Gabrijel Bratina

Gabrije Bratina

Jedan od ljudi koji su zadužili Drenovu u proteklih pedesetak godina je msgr. Grabrijel Bratina. Rođen je 1931. u Otlici kraj Ajdovščine, Slovenija, stigao je u Riječko sjemenište 1949., zaređen za svećenika 1954., na službi u našoj župi od 1969. godine. Dana 23.listopada 2004. proslavio je svoje zlatomisničko slavlje ( 50 godina svećeništva ), a 30. kolovoza 2009. godine i više nego zasluženo je umirovljen i prepušta župu na upravljanje novom upravitelju. Brojne su njegove zasluge za opće dobro naše župe; brigu i skrb o svim crkvenim građevinama, dogradnja crkve i izgradnja pastoralnog centra, kapela Svih Svetih (na novom groblju) i na Velom Vrhu. Omiljen kod mještana, uvijek pristupačan, tih i nenametljiv. Pravi svećenik, duhovnik mnogim ljudima i uvijek u službi Crkvi i narodu. 25. studenoga 2020. preminuo je i vratio se Ocu, u 89. godini života i 66. godini svećeništva.

Tijekom godina višekratno smo se sa njim družili u našem Drenovskom listu. Ta druženja i razgovori sjajno ga oslikavaju. Prisjetimo se našeg Gabrijela.

Iz razgovora sa povodom koji je vodila Larissa Smokvina za “Drenovski list”  br. 4, srpanj 2006.

Prije gotovo 37 godina na Drenovu je stigao čovjek kojeg znaju i djeca i odrasli, vjernici i nevjernici, starosjedioci i naseljenici.  I sigurna sam, svi oni s kojima je  blago porazgovarao barem jedanput, osjetili su njegovu poruku u sebi.

Monsignor Gabrijel Bratina, naš prvi stalni župnik, cijenjen među kolegama svećenicima, poštovan među vjernicima.  Kako Drenova u srpnju obilježava svoje dane i blagdan Karmelice, a crkva Gospe Karmelske značajan je  element zajedništva u naselju, porazgovarala sam s našim velečasnim. 

Gabrijel Bratina i Larissa Smokvina

Razmišljala sam dugo, kako u zadanim  prostornim okvirima, napisati  nekoliko rečenica koje bi ga opisale. Jer što ja mogu reći o čovjeku koji me učio vjeronauku, i naučio vjeri, nadi i ljubavi?  Mogu napisati ono što znam i ono kako ga  doživljavam,  i to podijelim s vama čitateljima : 

Moj najdraži Slovenac, rođen je 1931. godine u Otlici blizu Ajdovščine, u rodnom se kraju i školovao, a gimnaziju je završio u Italiji.  Nakon Drugog svjetskog rata vratio se u Sloveniju, a teologiju je studirao u Rijeci namjeravajući ostati kao svećenik za talijansku manjinu. 1954. godine zaređen je za svećenika Riječke nadbiskupije. U njegovom su životopisu službe  vikara, kapelana i svećenika u Cvitoviću, Generalskom stolu te ekonoma Sjemeništa u Rijeci.

Na Drenovu je stigao kada je tu živjelo 485 domaćih ljudi, starosjedilaca. Kaže kako se u župni stan “ušuljao” zahvaljujući profesoru Boži Črnji koji je u Staroj školi, danas Cvetkov trg, zatražio drugi stan od školskih vlasti, a  dobrotom obitelji Saršon i danas stanuje na istom mjestu. Novi župni dvor je u izgradnji,  a naš velečasni Božji pastir za  barem pet tisuća duša.

Premda je dugo na Drenovi, svećenički mu je život još uvijek dinamičan. Svojim nepresušnim entuzijazmom i dobrom voljom u godinama koje ima,. iznenadio je i radnike koji su obnavljali  crkvu pomažući im koliko je znao i mogao.

