Novosti u radu naših udruga i aktivnostima u zavičajnom muzeju Drenove - Stranica 2 od 15

Stanko Franković

Ako iz pravca grada Drenovskim putem idete prema crkvi, kod kafića „Romano“ lijevo se odvaja Ulica Stanka Frankovića koja sijekući Ulicu Ivana Žorža produžava sve do Žminjske. U ovoj vrlo prometnoj ulici Dječji je vrtić, market „Brodokomerca“, prodavaona namještaja i, zanimljivo, dva frizerska salona!

Stanko Franković po kome ova važna ulica nosi ime rođen je 8. rujna 1919. na Drenovi kao deveto od desetero djece Ivana Frankovića i Marije rođene Štefan i nećak profesora Frana Frankovića. Vrlo rano, već početkom 1942. godine priključio se oslobodilačkom pokretu kao i mnogi mladi Drenovčani.

U „Zborniku Kastavštine“ br. 1 iz 1978. g. Vilim Štefan u tekstu „Mladi Kastavštine u Narodnoj revoluciji“, između ostaloga, navodi:

Skojevska grupa Drenova:

Vilim Štefan, Valter Francetić, Bruno Francetić, Stanko Franković,Vence Mihić i Stanko Hlača.

Svi su poginuli osim Vilima Štefana.

Po pričanju Stankovog bratića i sestrične koji žive na Lokvi, poginuo je 1. rujna 1942. na Tuhobiću kad su njihovu grupu opkolili talijanski vojnici.

U internetskom popisu o porijeklu naziva ulica Rijeke piše da je poginuo u predjelu Pakleno ispod Obruča, a datumi se poklapaju.

Oznake Bez Granica, Novosti, Ulice, zavičajni muzej drenove

Bez Granica Drenovska povijest Nacionalni

Sergio Turconi

Autor objave Autor Damir Medved
Datum objave 24/01/2022
1 komentar na Sergio Turconi

Sergio Turconi, jedno od najpouzdanijih i najuglednijih imena kojima se riječka talijanska zajednica mogla pohvaliti na polju književne kritike rođen je u mjestu Caronno Petrusella u okolici grada Varesea 1928. godine, a umro je na Drenovi 2019. godine . U Rijeku je stigao u drugoj polovici 1946. kako bi sudjelovao u izgradnji socijalizma u društvu sa Alessandrom Damianiem i Giacomom Scottiem. Sva trojica su došla iz Italije, u kratkim razmacima jedni od drugih i iz različitih regija, i sva trojica su počela raditi u EDIT publikacijama, počevši od “La Voce del Popolo“, gdje je Turconi bio prvi urednik, a kasnije i drugih publikacija. Turconi je oduvijek bio uključen u kulturni sektor uglavnom kao književni i povijesni kritičar književnosti.

Promotor tromjesečnika za kulturu”La Battana”

Treba ga pamtiti i kao promotora, zajedno s Lucianom Giuricinom, dvotjednika “Via Giovanili” i tromjesečnika za kulturu “La Battana“, čiji je od 1964. do 1989. bio glavni urednik zajedno s Erosom Sequijem i Luciferom Martiniem. Ostao je vezan za Zajednicu Talijana i kada je početkom 1960-ih otišao iz Rijeke u Beograd, gdje je bio dopisnik “La Voce” i gdje je diplomirao i doktorirao disertacijom “Talijanska neorealistička poezija “ (1970.). Kasnije je bio predavač na Katedri za talijanistiku Filološkog fakulteta Sveučilišta u glavnom gradu Jugoslavije, na toj funkciji do umirovljenja 1997. Dugi niz godina putovao je između Beograda i Istre, dajući vrijedan doprinos stvaranje novih stranica književnosti Talijana ovih zemalja. Iz Beograda se 2014. vratio u Rijeku na Drenovu gdje je proveo posljednje godine života.

Desetljećima je bio angažiran s “La Battanom” u organizaciji skupova književnika na međunarodnoj razini i za to vrijeme radio na opstanku i rastu književnosti u redovima Talijanske zajednice Istre i Kvarnera. Bio je, zajedno s Giacomom Scottijem, posljednji preživjeli iz druge generacije naših književnika. Nakon Ramousa, Sequija i Martinija, trojice talijanskog podrijetla, Turconi je bio prvi u triju koji je također uključivao Damianija i Scottija.

