Kategorije
27 susjedstava Dnevni boravak EPK 2020

Kinedok 2018.: Zvjer je još uvijek živa

Dvadeset i šest godina nakon pada komunizma, mlada Bugarka počinje istraživati zašto duh komunizma nije mrtav usprkos zločinima koje je napravio na prostoru Istočne Europe. Na to se odlučuje potaknuta velikom popularnošću socijalizma u Zapadnoj Europi, ali i prisutnošću velikog broja dužnosnika bivšeg sustava ( a i njihove djece) u Bugarskoj danas. Odgovore pokušava naći u bilješkama svoga djeda, u početku velikog simpatizera socijalističke ideje, koji se nakon Drugog svjetskog rata priključuje antikomunističkom pokretu Goriani koji je bio aktivan u Bugarskim planinama od 1947. do 1954. (otuda im i potječe naziv – gorani, šumski ljudi). Oni su načinu djelovanja bili slični Križarima koji su djelovali između 1945. do 1950. na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Arhivi u kojima se nalaze sudbine bugarskih antikomunističkih boraca

Generalno gledano fim je predug (to je općenito problem današnjih dokumentaraca koji su napustili optimalnu kratku formu 20-45 min i većinom su u formatu cjelovečernjeg filma) sa mnoštvom meandara koji razvodnjavaju osnovnu nit priče. Dobar primjer je uvođenje i zapravo slabo korištenje Slavoja Žižeka koji je sigurno mogao bitno doprinijeti razjašnjavanju ideološke i doktrinarne dimenzije Marksizma (s obzirom da je deklarirani Marksist-lenjinist). Drugi problem je posve antikomunistički narativ filma (više informacija potražiti na “Memory 1944-1989”), što je možda razumljivo, no za cjelovito razumijevanje neke povijesne teme trebalo je čuti i drugu stranu. Pa potom kubanske epizode koje bi trebale dokazati neefikasnost tamošnjeg sustava iako je kubanska priča daleko složenija zbog autohtonosti revolucije.
Iz svake minute filma “pršti” ogorčenost autorice sudbinom njenog djeda, teškim posljedicama koja je njena obitelj trpjela kroz tri generacije (nemogućnost školovanja, izoliranost u zajednici, pa potom i emigracija u Ujedinjeno kraljevstvo), međutim to to ne pomaže općoj gledljivosti filma. Animirane sekvence su nedvojbeno najbolji dijelovi filma.

Animirane sekvence su najdojmljiviji dio filma

Ključni problem u bugarskom društvu je prijepor oko slabog provođenja lustracije (u Bugarskoj je lustracija formalno počela 1992., no ne odnosi se na politički rad. Veliki broj državnih zaposlenika izgubio je posao, u nekim sektorima – pravosuđe, tajne službe i policija – i do 90 posto. U prvoj polovici 90-ih to je postalo pitanje ogorčene političke borbe i lustracija se počela koristiti u te svrhe, a arhivi nisu ni danas otvoreni.), gdje je značajan dio ranije nomenklature preživio demokratske promjene i praktično preuzeo važna mjesta u obrazovanju i političkom životu, a njihova djeca su preuzela ekonomiju i postali oligarsi ruskog tipa. Može se reći ni da situacija u modernoj Hrvatskoj nije bitno različita.
Zanimljivo je bilo slušati snimke izjava bugarskih političara – identične našima. Evo primjera:

Svaka slučajnost – je slučajna…

Zaključak i ocjena

Zvijer je još uvijek živa osobni je dijalog koji unuka vodi sa svojim djedom prošaran animiranim sekvencama i to su ujedno najbolji dijelovi filma, dok ostatak filma nije ostavio poseban dojam. No nama su zanimljive paralele sa odgovarajućim razdobljem u Jugoslaviji – praktično je sve isto (način djelovanja sigurnosnih službi, a posebno opisi života u kazamatima – bugarski Belene je kao i naš Goli Otok), i da se zamijene imena i lokacije, savršeno bi odgovaralo.
Film je 2016. prikazan na IDFA-i i Sarajevo Film Festivalu, a davne 2009. redateljice su s njime sudjelovale na ZagrebDox Pro-u.

Osnovni podaci:

  • Naslov (originalni): Звярът е още жив
  • Naslov (hrvatski): Zvijer je još uvijek živa
  • Vrijeme: 90 minuta
  • Redatelj: Mina Mileva, Vesela Kazakova
  • Godina: 2016
  • Zemlja: Bugarska
  • Produkcija: Activist38
Naša ocjena 5/10
Posjetitelja: 9