Ružica Mihić

Ako iz pravca Škurinja od raskršća kod škole krenete Ulicom Braće Hlača, prva ulica lijevo je Ulica Ružice Mihić. Započinje kod dječjeg igrališta nad nekadašnjim skloništem, a završava stepenicama koje vode na veliko parkiralište kod Centralnog gradskog groblja. Ova tiha, drvoredom ukrašena ulica s pravom nosi nježno žensko ime Drenovčanke Ružice Mihić.

Intervju

Kako povremeno u našem listu objavljujemo napise o našim ulicama, odlučio sam se ovaj put za ovu, budući da poznam Ružičinog brata, gospodina Atilija Mihića. Na moju molbu rado je pristao na razgovor o svojoj sestri.

Recite mi za početak par riječi o vašoj obitelji. Gdje ste živjeli?

Ružica je najstarije, a ja najmlađe dijete od nas sedmero koliko su ih imali naši roditelji. Rođena je 18. listopada 1921., a ja 1939. godine, tako da je među nama punih 18 godina razlike.

Živjeli smo u našoj kući u zaseoku Tonići u današnjoj Ulici Bruna Francetića.

Obzirom na veliku razliku u godinama ne znam puno o njezinom životu u mladosti. Znam da je išla u školu na Donjoj Drenovi koja je od Rimskog ugovora 1924. god. pripala Italiji pa je i škola, kao i sve škole tada u Rijeci, bila talijanska. Tonići su pripadali tadašnjoj Jugoslaviji, no u to doba Gornja Drenova nije imala škole. Kasnije je završila kurs za šilicu. Po pričanju roditelja znam da se trebala i zaposliti, ali je rat prekinuo sve. I sad imam njezinu radnu knjižicu, ali bez i jednog dana radnog staža.

Kao što kažete počeo je rat. Kako i kada se Ružica uključila?

Drenova je u početku rata imala dva čovjeka koji su bili borci-partizani od samog početka rata: moj brat Venceslav Vence Mihić, dvije godine mlađi od Ružice i Vilim Štefan koji su bili nosioci i pokretači otpora na Drenovi. Postupno su mnogi muškarci s Drenove otišli u šumu u partizane. Žene su ostale i postale nosioci terenskog rada.

U “Kastavskom zborniku” br. 1 iz 1978  godine u članku  “Žene Kastavštine u NOB-i 1941-1942. god.” autorice Milke Milenić-Nežić piše:

Ružica Mihić iz Drenove član je SKOJ-a, zatim i član KPJ. Njezina je aktivnost svestrana. Donosi i dijeli štampu, sakuplja i nosi hranu, dovodi na vezu nove borce, odlazi preko granice, radi s omladinom i ženama.. . . . Tako je radila sve do siječnja 1945. godine, kad je hapse četnici, muče i zlostavljaju i nakon toga predaju Nijemcima. Odvedena je u neki koncentracioni logor i nije se više vratila.

Ružica se aktivno uključila u pokret otpora vrlo rano, već 1942. god. na nagovor svoga brata Venceta i radila je aktivno na terenu baš kao što piše u navedenom članku. Moram reći da je bila prva žena sekretar SKOJ-a.

Možete li se prisjetiti kako je došlo do toga da je uhapšena?

Točno znam i sjećam se svakog detalja iako sa imao tek 5 godina. Godine 1944. jedan mladi borac, partizan s Drenove bio je ranjen i došao je kući na oporavak. Četnici, koji su se tada već povlačili prema zapadu, našli su ga ranjenoga, na mukama je progovorio i rekao neka imena. U velikoj raciji od Benaši do Kablari zarobili su dvadesetak starijih ljudi. Među njima je bila i jedna žena koja je prokazala moju sestru. Ružica, znajući da je u opasnosti spavala je u Kučićima kod svoje tete.

Upravo na dan Vilije Božje 1944., ujutro je došla doma kad se pojavila grupa četnika s kojima je bila i žena koju sam spomenuo i rekla: “To je Ružica Mihić koju tražite.” Naredili su joj da se spremi. Kao sad se sjećam: ušla je u “kamarin” da se obuče, dva četnika za njom. Jedan od njih nabusito joj je naredio : “Ajde požuri, požuri”, dok je drugi rekao: “Pusti ženu da se obuče jer ide u nepoznato”. Hoću reći da je i među njima bilo ljudi.

Četnici su je predali Nijemcima koji su je odveli u Sveti Matej, poslije toga na Trsat pa u zatvor u Via Romi. Početkom veljače transportirali su je u zloglasni koncentracioni logor Dachau u Njemačkoj. Kad su Amerikanci koncem rata, u svibnju 1945. oslobodili logor bila je još živa. Kad su se Drenovčice Marija Tomašić udana Fućak, Kristina, ne znam prezime premda sam joj poznavao muža i djecu i još jedna žena, koje su bile u logoru zajedno s Ružicom, vratile na Drenovu, ispričale su kako je  Ružica bila preslaba da izdrži transport kući, imala je samo 38 kg.

Amerikanci su je zadržali na oporavku, ali nije izdržala i umrla je u kolovozu 1945., u dvadesetčetvrtoj godini života o čemu smo dobili službenu obavijest. Marija Tomašić Fućak je donijela neke sitnice, ogledalce i šminku koje je Ružica poslala svojoj mlađoj sestri po čemu znamo da je u doba kad su one krenule kući još bila živa, ali preslaba da bi izdržala put do kuće. Moj brat Milutin Milo Mihić poginuo je kao partizan u bitci za bolnicu na Petrovoj gori tako da je rat mojim roditeljima odnio dvoje djece, a nama, djeci brata i sestru.

Logor

Naknadnim istraživanjem na adresi adresi Arhiva Arolsen doznali smo da je Ružica boravila i, nažalost, preminula u zloglasnom konclogoru Bergen-Belsen. Sabirni logor Bergen-Belsen, jedno je od najstrašnijih poprišta nacističkih zločina tijekom Drugog svjetskog rata. Upravo u tom logoru bila je zarobljena i preminula Anna Frank.

• 

• 

• 

Je li Ružica bila zatočena u Dachau i naknadno premještena u Bergen-Belsen ne znamo, ali po dokumentima koje su na našu molbu ljubazno dostavili sa spomenute adrese saznali smo da je nakon oslobođenja logora 15. travnja 1945. Ružica bila smještena u bolnicu u blizini logora i da je preminula 15. srpnja 1945. (vidi slike). Sahranjena je u zajedničku grobnicu No. I 3.

Arhiv Arolsen – Međunarodni centar za nacistički progon, ranije Međunarodna služba za traženje (ITS), međunarodno je vođen centar za dokumentaciju, informacije i istraživanja o nacističkom progonu, prisilni rad i holokaust u nacističkoj Njemačkoj i njezinim okupiranim regijama. Arhiv sadrži oko 30 milijuna dokumenata iz koncentracijskih logora, pojedinosti o prisilnom radu i spise o prognanim osobama. ITS čuva originalne dokumente i razjašnjava sudbinu onih koje su proganjali nacisti. Arhivi su dostupni istraživačima od 2007. U svibnju 2019. Centar je prenio oko 13 milijuna dokumenata i učinio ih dostupnim javnosti putem interneta. Arhive se trenutno digitaliziraju i transkribiraju putem crowdsourcing platforme Zooniverse. Od srpnja 2020. oko 27% arhiva je prepisano.