Opredjeljenje za afirmaciju talijanske literature (CNI)

Ne postoji periodično objavljivanje EDIT-a, od dnevnih novina do časopisa koji su ušli u njegovu povijest, na čijim se stranicama ne susreću Turconijevi tekstovi. Ne treba zaboraviti njegovu važnu ulogu na međunarodnim konferencijama kritičara i povjesničara književnosti za afirmaciju književnog stvaralaštva CNI-a.

Turconi je oduvijek davao prednost književnoj kritici i esejistici u odnosu na svoje umjetničko djelovanje. Njegova glavna istraživanja su studija o neorealističkoj kinematografiji (“Neorealizam”, Nolit, Beograd, 1961.) i književna kritika pod naslovom “Talijanska neorealistička poezija” (Mursia, Milano, 1977.). Samo nekoliko puta posvetio se književnosti osobnim spisima. Među njegovim esejima vrijedi istaknuti “Književnost Talijana u Jugoslaviji i njezinih iseljenika”, u “Književnosti emigracije” (priredio Jean-Jacques Marchand, Izdanja zaklade Giovanni Agnelli, Torino, 1991.). Sergio Turconi je u ovom tekstu ponovno potvrdio temeljnu povijesnu ulogu prve generacije književnika sunarodnjaka, prenijetu na one nove generacije.

Oznake Bez Granica, Novosti, Osobe, zavičajni muzej drenove

Bez Granica Drenovska povijest

Braća Hlača

Glavna ulica drenovskog novog naselja je ulica Braće Hlača. Proteže se od raskršća s Drenovskim putem kod Društvenog centra Drenova („Granica“ kako su je zvali stari Drenovčani) do raskršća s ulicom Ivana Žorža kod drenovske ambulante. U nastavku produžava se u novoizgrađenu tzv. cestu A i na taj način postala je prometna žila kucavica Drenove, jer je na sebe preuzela nekadašnju ulogu Drenovskog puta u povezivanju Drenove s gradskim središtem i grada s centralnim gradskim grobljem.

Želja mi je upoznati stanovnike Drenove, a pogotovo mlađe i novopridošle (stariji drenovčani to mahom znaju), tko i što su bili braća Hlača po kojima je ulica dobila ime.

Kablari, kuća Peršićevih. Slijeva Libero Kukuljan, Franjo Peršić (harmonika), Stanko Hlača, otraga Josip Hlača i Bruno Francetić. Prije drugog svjetskog rata.

Poslužit ću se pri tome člankom Vilima Štefana “Sjećanja na revolucionarni radnički i omladinski pokret Drenove“ iz knjige “Drenova – školstvo i povijesni razvoj“ (Rijeka,1987.).

Već prije Hitlerovog napada na tadašnju Jugoslaviju 6. travnja 1941., talijanske vlasti počele su pripreme za rat i da bi zaštitile svoje državljane, stanovnike Donje Drenove, evakuirali su ih vlakom i autobusima u sjevernu Italiju. Gornju Drenovu je ubrzo, već par dana iza početka rata, okupirala talijanska vojska pa je tako Drenova nakon 17 godina kakve-takve slobode, ponovo pala pod talijansku okupaciju.
Jugoslavanska vojska nije pružila otpor, kralj je pobjegao u inozemstvo, Pavelić je sporazumom s Mussolinijem predao Italiji pola Hrvatske, Hitler je sa SSSR-om sklopio pakt o nenapadanju. U takvim uvjetima među narodom Drenove, a pogotovo među mladima, odgojenim u nacionalnom i antifašističkom duhu nastala je malodušnost i nesnalaženje. No ne zadugo. Već početkom srpnja osnovana je prva skojevska jedinica mladih Drenovčana iz koje se regrutiraju i prvi borci u partizanskim jedinicama.
Jedan od njih bio je i prvi od braće Stanko Hlača, koji je poginuo 15. rujna 1942. na Modrušu u borbi s ustašama. Kao odmazdu za sve veći odlazak u partizane, okupator je kažnjavao i nedužne ljude pa je tako 6. lipnja 1942. kod Banovog Križa blizu Kastva strijeljano dvanestoro mladića među kojima i Josip Hlača, drugi od braće. U Drenovu su 1. siječnja 1945. prodrli četnici, hapsili su i predavali Nijemcima sve sumnjive ljude. Tako je i treći i najmlađi od braće Vjenceslav Hlača, dospio u logor Risiera (Rižarna) kraj Trsta gdje je završio u krematoriju.

