja javne rasvjete na području MO Drenova u 2013. godini
Dinamički plan poslova održavanja i radova Rijekaprometa d.d. na području MO Drenova za 2013. godinu
MESOPUST 2013. – Da se stare užanci ne zataru
Mesopusni običaji na Drenovi imaju dugu i bogatu povijest o čemu više možete pročitati, uz priloženu galeriju fotografija, na web stranici našega mjesnog odbora.
Nažalost, koncem 70-tih godina prošloga stoljeća došlo je do stanovite stagnacije, iako se običaj nikad nije ugasio. Grupa entuzijasta odlučila je 1998. godine obnoviti stare užance maškaranja i vratiti Drenovi veselje i radosti koju taj lijepi, prastari običaj pruža. Tako je 17. siječnja, na Antonju petnaestak ljudi objesilo pusta i krenulo na obilazak po Gornjoj Drenovi i okolici.
Prvih godina pusta se dizalo i zapalilo na Lokvi pul Frlanoveh, a već zadnjih godina se taj stari običaj održava ispred društvenoga doma na Lokvi. Od 1998. godine održava se ponovo i obilazak na Antonju. Maškare se okupe na Lokvi pa uz zvuke Antonjskoga roga i pusne muzike podignu pusta, zapjevaju, zaplešu i krenu svojom uobičajenom rutom: Tonići, Podbreg, Skvažići, Benčani, Saršoni, Biškupi, Lučići, Krasa, Marišćina i Marčelji te potom u dom Viškovo na maškarani tanci. Nekoliko godina organizaciju karnevalskih događanja obnašala je Zavičajna udruga Drenova. Kao njihova sljednica prošle, 2012. godine službeno je osnovana Udruga za očuvanje kulturneh i pusneh običaji “Stare gedore”. Udruga trenutno broji 70-tak članova – odraslih i djece.
Zaslugom Starih gedora i ove se godine na Antonju pred domom na Lokvi začuo zvuk antonjskoga roga i, naravno, podignulo Pusta koji je ove godine dobio aktualno ime – Lino Fiškal. Mnogobrojni razdragani Drenovčani, a još više organizatori, bili su ugodno iznenađeni nenajavljenom pojavom kraljevskoga para – ovogodišnje Kraljice karnevala Vedrane i Meštra Tonija. Bilo je to iznimno priznanje za trud kojega udruga ulaže i sve vidljivije rezultate.
Članovi Starih gedora, kao vrlo zapažena grupa maskirani u klaune, sudjelovali su u karnevalskoj povorci na ovogodišnjem Riječkom, Halubajskom i Lovranskom karnevalu.
Loše vrijeme na Pusnu sredu nije dozvolilo da previše ljudi prisustvuje suđenju Linu Fiškalu, no sudbinu nije mogao izbjeći. Stare gedore nemilosrdno su ga osudile, kako to oduvijek biva, na kaznu spaljivanja, a prije toga u napovedanju objavljeni su njegovi grijesi:
Judi, ovo leto je bil pul nas Lino Fiškal i još je tu, samo ča visi, a se je počelo lepo s njegoven rođenjen. Ma još se ni pravo ni storil, već je počel delat sakakove monade. I kada smo ga kaznili i obesili, prva mu je bila da je otel pobeć. Ma ni dugo pobegal aš smo ga ulovili i evo ga ovde visi i čeka vražju pravdu. A večeras mu sudimo pa ča bude neka bude.
Moramo odlučit je Fiškal kriv ča je jedan čovek zgubil kjuči od auta i to va par metar koliko je hodil do oštarije i zajeno ih je šal iskat. Se su više put obašli, ali ključi se nisu našli, a onda ga je neki zval na mobitel i zafrkaval kako ima ključi od njegovega auta. Ovaj, brižan mu je ponutil 500 kun ako mu ključi donese. Samo ča to ni bil pravi nalaznik, ma mu je sejeno 500 kun ostalo va žepe, a ključi su se našli na zidiću pul oštarije za par dan. A kako su se tamo našli to samo ovaj vrag ovde zna.
A judi moji znate da je po zime pravo vreme za delat kobasice i sušit meso. Tako je jedan čovek storil lepu pušnicu za meso sušit i lepo ju je pobelil. Kad je bilo gotovo to je tako lepo zgledalo da su on i žena odlučili da će to po letu poslužit kot letnja kuhinja. Ma trebalo je prvo meso posušit. Da njin se ne bi zidi očrnili oni su lepo si zidi z kartonon obložili i polepili. A onda su stavili meso dimet. Ma judi moji, „da dimet“, to je tako lepi oganj storilo da su pol sela zadimeli, kobasice su zgorele defešta, a zidi počrneli huje leh va dimnjaku. Brižan čovek, sada mu je najboje pustit se kako je. Ako niš drugo imet će pravu pušnicu. A letnja kuhinja ne treba – po lete se more bit i kuhat vane.
Stare Gedore
A čujte ovistu judi moji mili. Jedan čovečić se je vozil na 9 ur jutro već fanj nakraman, preko tri promili. I fermala ga j’ policija i to ženska ka mu je zajeno rekla da gre van z auta. On se ni baš dal, ma na kraju je popustil aš je vrag zel šalu i moral je hodeć poć doma. Dobro je i pasal da da ga nisu zeli na trežnjenje. Jedino je dobil po žepu, a kuliko to zna samo on i ovaj vrag ovde. I mislimo da je i za to kriv ovaj Fiškal ovde.
Čujte ovu: kad je vreme za pečurve šli su jedni va Gorski kotar po vrganji i fanj su nabrali. Onput su šli i drugi dan na isto mesto, a da dojdu prvi da ih ki ne preteče, šli su već na šest i pol jutro od domi. Još je bilo škuro kad su se po šume poprtili do mesta kade će pobirat. Ma tamo ih je dočekal medo, ma da medo – pravi, pravcati medved. Dobro su pasali i već na 8 i pol su bili doma, samo ovisti put bez vrganji. Ča ima Lino Fiškal reć na to?
