Obitelj de Terzy (ovako su pisali sa Y, premda se i u povijesti Rijeke često sreće prezime de Terzi) živjela je nekad na Drenovi i bila je, po svemu sudeći, viđena i dobrostojeća. Jedan dio Drenove i danas se upravo po njima zove Terčevo selo i protezalo se nekad od sadašnjeg mjesta s karakterističnom voltom na Drenovskom putu, odmah nakon starog župnog dvora sve do Škudarova, zauzimajući tadašnje njive na kojima u to doba nije bilo nijedne kuće.
U “Knjizi vjenčanja 1838. – 1926.” koju su vodili seoski župani Drenove, a kopiju koje ima Zavičajni muzej u svojem digitalnom fundusu, nalazimo podatak da su se 17.8.1849. vjenčali Josephus de Terzy i Carolina Medanich, a 29.10.1892. njihov sin Franciscus de Terzy i Francisca Vidrih.
U knjizi Povijest Rijeke, knjiga druga, autor Giovanni Kobler u dijelu gdje opisuje riječke crkve spominje ime de Terzy:
29. Župna crkva Sv. Marije s Karmelskog brijega.
Arhiđakon de Peri, koji je umro 1810., godine, oporukom iz 1807.,ostavio je posjed na Drenovi, uz iste obveze, svome praunuku Francescu de Terzyu. Tijekom sređivanja prihoda za održavanje kulta, pokrovitelj Francesco de Terzy, tada gradski kancelar, vinkulirao je iznos od 500 forinta u korist ove kapele.
Internetski Forum Croinfo051 piše između ostaloga:
Popis svih koji su u neko doba bili vlast u gradu:
….
1694., 8. VII. -1715. Ottavio barone de Terzy, kapetan
1813? – 1813., 23. XI. Vicenco de Terzy, (privremeni Intendant, podestata)
U Državnom arhivu Rijeka pronašao sam dva dokumenta u kojima se spominje drenovska obitelj de Terzy. Prvi iz 1909. godine (slika dolje) kaže:
Skica prikazuje teren na Drenovi (crvena boja) koji je općinsko vlasništvo, a zabunom je upisano na ime de Terzy Antonio, Vincenzo,Giuseppe, Luigia, Carolina, Teresa.
Na skici se vidi crkva, a teren je približno na području današnjega samostana.
Drugi dokument iz 1910. godine prikazuje skicu razmjene vlasništva terena između općine i Francesca de Terzyja u svrhu proširenja ceste (današnji Drenovski put). Lijepo su označene: crkva, tadašnji župni stan, kuća Lina Kucicha (danas zgrada „Lepe Brena“), skadanj (štala) kraj joga (vidi dalje u tekstu) i samo Terčevo selo u sredini slike.
Gore spomenuta volta nad ulaznim je vratima u središte sela kojeg čini blok kuća koji danas izgleda kao na sljedećim slikama. Prva fotografija je pogled na ulaz u selo s kamenim lukom – voltom, a posljednja je reljef na volti sa uklesanim imenom sela Terčevo selo, dva hrastova lista (možda znak obitelji) i neobjašnjive inicijale FV (možda kamenorezac). U prizemlju zgrade bila je nekada Oštarija pul Sablića s tim da je ulaz bio današnji srednji prozor na srednjoj slici. Desna slika prikazuje unutrašnjost sela.
Iznad kuće još je jedna volta s reljefnim natpisom na kojoj je inicijal teško čitljiv. Razaznaje se slovo T, desno, vjerojatno od Terzy, a lijevo bi se moglo pročitati kao J što bi odgovaralo imenu Josephus, navedenog u Knjizi vjenčanja, kao i godina 1909.
Prekoputa gostione, ispod ceste bio je jog za boće, a iza joga, prema crkvi , skadanj (štala) za blago. Na poleđini slike napisao je Ante Zupčić:
Jog za boće na Terčeven selu 1965.g. Z. Ljubo hitil je boću zad njega Pepić Mihić Josip. Romano Mihić Milan Saftić Arduino zdigal je boću i Renato z Lokve, zada skadanj za Gospodarove konje i mule i rasadnik.
Po pričanju Ante Zupčića u vrijeme slikanja ove fotografije vlasnik skadnja bio je Milan Saftić i u njemu držao koze i perad.
Kako je taj dio Drenove izgledao početkom četrdesetih prošloga stoljeća prikazano je na skici koju je na moju molbu po sjećanju (a vjerujte ima vrlo dobru memoriju) nacrtao Alberto Mihich-Bertić.
Par riječi za orijentaciju: sasvim desno je stari župni stan gdje je stanovao naš dobri Gabrijel, u sredini je današnja zgrada i ulaz u Terčevo selo, preko puta jog i skadanj. Primjećujete da je bilo više ulaznih portuna s voltama koje su s vremenom srušene.
Croatian