Vilim Štefan ovako piše:

Bila je to teška tragedija za tu obitelj, a i za sve Drenovčane. Jadni Martin (otac) imao je tri kršna i stasita sina. Jednog (Pepeta) su Talijani strijeljali kod Banovog križa, najstariji sin Stanko poginuo je u borbi s ustašama, a najmlađi Vence, odbornik Drenove, kao žrtva četnika.

Rodna kuća braće Hlala, Kablarska cesta 36

Drenova i Drenovčani, čuvajući uspomenu na trojicu mladih domoljuba, dali su po njima ime jednoj od glavnih ulica u svome mjestu.

Oznake Bez Granica, Novosti, Ulice

Bez Granica Drenovska povijest

Ružica Mihić

Ako iz pravca Škurinja od raskršća kod škole krenete Ulicom Braće Hlača, prva ulica lijevo je Ulica Ružice Mihić. Započinje kod dječjeg igrališta nad nekadašnjim skloništem, a završava stepenicama koje vode na veliko parkiralište kod Centralnog gradskog groblja. Ova tiha, drvoredom ukrašena ulica s pravom nosi nježno žensko ime Drenovčanke Ružice Mihić.

Intervju

Kako povremeno u našem listu objavljujemo napise o našim ulicama, odlučio sam se ovaj put za ovu, budući da poznam Ružičinog brata, gospodina Atilija Mihića. Na moju molbu rado je pristao na razgovor o svojoj sestri.

Recite mi za početak par riječi o vašoj obitelji. Gdje ste živjeli?

Ružica je najstarije, a ja najmlađe dijete od nas sedmero koliko su ih imali naši roditelji. Rođena je 18. listopada 1921., a ja 1939. godine, tako da je među nama punih 18 godina razlike.
Živjeli smo u našoj kući u zaseoku Tonići u današnjoj Ulici Bruna Francetića.
Obzirom na veliku razliku u godinama ne znam puno o njezinom životu u mladosti. Znam da je išla u školu na Donjoj Drenovi koja je od Rimskog ugovora 1924. god. pripala Italiji pa je i škola, kao i sve škole tada u Rijeci, bila talijanska. Tonići su pripadali tadašnjoj Jugoslaviji, no u to doba Gornja Drenova nije imala škole. Kasnije je završila kurs za šilicu. Po pričanju roditelja znam da se trebala i zaposliti, ali je rat prekinuo sve. I sad imam njezinu radnu knjižicu, ali bez i jednog dana radnog staža.

Kao što kažete počeo je rat. Kako i kada se Ružica uključila?

Drenova je u početku rata imala dva čovjeka koji su bili borci-partizani od samog početka rata: moj brat Venceslav Vence Mihić, dvije godine mlađi od Ružice i Vilim Štefan koji su bili nosioci i pokretači otpora na Drenovi. Postupno su mnogi muškarci s Drenove otišli u šumu u partizane. Žene su ostale i postale nosioci terenskog rada.
U “Kastavskom zborniku” br. 1 iz 1978 godine u članku “Žene Kastavštine u NOB-i 1941-1942. god.” autorice Milke Milenić-Nežić piše:
Ružica Mihić iz Drenove član je SKOJ-a, zatim i član KPJ. Njezina je aktivnost svestrana. Donosi i dijeli štampu, sakuplja i nosi hranu, dovodi na vezu nove borce, odlazi preko granice, radi s omladinom i ženama.. . . . Tako je radila sve do siječnja 1945. godine, kad je hapse četnici, muče i zlostavljaju i nakon toga predaju Nijemcima. Odvedena je u neki koncentracioni logor i nije se više vratila.
Ružica se aktivno uključila u pokret otpora vrlo rano, već 1942. god. na nagovor svoga brata Venceta i radila je aktivno na terenu baš kao što piše u navedenom članku. Moram reći da je bila prva žena sekretar SKOJ-a.

Možete li se prisjetiti kako je došlo do toga da je uhapšena?