A jedan čovek ja fanj goriva zel va oštarije pa ga je dosti ćapalo i zaputil se je doma, ma ne po glavnoj ceste nego, da doma pride brže, šal je skraćeno, po putiću ki je dosti uzak. Zaneslo ga je i kako je ruke imel va žepu potakal se fanj duboko va graju. Vas je obraz zgrebal i natukal, a onda je drugi dan rekal da je cepal i mu je drevo odletelo i celi obraz i nos natuklo. A judi moji, drv pul kuće temu čoveku nigdere ni. I za to je kriv ovaj Lino Fiškal i zato će goret va paklu.?
A znate judi moji dragi ča je najveća sreća danas? Sreća je da ne pada daž aš onda ne bimo imeli kade održat ovo suđenje. Salu više ne moremo koristit. Vrnula se je čigova je bila, a općina i godpodin Obi nisu zainteresirani za nju aš da njin ni profitabilna. Tako van je judi moji ova Drenova sa preko deset hijad judi ostala na ceste pa lepo da bi omladina ili ostarina i storila kakovu feštu – ne more. Ili pak mora pasat fanj velu proceduru, ma samo va privatnen aranžmane. E pa veselo nan bilo. Evo Lino i to si ti namestil, ma ćeš zato i platit.
Fiškal je zgorel, a snjin neka pasaju i se brige ke muče naše Drenovčane. Drugo leto na Antonju nać ćemo drugega krivca. Zahvaljujemo sen ki nas podržavaju, dočekuju i pomažu va delu udruge.
Alen Rožić
Drenovski kauboji
Poslije Drugoga svjetskog rata tadašnja je vlast karnevalske običaje nastojala prikazati kao povijesne ostatke koje je tadašnja ideologija prevladala. No, Drenovčani nisu samo tako zaboravljali stare običaje i ubrzo poslije rata, usprkos toj ideologiji pa čak i zabranama, mesopust obilježavaju na način kako su to činili i njihovi stari. Već početkom pedesetih počinju se maskirati i to najprije u uniformu kauboja koja je bila tradicionalna drenovska maska idućih desetak godina. Nedugo zatim, 1954. godine grupa drenovskih kauboja, nakon fotografiranja u kultnom Foto “Belvederu”, spustila se i prošetala riječkim Korzom i na taj su način bili preteče i utrli put Riječkom karnevalu koji je postao poznat u cijelom svijetu. Sutradan je riječki „Novi list“ o tom, za ono vrijeme neuobičajenom događaju, objavio članak pod naslovom „Gdje im je ponos?“. Takva su bila vremena…
Christian Grailach
UDRUGA „BEZ GRANICA“ Drenovčani uživali u “Noći na granici”
Postavljeni temelji budućega Zavičajnog muzeja
Drenova je dala itekako zamijećen prilog Noći muzeja 2013. godine! U petak 25. siječnja od 17 do 20 sati održan je naime vrlo zanimljiv program otvaranja i predstavljanja novoobnovljenog prostora MO Drenova namijenjenog budućem Zavičajnom muzeju Drenove – pod simboličnim nazivom Noć na granici.
Događanje je izazvalo gotovo neočekivano veliko zanimanje Drenovčana svih generacija, od starijih koji su se željeli prisjetiti kako se to nekad na Drenovi živjelo, do znatiželjne djece i školaraca koji su sa zanimanjem razgledali pisaći stol Frana Frankovića, gotovo stoljetne radijske uređaje i šivaće mašine, postav starih fotografija od kojih svaka priča neku možda i zaboravljenu priču…
Kroz prostor na adresi Drenovski put 138A, u zgradi u kojoj su svojedobno između ostalog djelovali i drenovski vrtić i ambulanta i prodavaonica auto dijelova, a čija se povijesna vrijednost ogleda i u činjenici da je nekoć stajala na granici nekoliko država, prodefiliralo je stotinjak Drenovčana i njihovih gostiju privučenih kako znatiželjom tako i zanimljivim programom koji je uključivao izložbu starih fotografija, nekoliko atraktivnih predavanja i projekcije filmova sa svjedočenjima starijih Drenovčana o životu na Drenovi nekad.
Otvaranje prostora budućega Zavičajnog muzeja Drenove veliki je iskorak naprijed nakon sada već dvogodišnjega rada društva “Bez granica”, inicijatora projekta muzeja Drenove koji je isprva zamišljen s virtualnim postavom uz korištenje najsuvremenijih tehnologija i internetskih alata, a sada je oživotvoren i u “fizičkom” obliku. Sve je ostvareno u uskoj suradnji s Mjesnim odborom Drenova i uz podršku Odjela za gradsku samoupravu i upravu koja je uostalom i dodijelila spomenuti prostor za Zavičajni muzej, prepoznavši općedruštvenu vrijednost projekta i ozbiljne namjere, veliku energiju i ljubav prema projektu agilnih članova društva “Bez granica”. Ta želja i energija najbolje se ogledaju u činjenici da su u samo nekoliko tjedana tijekom siječnja članovi društva “Bez granica” sami, uz logističku potporu Odjela za gradsku samoupravu i upravu, obnovili zapušteni prostor nekadašnje trgovine auto dijelova na način da je prostor očišćen, uključujući i velike staklene površine, obavljeni su kompletni ličilački radovi, za prvu ruku osposobljene su i vodoinstalacije te dotjerana stolarija, kako bi se moglo pristupiti osnovnoj zadaći Društva – prikupljanju predmeta, skeniranju dokumenata i digitalizaciji svekolikog izložbenog materijala kako bi se izlošcima moglo pristupiti i u prostoru muzeja i uz korištenje internetske 3D tehnologije. Članovi Društva sami su osmislili i predstavljanje oglednog muzejskog postava, zamislivši i ostvarivši projekcije filmskih svjedočenja uz korištenje računalnih prezentacijskih programa. Može se reći da je prva faza djelovanja društva “Bez granica” svoje veliko i zasluženo finale imala u petak 25. siječnja, kada je javnosti predstavljen novouređeni prostor i ogledni postav Muzeja kojem tek predstoji daljnja nadogradnja i opisivanje izložaka, Drenovski sedmaši i osmaši svoj program ostvarili su u formi vrlo zanimljivog interaktivnog kviza, gdje su se pitalice i odgovori odnosili na neke od najvažnijih ljudi i događaje iz drenovske i riječke povijesti. Uz iznimno zanimljivo prezentiran kviz mogli su se zabaviti i svoje znanje obnoviti i svi drugi posjetitelji muzeja.