Strastveni zaljubljenik u prirodu, dugogodišnji planinar,  vodio je i još uvijek to čini, kroniku naše župe, Blažene Djevice Marije Karmelske. Sakupljajući godinama svakojake kamene ostatke na kojima je radila ljudska ruka, pronašao je i pločicu ugrađenu u temelj kapelice na Drenovi sagrađene 1628, posvećene Gospi Karmelskoj, a po kojoj je i naša današnja crkva, izgrađena 1847., posvećena istoj Gospi.

Sjećam  se   kako  je  bila mala i neugledna, no   moja je generacija ( rođeni početkom sedamdesetih ) rado dolazila na mise, a poslije i na vjeronauk kod velečasnog Gabrijela. Bili smo ekipa, i premda nas je život uputio u različitim pravcima, i danas kad se sretnemo, sjećamo se zajedništva koje nam je taj veliki čovjek usadio. Mnoge od nas krstio je, pričestio i vjenčavao, a danas te iste sakramente dijeli našoj djeci. 

Iako je po kanonskom pravu već trebao u mirovinu, velečasni je i dalje s nama, a ja želim da to bude zauvijek. Da ne dužim puno, jer mogu samo nizati rečenice o dobroti, miru, sreći, razumijevanju, nesebičnosti  i vječno mladom duhu našeg Gabrijela, zaključujem:  Bog nam šalje poziv preko ljudi s kojima dijelimo životnu sudbinu, a u liku velečasnog Gabrijela Drenova je dobila svog anđela.

Velečasni Gabrijel  svoje zvanje nikada nikome nije nametao, nikada nikome nije odbio pomoći, saslušati, dati savjet… Vjerujem da su rijetki svećenici  kakav je on,  u danas, na žalost, poljuljanom vjerovanju mnogih u instituciju Crkve.  A možda tek previše subjektivno zaključujem.

 – Još uvijek je sve u promjenama i ljudi su međusobno nekako distancirani, no crkva je mjesto gdje se redovito sastaju. Upoznale su se obitelji, djeca – kaže velečasni Gabrijel.  Više od pedeset godina je svećenik, zlatnu misu proslavio je u listopadu prije dvije godine, i, ma koliko je bilo poteškoća, ponovo bi izabrao isto zvanje – kaže.


40 godina msgr. Bratine na Drenovi – “Drenovski list”  br. 18, listopad 2009.

Nakon 40 godina služenja vjernicima Drenove, 30. kolovoza ove godine msgr. Gabrijel Bratina, za sve Drenovčane održao je misu zahvalnicu kojom je obilježen odlazak u mirovinu ovog skromnog i samozatajnog svećenika i čovjeka.

Zahvalnost za dugogodišni predan svećenički rad izrazili su najmlađi, djeca i njihovi vjeroučitelji te vrhovna Časna majka Družbe sestara Presvetog Srca Isusova s. Felicita Špehar.

U ime vjernika Drenove zahvalu velečasnom  izrazila je gospođa Mirjana Palada Kmetović nadahnutim i dirljivim riječima. Obraćanje gospođe Mirjane iz kojeg možemo doznati ponešto i iz života vlč. Gabrijela prenosimo u cijelosti:

Kada su me zamolili da sročim nekoliko riječi u povodu umirovljenja našeg župnika msgr. Gabrijela Bratine, u glavi mi se počelo rojiti bezbroj ideja, bezbroj situacija koje bih trebala spomenuti, ali, naravno, vrijeme za ovih par riječi je ograničeno i svoja sjećanja sam trebala ograničiti na neke najupečatljivije trenutke.

Želim ponoviti riječi našeg nadbiskupa koji je za našeg skromnog i voljenog župnika prilikom obilježavanja njegova zlatomisništva prije pet godina rekao da živi vjerodostojan, autentičan svećenički život, do kraja predan Kristu, braći ljudima i Crkvi.