Točno znam i sjećam se svakog detalja iako sa imao tek 5 godina. Godine 1944. jedan mladi borac, partizan s Drenove bio je ranjen i došao je kući na oporavak. Četnici, koji su se tada već povlačili prema zapadu, našli su ga ranjenoga, na mukama je progovorio i rekao neka imena. U velikoj raciji od Benaši do Kablari zarobili su dvadesetak starijih ljudi. Među njima je bila i jedna žena koja je prokazala moju sestru. Ružica, znajući da je u opasnosti spavala je u Kučićima kod svoje tete.
Upravo na dan Vilije Božje 1944., ujutro je došla doma kad se pojavila grupa četnika s kojima je bila i žena koju sam spomenuo i rekla: “To je Ružica Mihić koju tražite.” Naredili su joj da se spremi. Kao sad se sjećam: ušla je u “kamarin” da se obuče, dva četnika za njom. Jedan od njih nabusito joj je naredio : “Ajde požuri, požuri”, dok je drugi rekao: “Pusti ženu da se obuče jer ide u nepoznato”. Hoću reći da je i među njima bilo ljudi.
Četnici su je predali Nijemcima koji su je odveli u Sveti Matej, poslije toga na Trsat pa u zatvor u Via Romi. Početkom veljače transportirali su je u zloglasni koncentracioni logor Dachau u Njemačkoj. Kad su Amerikanci koncem rata, u svibnju 1945. oslobodili logor bila je još živa. Kad su se Drenovčice Marija Tomašić udana Fućak, Kristina, ne znam prezime premda sam joj poznavao muža i djecu i još jedna žena, koje su bile u logoru zajedno s Ružicom, vratile na Drenovu, ispričale su kako je Ružica bila preslaba da izdrži transport kući, imala je samo 38 kg.
Amerikanci su je zadržali na oporavku, ali nije izdržala i umrla je u kolovozu 1945., u dvadesetčetvrtoj godini života o čemu smo dobili službenu obavijest. Marija Tomašić Fućak je donijela neke sitnice, ogledalce i šminku koje je Ružica poslala svojoj mlađoj sestri po čemu znamo da je u doba kad su one krenule kući još bila živa, ali preslaba da bi izdržala put do kuće. Moj brat Milutin Milo Mihić poginuo je kao partizan u bitci za bolnicu na Petrovoj gori tako da je rat mojim roditeljima odnio dvoje djece, a nama, djeci brata i sestru.

Logor

Naknadnim istraživanjem na adresi adresi Arhiva Arolsen doznali smo da je Ružica boravila i, nažalost, preminula u zloglasnom konclogoru Bergen-Belsen. Sabirni logor Bergen-Belsen, jedno je od najstrašnijih poprišta nacističkih zločina tijekom Drugog svjetskog rata. Upravo u tom logoru bila je zarobljena i preminula Anna Frank.

Objašnjenje uvjet u kojim su rađeni popisi

Je li Ružica bila zatočena u Dachau i naknadno premještena u Bergen-Belsen ne znamo, ali po dokumentima koje su na našu molbu ljubazno dostavili sa spomenute adrese saznali smo da je nakon oslobođenja logora 15. travnja 1945. Ružica bila smještena u bolnicu u blizini logora i da je preminula 15. srpnja 1945. (vidi slike). Sahranjena je u zajedničku grobnicu No. I 3.

Posljednje počivalište Ružice Mihić – zajednička grobnica br.13

Arhiv Arolsen – Međunarodni centar za nacistički progon, ranije Međunarodna služba za traženje (ITS), međunarodno je vođen centar za dokumentaciju, informacije i istraživanja o nacističkom progonu, prisilni rad i holokaust u nacističkoj Njemačkoj i njezinim okupiranim regijama. Arhiv sadrži oko 30 milijuna dokumenata iz koncentracijskih logora, pojedinosti o prisilnom radu i spise o prognanim osobama. ITS čuva originalne dokumente i razjašnjava sudbinu onih koje su proganjali nacisti. Arhivi su dostupni istraživačima od 2007. U svibnju 2019. Centar je prenio oko 13 milijuna dokumenata i učinio ih dostupnim javnosti putem interneta. Arhive se trenutno digitaliziraju i transkribiraju putem crowdsourcing platforme Zooniverse. Od srpnja 2020. oko 27% arhiva je prepisano.

Oznake Bez Granica, Novosti, Ulice

Bez Granica Drenovska povijest

Vilim Štefan – Drenovčan koji je zadužio Drenovu

Autor objave Autor Christian Grailach
Datum objave 05/01/2022
1 komentar na Vilim Štefan – Drenovčan koji je zadužio Drenovu

Vilim Štefan je rođen na Drenovi 1920. a preminuo je 2010. godine. On se svakako nalazi na popisu naših sugrađana koji su značajni za našu Drenovu, stoga ćemo se ga se i prisjetiti uz pomoć naše arhive i razgovora koji je sa Vilimom obavljen godinu dana prije nego nas je napustio, a objavljen je u našem Drenovskom listu.