Potom je prigodno predavanje održao poznati riječki povjesničar i nakladnik Goran Moravček, pokretač projekta online Riječke enciklopedije – fluminensia.eu, koji je na svima pristupačan način podsjetio na povijesne turbulencije na riječkom području, gdje su se kroz stoljeća doticale mnoge države i kulture. Posebnost je Drenove što se upravo ovdje kroz protekla desetljeća nalazila granica nekoliko država!
Kristian Benić, profesor povijesti i filozofije i stručni suradnik Gradske knjižnice Rijeka, kroz predavanje naziva Društvo snova govorio je o novim koncepcijama prezentacije muzejskih sadržaja koji uz inovativan marketinški pristup (“pričanje priče” na nov način) mogu rezultirati i određenim povoljnim ekonomskim efektima.
Turistički djelatnik Saša Torbica u predavanju “Kulturni turizam – gdje smo mi u toj priči” govorio je o iskustvu velikih turističkih način nude veliku dodatnu vrijednost turistima središta s prezentacijom i korištenjem svoje kulturne baštine u privlačenju gostiju prema njihovim destinacijama koje na taj Sličan inovativan i moderan pristup turističkoj djelatnosti nužan je i u hrvatskom turizmu, a tu svoju malu ali vrijednu ulogu mogu odigrati i projekti poput Zavičajnoga muzeja Drenove.
Predsjednica udruge “Dren” Vesna Lukanović, također članica društva “Bez granica”, govorila je o sinergiji udruga na Drenovi kroz kratko obraćanje s egidom “Drenovčani u akciji”, a prikazan je i kratki film “Drenovska sjećanja”u kojem su svoja sjećanja iznijeli naši sugrađani Inka i Rino Štefan, koji su svoj život proživjeli na jednoj drenovskoj adresi, ali u čak nekoliko država! I nakon službenog završetka programa “Noć na granici”, mnogobrojni Drenovčani još dugo su se zadržali u blistavo bijelom prostoru Muzeja razgledavajući izloške i posebno postav starih fotografija autora Christiana Grailacha, živo komentirajući poznate i nepoznate fotografirane osobe s kojima su davno odrasli, i od kojih su im neki i danas prijatelji, a neke su tek ovom prilikom mogli ponovno vidjeti – barem na staroj fotografiji. Ako i samo zbog toga, svaki uloženi napor članova društva “Bez granica” već se jako isplatio!
Robert Zeneral
Društvo štovatelja baštine „Bez granica“ Drenova – Rijeka.
Jedan od osnovnih ciljeva društva:
Kroz prijateljsko druženje članova Društva, unapređivati te organiziranjem prikupljanja sredstava pomagati uspostavu Zavičajnog muzeja Drenova kao ustanovi od posebnog kulturnog značaja za mještane Drenove, Grad Rijeku i Republiku Hrvatsku.
Doznajte više na Internet adresi: https://sites.google.com/site/zavicajnimuzejdrenove/
AKCIJE – Izložba polaznica likovne radionice
Premda je o njima objavljen članak u prošlome broju našega lista, polaznice likovne radionice Biserke Mihić zaslužuju da se o njihovoj aktivnosti ponovo čuje. Naime, i ove su godine pripremile izložbu svojih slika povodom obilježavanja Dana žena. Izloženi su radovi s prepoznatljivim motivima grada Rijeke i Primorja. Više od 30 izloženih radova opremljeno je okvirima koje je i ovoga puta nesebično izradio poznati drenovski slikar Alberto Mihich, što je njegov poklon ženama za njihov dan. Puno dobre volje, ljubavi prema svojem hobiju i volonterizma krije se iza izloženih radova, a svakom izložbom vidi se i značajan napredak u umjetničkom izražavanju.
Vrijedne ruke naših Drenovčica, ne samo da znaju lijepo slikati, već su vješte i pri izradi raznovrsnih kolača, čime su dodatno obradovale sve prisutne. Na otvorenju izložbe nastupio je Zbor DVD Drenova, pod vodstvom maestra Zorana Badjuka.
Radove su izložile polaznice: Jadranka Vidučić, Ester Niessner, Marijana Oršolić, Marija Dornik, Vesna Sokolić Dutina, Biserka Pintač, Sanja Kovačić, Neda Tončinić, Miranda Mikuličić i Ivana Koren. Polaznice likovne radionice do sada su izlagale u prostoru MO Drenova, kao i na Korzu u prostoru Filodrammatice.
Za svoj rad u likovnoj radionici voditeljica Biserka Mihić, dobila je priznanje Udruge za razvoj civilnog društva Smart za 2011. godinu. Radionice se održavaju svakog utorka poslijepodne u prostorijama MO Drenova.
Dolores Linić
NEKAD I SAD
Gornja fotografija iz albuma dugogodišnje učiteljice drenovske škole Dragice Filipović snimljena je 1954. godine. Ovo je snimljeno koncem prošloga ljeta, ne baš s popuno istog mjesta, ali zorno pokazuje koliko se naša Drenova promijenila.
UDRUGA DREN Prišlo je proljeće, procvale su drenjule
S lepen vremenon čeka nas fanj novega dela
Konačno nan je i proleće prišlo, a na Drenove se žute mići cvetići od drenjul na stableh ka smo posadili pasanu jesen. Bali smo se da njin se ča ne dogodi, aš je bila fanj vela zima. Sada smo siguri da su se ćapale se do jedne. Drenjula ima medonosni cvetići pa se more videt čuda pčelic ke zujeć obleću okol njih. To je još jedna vrednost našega dela, još jedna korist za prirodu okol nas. Z ten moremo bit zadovojni.