Put duhovnog poziva našega župnika počeo je u Rijeci kada je došao vlakom u naš grad i kada je, raspitujući se po gradu za put za sjemenište,  bio poslan u sjemenarnu. Nije ga to pokolebalo, kao ni mnoge nedaće kroz koje je prošao. Čak je i neposredno nakon ređenja 1954. godine, u ono vrijeme nesklono vjeri i vjernicima, zbog zlonamjerno protumačene propovijedi, proveo mjesec dana u zatvoru. Do naše župe prošao je više ličkih župa: Slunj, Cvitković i Generalski Stol gdje je sasvim sigurno ostavio svoj pečat.

Kako svi putevi našega župnika vode u Rijeku, vratio se Rijeci kao ekonom Sjemeništa.

Prije točno 40 godina, davne 1969. godine čovjek je prvi put stupio na Mjesec, a naš župnik u našu župu!

U to vrijeme ona je brojila svega 485 duša, tako da je župnik jedno vrijeme: od 1971. do 1981. godine služio pored naše župe i u župi sv. Jurja na Gornjoj Drenovi.

Nije nas bilo puno pa je on, tada mlad i pun poleta, s lakoćom obnašao župničke dužnosti u objema župama. Pred njegovim očima Drenova se mijenjala i iz sela izrasla u veliko gradsko naselje. Od onda je naša župa višestruko narasla, ali nije nadrasla veliko srce našega župnika, njegovu predanost i njegov duh.

Ja pamtim dobrotu našega župnika od svojih najmlađih dana, preko mladenaštva pa do sada. U svakom dijelu moga života ostavio je svoj biljeg: podijelio mi prvu svetu pričest, bio je sa mnom kod svete potvrde, uveo mog supruga i mene u brak. Gotovo svaka drenovska obitelj je imala trenutke sreće i trenutke tuge kroz koje ju je vodila sigurna ruka našega dobroga župnika Gabrijela Bratine – velikog Brata.

Prije pet godina, dok je slavio svoju zlatnu misu, on koji nam svima može biti uzor dobra, u svojoj neizmjernoj skromnosti molio je nas – griješno svoje stado za oprost ako je koga uvrijedio, ako je koga sablaznio. A mi možemo bez ustručavanja i s ponosom reći da kraj sebe imamo živoga blaženika, živoga sveca – radišnog, tihog, mirnog, razboritog, predanog i nenametljivog čudotvorca koji je stvorio čudo zajedništva kod nas novih Drenovčana.

Sretni smo što će naš voljeni župnik ostati s nama i u svojim umirovljeničkim danima, što će biti uz nas i što će biti uz našeg novoga župnika Marijana Benkovića za kojega vjerujemo da je dobar učenik velikom učitelju Gabrijelu i kojemu želimo sreću i Božji blagoslov u vođenju naše župe.

Poslužit ću se sportskim riječnikom: naš župnik Gabrijel visoko postavio je letvicu!  Ali sigurni smo da, uz podršku našeg župnika u mirovini i uz našu podršku, Marijan može doskočiti do te letvice.

Dragi naš župniče, zahvaljujem Vam u ime naše župe i svih stanovnika Drenove na Vašoj dobroti i na svemu što ste učinili za svakog od nas i za cijelu našu župu. Zahvaljujem Vam u svoje ime, u ime svih koji su ovdje sada s nama i u ime svih s kojima ste se susretali kroz ovih 55 godina Vaše službe, u ime svih nas kojima ste bili svjetionik, jer je svatko od nas dobio dašak Vaše dobrote, strpljenja i svjetlosti Vaše dobre duše. U ime svih mogu reći da se nadamo i želimo da s nama provedete još mnoge mirne i lijepe godine.

Mirjana Palada Kmetović

Povodom odlaska u mirovinu msgr. Gabrijela Bratine razgovaramo o njegovih 55 godina svećeničkog života od kojih je 40 proveo u služenju vjernicima naše župe. (Razgovor vodio Christian Grailach)

Velečasni, kako to da ste se odlučili povući u mirovinu?