Razgovor je vodio Christian Grailach, a izvorno je objavljen u Drenovskom listu br.16, iz travnja 2009. godine.

Pišući u našem listu o prošlosti Drenove često sam kao izvor podataka navodio knjigu „Drenova – školstvo i povijesni razvoj“ (Rijeka, 1987.) koja je izdana u povodu 130. godišnjice drenovske škole i u kojoj je Vilim Štefan, moj današnji sugovornik, napisao nekoliko priloga.

Ti prilozi o prošlosti Drenove ostali su i do danas gotovo jedino pisano svjedočanstvo o običajima, kulturnim zbivanjima i borbi Drenovčana za očuvanje nacionalnog identiteta u vremenima nametnutih vlasti Mađara, Talijana i fašističkih zavojevača. I zbog toga mislim da tvrdnja koju sam iznio u naslovu nije pretjerana.

Gospodinu Štefanu, koji me primio u svojoj kući na Gornjoj Drenovi, predstavio me Alberto Mihich, koji isto tako, na svoj slikarski način čuva prošlost Drenove pa sam imao iznimno zadovoljstvo biti u društvu i razgovarati s dva, kako bih ja to nazvao, kroničara Drenove.

Gospodine Štefan, za početak recite mi nešto o sebi, predstavite se našim čitateljima.

Rođen sam 12. svibnja, davne 1920. godine u ovoj istoj kući. Djetinjstvo sam proveo ni naročito teško, a ne mogu reći ni da je bilo lako. Dapače, živjelo se u to doba dosta teško, a mojoj obitelji bilo je kao i svima.
Osnovnu školu započeo sam na Donjoj Drenovi koja je, kao što znamo, 1924. godine Rimskim sporazumom, zajedno s Rijekom pripala Italiji. Kad je 1930. godine izgrađena škola na Tuniću na Gornjoj Drenovi, osnovno školovanje nastavio sam na hrvatskom jeziku u našoj novoj hrvatskoj školi. Iz tog vremena rado se sjećam učitelja Ribarića koji je, onako načitan, kulturan i izuzetno glazbeno potkovan, prenosio znanje na nas mlade Drenovčane. Nakon osnovne pohađao sam i završio 4 razreda Gimnazije na Sušaku.
Politički i kulturni život Drenove u to je doba obilježio rad Pučke čitaonice Drenova u čiji rad sam se i sam uključio pa sam tako koncem tridesetih godina bio i tajnik čitaonice.
Sjećam se iz tog doba i Ivana Matetića Ronjgova koji je dolazio u našu kuću budući smo neki daljni rod i koji je na terenu zapisivao narodne napjeve. Tako je dolazio slušati i Ivana Petrovića – Rapinića, poznatog drenovskog svirača na sopelama.
Ranije spomenuta nasilna podjela Drenove uveliko je utjecala na život. Mnogi žitelji Gornje Drenove bili su zaposleni u riječkim firmama, kao na primjer u Tvornici duhana (Palt). Kako je Rijeka bila u tadašnjoj talijanskoj državi, ti zaposlenici bili su stavljeni pred odluku da se, ako žele zadržati posao i egzistenciju, opredijele za
talijansku pripadnost (tzv. citadinanza) ili za gubitak posla kojeg je i u to vrijeme bilo teško naći. I danas se živo sjećam svog barba Stanka koji je također radio u Rijeci i koji je pritisnut odlukom opredjeljenja za talijansko građanstvo ili gubitak posla plačući govorio: „Hrvatska mat me j’ rodila, a moran reć da san Talijan“. A nona je rekla: „Upiši se Stanko, ter ti ćeš vavek ostat ono ča si vavek bil – Hrvat“.

I onda je došlo još teže vrijeme – počeo je Drugi svjetski rat!

Tako je, rat je bio najteži i ujedno i najaktivniji dio mog života. Malo dobroga mogu reći o ratu u kojem sam oglušio na jedno uho kad smo u Lici petnaest dan ležali u snijegu. Rat mi je uzeo brata Milivoja koji je poginuo u dobi od 18 godina. Nisam bio heroj, ali nisam ni bježao od obaveza i teškoća rata i ponosan sam na svoj doprinos slobodi. Poslije rata radio sam na Brionima kao upravitelj i često sam se susretao s Titom. Kad sam izgubio posao na Brionima zaposlio sam se u „Čistoći“ u Rijeci kao radnik i postupno napredovao do mjesta direktora „Parkova i nasada“.