Ma, kako i vavek, ni se tako dobro. Mladi vatrogasac Kruno, javil nan je jednu večer, da su dve drenjule zvrnjene na Brceh pul knjižnice. Bila je bura pa smo misleli da ih je vetar zbandal. Ma kada smo došli na mesto, bilo je strašno. Neki je pokazal su svoju sirovu snagu pa je drenjule ziskubal skupa z debelemi kolci ki jih pridržuju i čuvaju od bure. A kako se je parićeval sneg, rabilo je nagrnut malo zemje da se jušto koreni ne bi smrznuli. A drugo jutro su prišli delavci z Grada i se su opet posadili. Videli smo i prvo da nekemu ta dreva smetaju, zlomili su neke grane va parkiću zada crekve. Ne znan ki bi to mogal delat, ma ako kega vidite, povedite mu da je drenjula simbol našega mesta. Ako je to kakov školan, neka gre zada škole kade se žuti drenjula ku su posadila deca i učitelji z škole Fran Franković. I oni moru bit ponosni na svoje delo, a si skupa ćemo čekat da drenjule dozreju. Jedino se moremo bat suše, aš ako bude kot lane, mogle bi se osušit, kot ča se je dogodilo ovo leto i va drenovskeh šumah pa pasanu jesen nismo imeli od čega marmeladu delat.
Kade god spomenen udrugu Dren i z čen se bavimo, judi se nekako razvesele, aš se spamete kada su bili deca, kada su se drenjule pobirale, kada su none i mame delale slatko za svoju decu. Ima tu nekakove nostalgije. Reče se da ki jedanput prova marmeladu od drenjule da ju nikada ne more pozabit aš da je to neč najbojega na svetu.
Čeka nas još fanj dela. Drenjule su već okopane i nahranjene z humuson kega nan je ostalo još od lane. Planiramo opet za akciju ka se zove “Zelena čistka” i gre 20. aprila počistit graju i smete pul Lokvice (školska deca ju zovu “barica”). To ćemo organizirat skupa z udrugun “Bez granica” i Vijećen mjesnega odbora Drenove.
O semu ćete moć više pročitat na web stranice MO. Hvala semi ki su nan i lane pomogli i već naprvo lepa hvala semi ki će skupa z nami pomoć da očuvamo naše drenovsko prirodno bogatstvo. Zač smo se odlučili uredit Lokvicu? Aš je to nepresušna lokva kamo su stari judi odvajkada pejali blago da se napije vode, a voda je velo bogatstvo. Planiramo na ten meste pokle postavit drvene klupice kako bi se tamo mogla održavat razna kulturna događanja, kot ča je čitanje slikovnic maloj dece, pjesničke večeri i ki zna ča se još. Projekt kega smo prijavili na jedan gradski natječaj zove se “Čudnovata šuma” i početak je brige za jačanje kulturneh aktivnosti va našemu kraju. Vaje, vaje va novi POS-ovi stani doselit će se na Drenovu neke nove mlade familije z decun, već prvo doselili su se sveučilišni delavci pa trebe imet takovi sadržaji da prestanemo bit naselje kade se leh spi, a za se drugo moraš sest va auto, al na bus i otpejat se v Reku za se čagod ti rabi.
Ča se tiče projekta RPLP (Rečekega programa lokalnega partnerstva) opet su va Gradu naš projekt pod nazivon “Revitalizacija komunjskeh šterni” prepoznali kot jako dobar (najboji!), potpisali smo sporazum i sada se moramo organizirat da šterne ke su va gradsken al državnen vlasništvu, očistimo od graje, kade bude rabilo popravimo kakovu škuju, popituramo ruzinavi pokrovi na šternah i kade je to moguće postavimo drvene klupice za počinut i malo se podružit. Celi projekt zamišjen je puno šire i delat ćemo ga kroz par let. Kada budu vele suše, vodu z šterni moć ćemo koristit za zalevat drenjule.
O prošlogodišnjega projekta “Revitalizacije drena ” ostala nan je još jedna stvar za storit. Moramo postavit tri drvene ploče z kemi ćemo naznačit kada su drenjule posajene i ki je va ten sudjeloval, da sakemu ki tuda pasuje bude ćaro ča to tamo raste. Hvala Bertotu Mihichu ki nan je ploče oslikal. Rekal je da on ni kopal ma da će rado dat jednu ruku našoj akcije. Videt ćete kako je lepo delo storil.
Pozdravjan vas seh, budite nan ZDRAVI KOT DREN(ova)!
Vesna Lukanović
OBAVIJESTI I NAJAVE
Program rasporeda kontejnera za krupni otpad u 2013. godini
Poziv na sudjelovanje u akciji “Birajmo najljepšu okućnicu, balkon i prozor”
U okviru programa rada, Vijeće mjesnog odbora Drenova i ove godine organizira akciju “Birajmo najljepšu okućnicu, balkon i prozor” u 2013. godini. Obavijesti i sve potrebne informacije mogu se dobiti u sjedištu Mjesnog odbora Drenova.
Zainteresirani građani mogu se prijaviti u vremenu od 15. travnja do 6. svibnja 2013. godine, u sjedištu MO Drenova, Cvetkov trg 1, na telefon 255-275 ili e-mail: mo.drenova@rijeka.hr. Prijave se primaju radnim danom od ponedjeljka do petka, u vremenu od 8 do 12 sati.
Napomena:u slučaju odsutnosti tajnika prijedlozi se mogu dostaviti Odjelu za gradsku samoupravu i upravu, Direkciju za mjesnu samoupravu, Trpimirova 2/IV ili na telefon 209-297.
