Braća Hlača

Glavna ulica drenovskog novog naselja je ulica Braće Hlača. Proteže se od raskršća s Drenovskim putem kod Društvenog centra Drenova („Granica“ kako su je zvali stari Drenovčani)  do raskršća s ulicom Ivana Žorža kod drenovske ambulante. U nastavku produžava se u novoizgrađenu tzv. cestu A i na taj način postala je prometna žila kucavica Drenove, jer je na sebe preuzela nekadašnju ulogu Drenovskog puta u povezivanju Drenove s gradskim središtem i grada s centralnim gradskim grobljem.

Želja mi je upoznati stanovnike Drenove, a pogotovo mlađe i novopridošle (stariji drenovčani to mahom znaju), tko i što su bili braća Hlača po kojima je ulica dobila ime.

Poslužit ću se pri tome člankom Vilima Štefana “Sjećanja na revolucionarni radnički i omladinski pokret Drenove“ iz knjige “Drenova – školstvo i povijesni razvoj“ (Rijeka,1987.).

Već prije Hitlerovog napada na tadašnju Jugoslaviju 6. travnja 1941., talijanske vlasti počele su pripreme za rat i da bi zaštitile svoje državljane, stanovnike Donje Drenove, evakuirali su ih vlakom i autobusima u sjevernu Italiju. Gornju Drenovu je ubrzo, već par dana iza početka rata, okupirala talijanska vojska pa je tako Drenova nakon 17 godina kakve-takve slobode, ponovo pala pod talijansku okupaciju.

Jugoslavanska vojska nije pružila otpor, kralj je pobjegao u inozemstvo, Pavelić je sporazumom s Mussolinijem predao Italiji pola Hrvatske, Hitler je sa SSSR-om sklopio pakt o nenapadanju. U takvim uvjetima među narodom Drenove, a pogotovo među mladima, odgojenim u nacionalnom i antifašističkom duhu nastala je malodušnost i nesnalaženje. No ne zadugo. Već početkom srpnja osnovana je prva skojevska jedinica mladih Drenovčana iz koje se regrutiraju i prvi borci u partizanskim jedinicama.

Jedan od njih bio je i prvi od braće Stanko Hlača, koji je poginuo 15. rujna 1942. na Modrušu u borbi s ustašama. Kao odmazdu za sve veći odlazak u partizane, okupator je kažnjavao i nedužne ljude pa je tako 6. lipnja 1942. kod Banovog Križa blizu Kastva strijeljano dvanestoro mladića među kojima i Josip Hlača, drugi od braće. U Drenovu su 1. siječnja 1945. prodrli četnici, hapsili su i predavali Nijemcima sve sumnjive ljude. Tako je i treći i najmlađi od braće Vjenceslav Hlača, dospio u logor Risiera (Rižarna) kraj Trsta gdje je završio u krematoriju.

Vilim Štefan ovako piše:

Bila je to teška tragedija za tu obitelj, a i za sve Drenovčane. Jadni Martin (otac) imao je tri kršna i stasita sina. Jednog (Pepeta) su Talijani strijeljali kod Banovog križa, najstariji sin Stanko poginuo je u borbi s ustašama, a najmlađi Vence, odbornik Drenove, kao žrtva četnika.

Drenova i Drenovčani, čuvajući uspomenu na trojicu mladih domoljuba, dali su po njima ime jednoj od glavnih ulica u svome mjestu.