U knjizi «Drenova – školstvo i povijesni razvoj» sudjelovali ste sa svojih nekoliko priloga koji zauzimaju gotovo polovicu knjige. Kako ste došli do tako puno podataka iz prošlosti Drenove?

Još kao đak i kasnije kao mladić često sam sjedio uz starije, nonota, oca, mamu i slušao njihova sjećanja na prošlost. Neke sam stvari zapisivao, neke pamtio. Kako me je prošlost našeg kraja zanimala, dobro je došla inicijativa za objavljivanje spomenute knjige. Bila je to jedinstvena prilika da objavim svoje zapise i sjećanja i tako mlađima omogućim da se upoznaju s običajima i burnim danima povijesti Drenove.

Koliko ste upoznati s današnjim događanjima na Drenovi?

Obzirom na moju dob nisam zainteresiran kao nekada. Moram reći da je Drenova uvijek bila zapostavljena i pomalo zaboravljena i od medija i od političara. Zadnjih godina čujem i vidim da je dosta toga pokrenuto na čemu moram čestitati.

Čitate li Drenovski list? Što mislite o njemu?

List redovito čitam i moram reći da mi se sviđa. Sviđa mi se što nema politike i što je okrenut životnim temama. Naročito bih pohvalio što se u listu može doznati što se pokreće i što se planira za napredak Drenove. Isto tako rado pročitam i priloge iz prošlosti Drenove. Sve pohvale inicijativi da se list pokrene i ljudima koji rade na njegovoj realizaciji.

Oznake 2021, Bez Granica, Novosti, Osobe

Drenovska povijest Drenovski list

Drenovski list – popis članaka i autora od 2006. do 2020.

Autor objave Autor Christian Grailach
Datum objave 05/12/2021

Stranica: 542 Naslova: 583 Autora suradnika: oko 60

U ZAGRADI SU NAVEDENA IMENA AUTORA

Kratice: Damir Medved (DM), Christian Grailach (CG), Dolores Linić (DL), RZ (Robert Zeneral)