Poziv građanima, ovlaštenim predstavnicima suvlasnika stambeno-poslovnih zgrada i udrugama građana
Grad Rijeka – Odjel za gradsku samoupravu i upravu – Direkcija za mjesnu samoupravu obavještava građane, ovlaštene predstavnike suvlasnika stambeno-poslovnih objekata i udruge građana da se u sjedištima mjesnih odbora od 2. do 20. travnja 2013. godine zaprimaju prijedlozi za uređenje i održavanje objekata komunalne infrastrukture (male komunalne akcije) za 2014. godinu.
Predlagati se mogu manji komunalni zahvati kao što su: izgradnja dječjih igrališta, uređenje zelenih površina, parkirališta, postave autobusnih čekaonica, postave tijela javne rasvjete, asfaltiranje nerazvrstanih cesta, uređenje kolnika, izrada nogostupa, odvodnja oborinskih voda, uređenje prometne signalizacije i tehničkih elemenata cesta, sanacija divljih deponija i sl.
DRENOVA NA KORZU
Dvorana Filodrammatica
Ponedjeljak, 20. svibnja u 19 sati
Zbor i klapa DVD Drenova, učenici OŠ Fran Franković,
Stipe Bilić – klavir, otvorenje izložbe drenovskih slikara
+
U POVODU BLAGDANA SVETOGA JURJA I PROSLAVE OSME GODIŠNJICE RADA
PJEVAČKI ZBOR DVD DRENOVA
ORGANIZIRA
20. TRAVNJA U DVORANI DOMA NA LOKVI S POČETKOM U 20 SATI
K O N C E R T
NASTUPAJU
PJEVAČKI ZBOR DVD DRENOVA
TAMBURAŠKI SASTAV DVD DRENOVA
Ulaz slobodan
Drenovski list, informativni list za područje Mjesnoga odbora Drenova – Rijeka, izlazi kvartalno
IZDAVAČ: Vijeće MO Drenova – Pododbor za kulturu, Rijeka, Cvetkov trg 1
Tel: 255- 275, Fax: 504-570, e-mail: mo.drenova@rijeka.hr, Internet adresa: www.rijeka.hr/drenova
ODGOVORNI UREDNIK: Damir Medved UREDNIK: Christian Grailach
UREDNIČKI ODBOR: Christian Grailach, Marina Frlan Jugo, Božana Maršanić, Marino Štefan, Robert Zeneral
FOTOGRAFIJE U OVOM BROJU: Christian Grailach, Dolores Linić, Vesna Lukanović, Draško Maršanić, Robert Zeneral
NAKLADA: 1.000 primjeraka TISAK: DES – Split
Društvo »Bez granica« obilježilo je 70. obljetnicu oslobođenja Rijeke tribinom Drenovska sjećanja na oslobođenje Rijeke i Drenove, održanom u Zavičajnom muzeju Drenove, gdje su stariji Drenovčani ispričali uspomene na dane rata i borbe za oslobođenje Rijeke.
Svjedočenje o drugom svjetskom ratu i poraću. Nažalost došlo je do oštećenja SD kartice, pa su izgubljeni neki dijelovi videa, a time i sinkronizacija slike i tona. No može se uživati i samo u zvučnom zapisu.
Granica između Mletačke Republike i Austrijskog carstva oko 1800. godine
Granica koja je do 1797. godine dijelila venecijanski i austrijski teritorij datira iz ugovora iz Wormsa iz 1521. između cara Karla V. Habsburškoga i dužda Leonarda Loredana, i trajati će sve do propasti mletačke države.
Glavna značajka granice je prisutnost nekih važnih enklava duž zapadne obale Jadrana, a koje su probijale teritorijalni kontinuitet dviju država.
Sjeverni dio granice slijedio je Karnske Alpe uključujući doline rijeka Degano, Collina, But i Pontebbana, onda se uvijao prema gradu Pontebbi do Julijskih Alpa, a potom nakon grebena na jugu s vrhovima Cergnala, Kanina, stzao do planine Matajur. Teritorij Mletačke Republike nakon prekida na području Trsta proširivao se na sjeveroistočnom dijelu Jadrana većim (obalnim) dijelom istarske obale i otocima Kvarnera.
Pazinska grofovija (unutarnji središnji dio Istre) ostao je u vlast Goriških grofova sve do 1516., kada je, nasljeđivanjem, prešla u posjed Austrije.
Sredinom XVIII. stoljeća, nekoliko pokušaja da se regulira i pojednostavi granica na području Gorice i Udina, nije dalo nikakav rezultat, osim za rješavanje graničnih oznaka. Nakon općih Ugovora između Austrije i Venecije koji je potpisan u Gorici 1756. godine, konačno je dogovorena minimalna razmjena teritorija, te sporazum o povremenom nadzoru granice.
Na sjeveroistočnom Jadranu, Kraljevina Hrvatska koja je bila dio mađarske komponente Habsburške monarhije, graniči na jugu regije s Venecijanskom Dalmacijom, dok grad Rijeka ima poseban status, kao slobodna luka od 1719., a bio je priznat kao Corpus separatum adnexum pod upravom mađarske krune od strane Marije Terezije 1779. godine.
Doba Napoleona
Dolazak francuske vojske Napoleona Bonapartea na prostor sjeverne Italije, te poraz Austrije i potpisivanje Ugovora u Campoformidu (17. listopada 1797.), uzrokuje nestanak Republike Venecije i zaustavlja daljnje širenje Habsburgovaca u Venetu, u Istri i u Dalmaciji.
Granice se opet mijenjaju 1805. Nakon novog poraza Austrije; mir potpisan u Bratslavi (Pressburgu), omogućava pridodavanje svih osvojenih teritorija Kraljevini Italiji pod Napoleonovom upravom. Granica između Austrije i Kraljevine Italije prate tijek rijeke Soče, a zatim se nastavlja duž stare venecijanske granice. Nove promjene nastaju 1809. s uspostavom Napoleonovih Ilirskih pokrajina . Nakon Napoleonovog poraza 1813. g. u bitci kod Leipziga, Habsburgovci su preuzeli vlast nad Ilirskim pokrajinama, a 1816. godine na njihovom području osnovali su Kraljevinu Iliriju.
