U Facebook grupi DCD našeg Društvenog centra Drenova, Damir Medved objavio je usporedne slike Grohova nekad i danas gdje se lijepo vidi kako su nekad oko Grohova postojali vinogradi i obrađene površine koje su danas zapuštene i obrasle šumom.
Na gornjim se slikama lijepo vidi razlika između doba izgradnje brane (1964.-1966.) i današnjeg doba.
Već dugo poznam godpodina Josipa Šikića, stanovnika Grohova koji mi je u razgovoru potvrdio da se u Grohovu nekada doista drugačije živjelo i da je Grohovo bilo okruženo vinogradima i vrtovima. A znamo i za mlinove i stupe koji su isto tako nestali.
Priča mi gospodin Šikić kako su vinogradi postojali s obje strane današnjeg jezera Valići i kako su lijepo uspijevali zahvaljujući ilovači koja je čuvar vlage što odgovara vinovoj lozi. Nisu to bili veliki vinogradi, već manje, suhozidima ograđene površine gdje se uzgajalo većinom bijelo vino uz ponešto i crnoga. Tragovi tih suhozida mogu se pronaći i danas. Tu se, naravno, uzgajalo i povrće za svakodnevnu prehranu, a tko je imao više nosio je prodati na placu u Rijeku.
Priča gdin. Šikić kako u ta malo davnija vremena ni na Grobnišćini pa ni oko Kastva nije bilo toliko vinograda kao oko Grohova, oko Pašca, u Šćitarima na obroncima Katarine. Količine vina koju su proizvodili vlasnici vinograda nisu bili nešto značajnije. Većinom za kućnu upotrebu, a nešto se znalo i prodati. Kako u to doba još nije bilo tehnologije i pripravaka koji su mogli održavati kvalitetu vina, kad bi se bačva otvorila trebalo je relativno brzo to vino i potrošiti da se ne bi pokvarilo. U tu svrhu organizirale su se „Matice“.
U knjizi Zlatana Nadvornika „Hrvatska vina, vinski običaji,vinski napitci i vinske ceremonije“, autor piše:
Gospodin Šikić ispričao mi je da je u Grohovu bilo malo drukčije. Naime, redoslijed se dogovarao među vinogradarima. I baš kako kaže Nadvornik, u dogovoreno vrijeme suseljani su se okupljali kod određenog gazde, bačva bi se otvorila, pilo se, veselilo, a ponešto i prodalo. To su za ta vremena bili veliki događaji, znali su potrajati i po dva dana kod nekog gazde. Ovi malo žedniji, koji su ostajali i preko noći, prespavali bi na sjeniku, ali bi gazda svima prije oduzeo „fajerc i fuminanti“ (tako mi priča g. Šikić) da ne bi došlo do požara kad bi onako „veseli“ htjeli pripaliti cigaretu. Uglavnom – bačva bi se ispraznila!
Josipov pranono nije održavao matice jer je proizvodio vrlo kvalitetno vino koje bi se brzo prodalo.
Zanimljiv detalj istaknuo je gdin. Šikić. Naime, Grohovčani su prvi počeli spremati kvalitetnije vino u (kako kaže) butije. Ustvari bilo je to nešto slično današnjem šampanjcu, a on i sam negdje još uvijek ima uređaj za čepljenje tih butija.
Slika koju mi je također ustupio gdin. Šikić prikazuje maticu iz (sudeći po natpisu na poleđini) 1958. godine.
Nažalost ne zna se kod kojeg gazde.
Osim što su se bavili prodajom vina i povrća, mnogi Grohovčani bili su mesari, a kao što je gore spomenuto Grohovo je bilo poznato i po mlinovima i stupama na prokopanom kanalu – odvojku Rječine.
Razvojem industrije i mogućnošću zarade u Rijeci, vinogradi su se zapuštali i vinarstvo je postupno nestajalo.
Croatian