Pokušat ću to ilustrirati stihovima iz 90. psalma Knjige  Staroga zavjeta:

Zbroj naše dobi sedamdeset je godina,

ako smo snažni, i osamdeset;

a većina od njih muka je i ništavost:

 jer prolaze brzo i mi letimo odavle.

Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju?

Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.

Započeo bih ovaj razgovor ovim stihovima iz Biblije jer govore o godinama života u kojima se i sam nalazim i koji nas uče kako dođe vrijeme u životu kad moramo postati svjesni prolaznosti vremena i okrenuti se sebi i svome srcu.

Za početak ispričajte nam ponešto o sebi.

Rodio sam se u Otlici, selu blizu Ajdovščine u Sloveniji gdje su rođeni i moji roditelji i gdje sam završio osnovnu školu. Gimnaziju sam pohađao u Italiji u Rovigu, Veroni i Veneciji, već prema tome gdje nas je nosio vihor drugog svjetskog rata. Kad je po završetku rata ponuđena mogućnost optiranja za talijansko državljanstvo ili povratak u domovinu, s nekoliko kolega i prijatelja odabrao sam ovo drugo. Vratili smo se u rodnu Sloveniju i još se dobro sjećam dobrovoljnih radnih akcija u ratom porušenoj zemlji.

Kako ste se odlučili za svećenički poziv?

Ima u tome jedna mala zanimljivost koju ću vam ispričati. Još kao dijete bio sam ministrant u našoj seoskoj crkvi. Jednom je prilikom u selo došao redovnik koji je za potrebite sakupljao hranu i odjeću. Te smo redovnike zvali kapucini. Naš velečasni zadužio me  da ga vodim od kuće do kuće gdje su mu domaćini udjeljivali milodare. Dojmio me se taj mladi redovnik kako se žrtvuje za dobro drugih. Taj mi se događaj usjekao u pamćenje i možda je upravo to odlučilo da se opredijelim za studij bogoslovije koji sam započeo i završio u Rijeci.

Po završetku studija, 1954. godine započeo je vaš život posvećen svećeničkom pozivu.

Tako je, najprije u Lici u župama Slunj, Cvitković i Generalski stol, da bih došao u Rijeku i služio kao ekonom u riječkom Sjemeništu. Konačno, 1969. godine došao sam kao župnik u župu BDM Karmelske na Drenovi gdje sam dočekao i umirovljenje.

Dolaskom na Drenovu, kako bi se narodski reklo, pala mi je sjekira u med. Od samog početka svidio mi se kraj, a pogotovo pitomi domaći narod. Kratko nakon dolaska na Drenovu bio sam ujedno župnik i u crkvi Svetoga Jurja na Gornjoj Drenovi, od 1970. pa do dolaska velečasnog Berislava Humskog koji je 1981. preuzeo župu.

Župljani vas znaju i kao, kako bi domaći rekli, velega delavca. Evo, u obnovljenu crkvu i novoizgrađeni župni dvor ugrađeno je mnogo Vašeg osobnog rada.

Volim raditi, fizički me posao veseli, pogotovo kada vidim rezultat rada. Osim toga, smatram da se druge najbolje potiče na rad osobnim primjerom.

U gradnju novog župnog dvora i obnovu i nadogradnju crkve vlč. Gabrijel uložio je mnogo osobnog rada.

Postoji i jedna anegdota vezana baš za taj Vaš rad.

Znam na što mislite! Još dok sam službovao i na Gornjoj Drenovi popravljali smo zvonik crkve Sv. Jurja. Jedan radnik i ja u “trlišu” stajali smo visoko na skeli i tukli dotrajalu žbuku. Prolazi je čovjek u smjeru Saršona i viče s ceste radniku do mene: “Pomalo judi, ćete arivat, tr ima pop soldi da vas plati”. Radnik nije znao što bi rekao, gleda me, neugodno mu je, a ovaj će ponovo: “Pomalo, kamo silite, ima pop soldi”. E sad je ovome mome bilo dosta pa mu vikne: “Trubilo, ča ne vidiš da je ovo pop pul mane!?”. Možete misliti kako mu je bilo, bez riječi je otišao.