Austrijsko primorje1815. – 1918.
Austrijsko primorje kao administrativna austrijska pokrajina, osnovana je nakon što je Bečki kongres (1815.) označio kraj prethodne Napoleonove teritorijalne organizacije pod nazivom Ilirske provincije
Uz složen i dugotrajan proces integracije između austrijskih nasljednih područja (Gorica, Trst, Istra s unutarnjim područjem i sjedištem u Pazinu, Rijeka) te područjima koja su nekad pripadala Mletačkoj Republici (obala Istre, Monfalcone, Grado), austrijske vlast između 1814. i 1860. godine konačno su odredile administrative granice Austrijskog primorja (ili jednostavno Obala).
U godinama 1861.-1918., formirana su s političko-administrativne točke gledišta, tri autonomne jedinice:
– Grad Trst (imao je autonomiju od 1825.);
– Kneževskugrofoviju Goricu i Gradišku , s upravnim sjedištem u Gorici;
– Markgrofovija Istra , sa sjedištem u Puli.
Od 1867. Habsburška monarhija dobiva novo ustavno uređenje s podjelom na Austrijsko Carstvo i Ugarsko Kraljevstvo. Austrijsko primorje pripalo je austrijskom dijelu Monarhije (kao dio Koruške i Kranjske), dok su Hrvatska i autonomni grad Rijeka postali dio Mađarske.
Londonski ugovor 1915.
Londonski ugovor je tajni sporazum o savezu između Velike Britanije, Francuske, Rusije i Italije, kojem Italija pristupa s obećanjem da će stupit u rat protv Centralnih sila. Ugovor predviđa teritorijalnu kompenzaciju u korist Italije a na štetu Austro-ugarske: Trentno i Južni Tirol (Alto Adige), Trst, Goricu, Istru i Dalmaciju, ali isključuje Rijeku.
Sporazumom je također predviđeno talijansko sudjelovanje u podjeli Albanije i moguća podjela Turske kao i njemačkih kolonija u Africi.
Granice nakon prvog svjetskog rata 1918.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Rapalski_ugovorU studenom 1918. godine, po završetku Prvoga svjetskog rata, Habsburška Monarhija prestala je postojati, a na njenim teritorijima formiraju se nove države, uključujući Mađarsku i Jugoslaviju (tada nazvanu – Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, ili skraćeno Kraljevina S.H.S.). Definicija novih granica između Austrije i Italije konačno je utvrđena na mirovnoj konferenciji u Parizu, Ugovorom iz St. Germaina (09.10.1919). Ugovorom iz Rapalla (12.11.1920), regulirana je granica između Italije i Kraljevine S.H.S.
Italija se odrekla aneksije Dalmacije (s izuzetkom grada Zadra i njegovom bližom okolicom), ali je osvojila sve druge teritorije predviđene Ugovorom iz Londona. Pregovori su potrajali više od godine dana zbog talijanskih nepopustljivost i ambicije da se prisvoji cijeli bivši teritorij na kojima obitavaju talijanske manjine iako je prevladavajući živalj bio slavenskoga podrijetla.
Poteškoće nisu prevladane ni nakon prijedloga američkog predsjednika Woodrowa Wilsona, o graničnoj liniji baziranoj na etničkoj strukturi stanovništva (linija Wilson) te su zbog sve veće sklonost britanske, francuske i američke diplomacije da popuste talijanskim zahtjevima završile nepovoljno po Kraljevinu S.H.S.
Granica između 1924. i 1941.
Daljnje promjene granica na sjevernom Jadranu uključuju aneksiju Rijeke Kraljevini Italiji, u skladu sa Sporazumom u Rimu (Rimski ugovor) 27. siječnja 1924.11, između Kraljevine Italije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Prema novom sporazumu, dio sjevernoga područja Slobodne Država Rijeka i luke Baross su ustupljene Jugoslaviji, dok je područje grada i mali obalni pojas pripojen Italiji.
Nove akvizicije dovele su do promjena u administrativnom ustroju pokrajine Venezia- Giulia; osnovana je1924. godine pokrajina Rijeka, koja se sastoji od teritorija pripojenih Rijeci kao i neke općine koje su već ranije pripadale pokrajini Pula. Detaljnije karte iz tog razdoblja dio su fundusa Zavičajnog muzeja Drenove i izložene su u prostorijama muzeja.
Od 1924. do 1941. granica je bila nepromijenjena, ali su susjedne države promijenile ime pa čak i ideološki predznak: Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca postaje između 1929. i godine Kraljevina Jugoslavija, dok je Republika Austrija 1938. pripojena Trećem Reichu s imenom Ostmark.
Ljubljanska provincija 1941.
Napad na Kraljevinu Jugoslaviju, koji je započeo 6. travnja 1941. (Italija sa saveznicima Njemačkom, Mađarskom i Bugarskom), označio je sljedeću etapu talijanske ekspanzije na istok.
Talijanska vojna okupacija Kraljevine Jugoslavije obilježila je veliko teritorijalno proširenje, jer su 05.03.1941. pripojeni veliki dijelovi Slovenije i Dalmacije. Gradovi Ljubljana, Novo Mesto i Kočevje, s većim dijelom Gorskoga kotara čine uz prethodno zaposjednuta područja “talijansku” provinciju Ljubljana.
Njemačka okupacija 1943. – 1945.
Od rujna 1943. Italija više nije bila okupacijska sila na području sjevernoga Jadrana njemačke snage izvršile su okupaciju sjeverne Italije čime su provincije Udine, Trst, Gorica, Pula, Rijeka i Ljubljana isključene iz političke i vojne kontrole talijanskih vlast, odnosno Talijanske Socijalne Republike pod vodstvom Benita Mussolinija. Novonastala njemačka provincija “Operativna zona Jadransko primorje” , upravljana je direktno od strane njemačkih vlast na čelu s visokim komesarom Friedrichom Rainerom.