Broj	Broj str. /naslova	Datum izlaska			Naslovi, kratki sadržaj (autor)
1	4 / 18	Ožujak 2006.			Drenovčani, o listu, razlozi pokretanja, namjena (Urednički odbor)
					Vijeće mjesnog odbora, adresa, radno vrijeme, kontakt
					Aktivnosti pokrenute od vijeća MO, tekst, tablica (DM)
					Aktualni komentar Predsjednika VMO, nerješeno pitanje prometa u sveučilišnom naselju koje je u gradnji (DM)
					Osnovna škola Fran franković (Snježana Šerić)
					Aktiv Crvenog križa Drenova (Ester Sterpin)
					Društvo dobrovoljnih davalaca krvi Drenova (Adelmo Ladašić)
					Župa BDM Karmelske (Draško Maršanić)
					Župa Svetog Jurja Mučenika (Draško Maršanić)
					Mješoviti pjevački zbor DVD Drenova (CG)
					Lahor, pjevački zbor župe BDM Karmelske (Draško Maršanić
					DVD Drenova (Ivo Orešković)
					Boćarski klub Drenova (Dušan Štefan)
					Sport club Leone (Maja Cetina)
					Lovačko društvo “Lisjak, lovna grupa “Lubanj-Drenova” (Livio Benčan)
					Ženski odbojkaški klub “Drenova” (Radmila Pešut)
					Gradska knjižnica Rijeka, ogranak Drenova, Adresa, radno vrijeme, noviteti knjižnog fonda (Dunja Bogić)
					Adrese, telefonski brojevi, radno vrijeme važnijih ustanova na Drenovi
2	6 / 10	Travanj 2006.			Informacije iz župa BDM Karmelske i Sv. Jurja (Draško Maršanić)
					Promoviran prvi broj Drenovskog lista (CG)
					Aktualni komentar Predsjednika VMO o minibusu za Kablare, antena Tele 2 u Žminjskoj (DM)
					Dren, Drenjula – biljka po kojoj je nazvan predio gdje živimo (DM)
					Informacije o radu trgovina i uslužnih djelatnosti (CG)
					Udruge pomoći i zaštite, adrese, kontakt (CG)
					Informativni centar grada Rijeke, servis građana (www.rijeka.hr)
					Pogodnosti u prometu za osobe s invaliditetom (www.rijeka.hr)
					Obavijesti: Boćarski klub Drenova
					Predstavljamo: Dječji vrtić Drenova, Pikado klup Romano, ŽOK Drenova
3	6 / 6	Lipanj 2006.			Aktualni komentar Predsjednika VMO, Podnaslovi: Odbijen prijedlog MO “Drenovske klupe”, Devastacija komunalnog inventara, Uređivanje drenovskih prometnica, Prikupljanje suglasnosti za uređenje ulice B. Francetića. (DM)
					Koncert u domu kulture na Lokvi (CG)
					Osnovan Aktiv žena Drenove (CG)
					Izložba ručnih radova(CG)
					Informacije o radu uslužnih djelatnost, trgovina, ugostitelskih objekata, nastavak(CG)
					Vozni red autobusne linije 11(CG)
4	8 / 10	Srpanj 2006			Aktualni komentar Predsjednika VMO, nepodnošljiva lakoća odbijanja (DM)
					Razgovor s povodom: Velečasni Gabrijel Bratina (Larissa Smokvina)
					Dani Drenove 2006., Kalendar događanja
					Glazbeni život Drenove, povijest(CG)
					Drenova nekad i sad, crkva BDM Karmelske(CG), slike usporedba
					Blagdan Gospe Karmelske, Dan Drenove (Draško Maršanić)
					Novosti iz drenovske knjižnice (Dunja Bogić)
					125 godina Društva Crvrnog križa Rijeka (Ester Sterpin)
					Sport na Danima Drenove
					Drenova, note i riječi pjesme Drenova(CG)
5	6 / 10		Rujan 2006.	Aktualni komentar Predsjednika VMO, Sigurnost u prometu – godine opasnog življenja (DM)
				Razgovor s povodom – Alberto Mihich, slikar (CG)
				Dani Drenove 2006, opis događanja (CG)
				Glazbeni život Drenove, nastavak (CG)
				Drenova nekad i sad, peknjica i butega pul Benaši (CG)
				Stanovi za Riječko sveučilište (CG)
				Svečanost u Družbi sestara Presvetog srca Isusovog
				Priznanje VMO Drenova za pravnu osobu, DDK Drenova (CG)
				Nove prostorije knjižnice Drenova (CG)
				Nastup zbora DVD Drenova, Matejna 2006. (CG)
6	8 / 10		Prosinac 2006.	Aktualni komentar Predsjednika VMO, Godinu dana rada aktualnog saziva vijeće – što je, a što nije napravljeno (tekst i tablica) (DM)
				Održano predavanje, Klub Nada – rak dojke (CG)
				Doček Svetog Nikole (CG)
				Prva godišnjica čitateljske grupe Drenova (Jasenka Alić-Tadić)
				Prva gljivarska izložba na Drenovi (Božana Maršanić)
				Drenova nekad i sad, Granica (CG), slika
				Drenovske adrese – Cvetkov trg (CG), članak
				Koncert u OŠ Fran Franković, Stipe Bilić (CG)
				Poziv na Božićni koncert zbora DVD Drenova(CG)
				Raspored sv. Misa za Božić (Draško Maršanić)
7	8 / 9		Veljača 2007.	Naslovnica, Finile su maškare, slika (CG)
				Aktualni komentar Predsjednika VMO, još o antenama tele 2, sigurnost u prometu, destruktivnost – konstruktivnost (DM)