Kad već govorimo o radu, neobično mi je drago da smo uspjeli, premda još uvijek ne do kraja, obnoviti i nadograditi crkvu i izgraditi župni dvor. Ipak nešto vidljivo ostaje iza mene.

Na koncu, imate li nešto poručiti župljanima?

Ponovit ću riječi prvog drenovskog učitelja i svećenika Ivana Cvetka koji je na odlasku rekao:

Ako sam ikoga uvrijedio za moga službovanja, ako sam ikome učinio nažao neka mi oprosti. A ako sam kome dobro učinio neka to i on drugima čini.


Veliki jubilej našeg Msgr. Gabrijela – “Drenovski list”  br. 46, prosinac 2019.

U nedjelju, 10. studenoga, na svečanoj misi u crkvi BDM Karmelske, proslavljena je 65. obljetnica svećeništva našeg dobrog mons. Gabrijela Bratine. Propovijed je održao vlč. Žan Lebović Casalonga, mladi svećenik rođen u našoj župi, a kojemu je slavljenik niz godina bio župnik. Mons. Gabrijel (kako ga svi Drenovčani znaju i zovu) zaređen je na blagdan Krista Kralja, 31. studenoga 1954. godine. Zajedno s njime bio je zaređen i mons. Ivoslav Linić, a sveti red podijelio im je tadašnji pomoćni senjsko-modruški biskup Josip Pavlišić.

msgr. Gabrijel Bratina

Ujedno je proslavljena i 50. obljetnica dolaska mons. Gabrijela u našu župu Svojim župljanima služio je punih 40 godina kada je u kolovozu 1969. godine bio umirovljen. U Župnu knjigu tom je prilikom zapisao: Moj oproštaj od vjernika ove župe, koja mi je bila povjerena 40 godina bit će 30. kolovoza. Želim se preporučiti svima istim riječima koje je izustio papa Ivan Pavao II na Trsatu: „Molite za mene dok sam živ i kada budem mrtav“.


INMEMORIAM – “Drenovski list”  br. 47, prosinac 2020.

Tog četvrtka ujutro svih nas je na Drenovi zatekla i rastužila vijest da je u noći , 25. studenoga preminuoi i vratio se Ocu, u 89. godini života i 66. godini svećeništva, naš omiljeni župnik, mons. Gabrijel Bratina.

Naš svima dragi Gabrijel sahranjen je na Starom groblju Drenova, u župi u kojoj je služio od 1969. godine. Do umirovljenja 2009. godine bio je župnik u župi Gospe Karmelske na Donjoj Drenovi gdje je i nakon umirovljenja ostao živjeti i djelovati pri samostanu, kući matici Družbe sestara Presvetog Srca Isusova pomažući časnim sestrama i župnicima koji su ga naslijedili. Svi su ga poštivali i voljeli, kako vjernici laici tako i kolege svećenici – bio je uzor svima.Rođen je 24. ožujka 1931. u mjestu Otlica (Ajdovščina), i bio je sedmo od devetero djece svojih roditelja. Za svećenika je bio zaređen u tajnosti na blagdan Krista Kralja,

31. listopada 1954. u kapeli riječkog Sjemeništa zajedno s mons. Ivoslavom Linićem, a zaredio ih je nadbiskup mons. Josip Pavlišić. Od svećeničkog ređenja do dolaska u službu na Donju Drenovu 1969. godine služio je u više župa u Lici i Gorskom kotaru. Bio je i prefekt, ekonom i duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu Ivana Pavla II. u Rijeci.

Cijela Drenova, kojoj je služio više od 50 godina pa i mnogi drugi nosit će vlč. Gabrijela u srcu, pamteći ga po dobroti, kao samozatajnog čovjeka, skromnog i jednostavnog zaljubljenika u Boga i ljude.


One thought on “Gabrijel Bratina

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.