Savezničke vojne operacije i oslobađanje jugoslavenskog teritorija (travanj-svibanj 1945.)
Završna faza Drugoga svjetskog rata na području sjevernoga Jadrana trajala je od travnja do svibnja 1945. godine, a označena je utrkom dviju grupa armijama suprotnim obalama ka većim urbanim centrima: s Balkana je IV. Armija Vojske Jugoslavije ubrzano napredovala prema Trstu i Gorici, dok je slom Gotčke linije 19.4.1945. omogućio snažno napredovanje Anglo-američkih snaga, sa strateškim ciljevima koji nisu bili ograničeni samo na sjevernu Italiju ili Venezia-Giuliu, već i na područje južne Austrije i Njemačke.
Potpomognute partizanskim ustankom protiv snaga nacističke Njemačke, 1. svibnja vojnici Četvrte Armije vojske Jugoslavije zauzimaju Trst, Goricu i dolinu Soče. Britanske snage stigle su na isto područje tijekom 2. svibnja. Kontrola gradova Gorice i Trsta je prepuštena JNA, koja je stigla prva, no neka preciznija
razgraničenja savezničkih vojski nisu napravljena.
Morganova linija
Podjela teritorija između pobjedničkih vojski definirana je kao “Morganova linija”. Prvi provizorni sporazum doveo je do podjele prostora Venezia-Giulia u dva dijela: zapadni dio je bio dodijeljen upravi Anglo-američke vojske (zona A); a istočni dio dodijeljen je upravi Vojske Jugoslavije (Zona B). Zoni A je također dodijeljen grad Pula s bližom okolicom.
Ovo razgraničenje je potvrđeno na sastanku održanom u Beogradu, 9. lipnja 1945. između predstavnika Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država s ministrom vanjskih poslova Jugoslavije. Sporazum iz Beograda uvjet je za Anglo-američku kontrolu željezničke i cestovne mreže iz Trsta prema Austriji, a uključivao je i gradove Goricu, Caporeto i Tarvisio. Sporazum je postao izvršan 12 lipnja 1945., kada su se jugoslavenski vojnici povukli iz Pule, Trsta, Gorice i dalje na sjever, duž lijeve obale Soče.
Razgraničenja dogovorena “Morganovom linijom “ prestala su 10. veljače 1947., sa zaključkom mirovnih pregovora u Parizu i bila su definitivno napuštena do 15. rujna 1947., kada je zapečaćena nova granica.
Granične linije predložene na mirovnoj konferenciji u Parizu (1946.-1947.)
U Parizu je 10. veljače 1947. potpisan ugovor kojim je ustanovljena nova granica između Republike Italije, FNR Jugoslavije i Republike Austrije.
Rasprave tijekom pregovora usmjerene su na kreiranje novih graničnih crta u korist pobjednice u ratu – Jugoslavije.
Najskloniji kažnjavanju Italije bili su predstavnici Sovjetskoga Saveza koji su graničnu crtu pomakli daleko na zapad (otprilike kao granica iz 1866. godine), s argumentacijom da su to područja sa značajnim udjelom slovenskog stanovništva. Englezi i Amerikanci predlagali su granične linije uz slične argumente (prisustvo talijanskog stanovništva na obalnom području Istre), no predviđale su talijansko napuštanje Rijeke i Zadra. Francuski prijedlog u sjevernom dijelu je slijedio prijedlog Engleza, dok je u južnom dijelu smanjio teritorij do rijeke Mirne i Novigrada. Talijanska vlada je predlagala graničnu liniju koja se odnosila na drugi prijedlog američkog predsjednika Wilsona iz 1919. godine, a uz odustajanje od Rijeke i Zadra. Nije bilo promjena granica između Italije i Austrije.
Slobodni Teritorij Trsta (STT) 1947.
Na prijedlog Francuske o razgraničenju iz 1946., formira se 15. rujna 1947. Slobodni Teritorij Trsta, a predviđeno je da guvernera imenuje Italija i Jugoslavija, dok će Vijeće sigurnost Ujedinjenih naroda jamčiti za teritorijalni integritet i nezavisnost.
Sporazum o imenovanju zajedničkog guvernera nikada nije realiziran, te je Slobodni Teritorij Trsta tjekom njegova trajanja, podijeljen u dva dijela: Zona A pod privremenom upravom Savezničke Vojne Vlade (AMC), a zona B pod privremenom upravom Jugoslavenske Vojne Vlade (VUJA).
Londonski Memorandum (1954.) i kasniji ugovori
Među uvjetima koji su doveli do ukidanja Slobodnog Teritorija Trsta, ključnu ulogu treba pripisat promjeni odnosa u komunističkim državama istočne Europe; osobito tijekom 1948. godine kada je došlo do prekida odnosa između Sovjetskoga Saveza i Jugoslavije.
Novi međunarodni scenarij bio je vidljivo drugačiji stav svjetskih sila zainteresiranih za trajno rješenje graničnih pitanja na sjevernome Jadranu. Ako su u ožujku 1948. godine Britanija, SAD i Francuska bile sklone povratku cijelog teritorija STT u Italiju, nakon lipnja (odnosno prekida odnosa između Staljina i Tita) nisu više zastupale takvo mišljenje.
U zoni B ukinute su carinske barijere s Jugoslavijom i uvedeni jugoslavenski zakoni, ističući namjeru pripajanja tog područja. Krajem 1951. godine u Parizu, je održana serija izravnih sastanaka između Italije i Jugoslavije, no nije se došlo do rješenja.
Nova eskalacija sukoba oko granice nastala je tijekom 1953. godine. Kao rezultat vojnoga pritiska duž granice, vlast Sjedinjenih Država i Velike Britanije izdaju priopćenje o namjeri povlačenja svojih vojnih postrojbi iz zone A Slobodnoga Teritorija Trsta (Dvostrana deklaracija od 08.10.1953.) kojim su privoljele talijansku stranu na postizanje kompromisnog rješenja, usprkos velikih prosvjeda lokalnog stanovništva u Trstu u studenom 1953.
Konačno je 5. listopada 1954. potpisan u Londonu Memorandum između Italije i Jugoslavije po kojem je, s manjim modifikacijama u općini Muggia, talijanskoj upravi dodijeljena Zona A, a cijela Zona B jugoslavenskoj upravi, što je operativno i provedeno listopada 1954. Konačni rasplet graničnog pitanja između Jugoslavije i Italije riješen je Ugovorom iz Osima (11.10.1975.), koji je označio kraj dvadesetogodišnjoj neizvjesnosti.
Nove granice na Sjevernom Jadranu (1991.-2013.)
Formiranje novih država na području Jugoslavije nakon 1991. godine nije rezultiralo promjenama granica s Republikom Italijom, odnosno Austrijskom Republikom, ali nastankom novih država međurepubličke granice postaju državne. Nažalost, granična crta između Hrvatske i Slovenije nije do kraja utvrđena, a dijelovi u Istri su predmet spora koji se rješava pred međunarodnim sudom, iako se zapravo radi o graničnoj crti utvrđenoj još 1954. godine.
Nove značajne promjene u odnosima između država sjevernog Jadrana vezane su za Europsku uniju, kojoj pripadaju Italija (članica od 1958. godine – Europska Ekonomska Zajednica), Austrija (od 1. siječnja 1995.) i Slovenija (od 1. svibnja 2004. godine).
Od 20. prosinca 2007., granica između Italije i Slovenije izgubila je karakter birokratskoga filtera (ukidanje carinskoga nadzora i uklanjanje većine današnjih prepreka na graničnim prijelazima (barijere, karaule, itd.).
Od 1. srpnja 2013. i Republika Hrvatska pridružuje se Europskoj uniji, čime sve granice država na sjevernome Jadranu postaju unutrašnje granice EU.
Ivan Cvetko
Ivan Cvetko rođen je po svemu sudeći u Delnicama od kuda je kao mladi kapelan premješten u Rijeku u crkvu Uznesenja Marijina.
Koncem 1836. godine Gradsko vijeće Rijeke odlučilo je osnovati župni dvor na Drenovi, što je Biskupija odobrila, tako da je 1. svibnja 1837. Ivan Cvetko, do tada župni pomoćnik, izabran za župnika na Drenovi . Već sljedeće godine dao je sagraditi župni stan koji i danas služi istoj svrsi. U župnom stanu Ivan Cvetko okupljao je napredniju djecu Drenove i učio ih prvoj pismenosti.
Bogoslužje se tada, zadnjih 10 godina vršilo u kapeli Svih Svetih na današnjem novom groblju, jer je kapelica Gospe Karmelske, sagrađena davne 1628. godine na prostoru starog župnog stana, bila u ruševnom stanju.
Zalaganjem Ivana Cvetka kod civilnih i crkvenih vlasti odobrena je 1847. godine izgradnja nove crkve. U vanjskim gabaritima sagrađena je za svega 3 mjeseca i u njoj su se počele održavati svete mise. Posvećena je tek 24. rujna 1863. godine Blaženoj Djevici Mariji s Karmelskog brda.
U vrijeme dolaska Ivana Cvetka na Drenovu, djeca su pohađala osnovnu školu koja je bila u zgradi današnjeg Pedagoškog fakulteta. Ivan Cvetko zalagao se i uspio dobiti dozvolu da se na Drenovi sagradi zgrada osnovne škole. Tako je 1852. godine dovršena izgradnja prvog, zapadnog dijela Pučke škole koji se sastojao od jedne učionice i stana za učitelja. Školu je polazilo 40 do 50 učenika.
Kad se 1855. godine u Rijeci pojavila treća epidemija kolere, Ivan Cvetko imao je zadatak da ljude podučava higijenskim navikama u borbi protiv te opake bolesti tih vremena.
Kao župnik Ivan Cvetko ostao je na Drenovi do 1870. godine kada je 16. srpnja, u današnjoj crkvi Gospe Karmelske koja je sagrađena njegovom zaslugom, održao oproštajni govor. „Zbogom narode!“ bile su zadnje riječi oproštaja koje je izrekao i otišao.
Živio je još 14 godina u Rijeci. Sahranjen je na najstarijem drenovskom groblju, da bi izgradnjom sveučilišnog naselja njegovi posmrtni ostaci bili premješteni na današnje Staro groblje na Donjoj Drenovi. Za sve zasluge kojima ih je Ivan Cvetko zadužio, Drenovčani su se odužili davši njegovo ime središnjem mjesnom trgu.
Ivo Grohovac rođen je 1875. godine u Grohovu. U rodnome je mjestu učio školu; službovao je u Pešti, potom kao trgovački pomoćnik u Trstu, te naposljetku u Rijeci.
Objavio je tri zbirke pjesama: Riječanke (Zagreb 1906.), Glasovi s Kvarnera (Rijeka 1909) i Rijekom i Rešćinom (Rijeka 1912.). Podosta je među ostalim, surađivao u Riječkom glasniku (koji je i pokrenuo), Riječkim novinama te u Riječkom novom listu. U ovome potonjem je u rubrici Negda i sada pod pseudonimom Tik – tak, od srpnja 1913. do ožujka 1914. godine objavljivao čakavski podlistak, po mnogo čemu zanimljivo štivo koje i danas pruža svojevrstan uvid u društvenu i kulturnu zbilju Rijeke s početka 20. stoljeća.
Usrdni borac za hrvatski nacionalni identitet Rijeke i za potrebu očuvanja domaćega čakavskog govora, njegovi sočno pisani članci, osim što svjedoče o živosti riječke društvene i kulturne scene, izuzetno su čitki i danas.
Predavanje dr.sc. Irvina Lukežića, profesora Filozofskog fakulteta u Rijeci
Poveznice:
Obilježavanje stote godišnjice rođenja