				Armada – način života, kako mladi iskazuju ljubav prema svom gradu i klubu za kojeg navijaju(CG)
				Najava izložbe “Tri žene – tri umjetnice”(CG)
				Drenova – pust 2007., slikom i riječju(CG)
				Drenovske adrese – Ulica Braće Hlača(CG), članak
				Drenova nekad i sad, kapela Svih Svetih(CG)
				Božićni koncerti, nastupi zbora DVD Drenova
				Zašto ovako, problemi s parkiranjem (CG)
				Godišnja skupština UABA Drenova(CG)
8	8 / 8		Travanj 2007.	Naslovnica, crkva Sv. Jurja, fotografija (CG)
				Razgovor s povodom, velečasni Nikica Jurić(Draško Maršanić)
				Obavijesti iz drenovskih župa, Uskrs (Draško Maršanić)
				Drenova – crtice iz povijesti, povijest Drenove (Dušan Štefan)
				Sveti Juraj – svetac i mučenik, u povodu dana župe(http / / free-st.htnet.hr)
				Priredbe u povodu Međunarodnog dana žena, Koncert u OŠ, Izložba “Trižene – tri umjetnice (CG)
				Uloga mjesnog odbora u lokalnoj samoupravi (www.rijeka.hr)
				Najava koncerta, za dan Sv. Jurja, zbor DVD Drenova, tamburaši Zametskega korena (CG)
9	12 / 11		Srpanj 2007.	Naslovnica, fotografije Drenove (CG)
				Aktualni komentar Predsjednika VMO, Urban(ističk)e priče – nova naselja bez ulaza / izlaza, Drenova – zeleno srce grada (DM)
				Dani Drenove 2007 – raspored događanja (CG)
				UPU Gornje Drenove, ciljevi, smjernice VMO, tablica, nacrt (DM)
				OŠ Fran Franković proslavila 20 obljetnicu rada u novoj školskoj zgradi (Snježana Šerić)
				Otvorena nova drenovska knjižnica (CG)
				Izložba slika “Moja Drenova”, Alberto Mihich (CG)
				Vijesti iz UABA Drenova (Drago Abramović)
				Novi mladi vatrogasci (CG)
				Pitali smo čitaoce (CG)
				Novo na Drenovi, novootvorene obrtničke radnje (CG)
10	8 / 11		Listopad 2007.			Naslovnica: Naglasci iz sadržaja
						Aktualni komentar Predsjednika VMO, Cvetkov trg ili Cvetkovo parkiralište, Tržnica drenova – ima li uopće smisla?, UPU G. Drenove, Minibus, Dom kulture na Lokvi ili Bronxu? (DM)
						Da li znate? Koji se komunalni radovi izvode na području MO, da je na području MO Drenova najveća vodosprema riječkog vodoopskrbnog sustava (Mojca Spinčić, KD Vodovod i kanalizacija Rijeka)
						Dani Drenove 2007., Opis događanja (CG)
						Dodijeljena godišnja priznanja VMO Drenova (CG)
						Par besed po domaću, osnovana Zavičajna udruga Drenova (Dinko Mavrinac)
						Inicijativa za osnivanje drenovskih mažoretkinja (CG)
						Đakon Marijan Benković u župi BDM Karmelske na Drenovi (Draško Maršanić)
						Riječ uredničkog odbora, o pozivu na suradnju u smislu donacija za list
						O postavljanju plinske mreže na Drenovi (Duško Radulović, “Energo”)
						Vijesti iz Pikado kluba Romano (Romano Ketović, tajnik)
11	12 / 16		Prosinac 2007.			Naslovnica: Naglasci iz sadržaja
						Aktualni komentar Predsjednika VMO, osvrt na rad u 2007 (DM)
						Vijesti iz Grohova (CG)
						Otvoren klub umirovljenika i starijih osoba Drenova (CG)
						Iz prošlosti Drenove – Počivala (CG)
						Centralni objekt na CGG Drenova (KD Kozala d.o.o. Rijeka)
						Novosti iz drenovske biblioteke (CG)
						Najava izložbe “Magični svijet naivne umjetnosti” (CG)
						Proslava vrijednog jubileja: 10 godina pjevačkog crkvenog zbora (Draško Maršanić)
						Iz rada podružnice UABA Drenova (Drago Abramović)
						Novo dječje igralište (CG)
						Volontiranje i volonteri (CG)
						Poziv na Božićne koncerte zbora DVD Drenova (CG)
						Doček Svetog Nikole(DL)
						Obavijesti: Zavičajna udruga Drenova, Boćarski klub Drenova, Pjevački zbor DVD Drenova
						Zahvala uredništva pojedincima i ustanovama koji su omogućili tiskanje lista
12	12 / 16		Veljača 2008			Naslovnica: Naglasci iz sadržaja
						Aktualni komentar Predsjednika VMO, sastanak VMO s gradonačelnikom i predstavnicima Gradske uprave (DM)
						Udruga za pomoć u rješavanju problema ovisnosti o drogama Egzodus (CG)
						Komunjske šterne na Drenovi (CG)
						Pust na Drenove 2008. (Mateja Mavrinac)
						Dobrovoljni davatelji krvi s Drenove (CG)
						Mažoretkinje: Osnovan ogranak Drenova (CG)
						Održana skupština podružnice UABA Drenova (CG)
						Postavljeni mjerači brzine (DL)
						Uspjeh Pikado kluba Romano (CG)
						Održana izložba “Radost življenja” )CG)
						Predstavljamo vam drenovske slikare: Pavo Marčinko,Biserka Mihić (CG)
						Ekološka akcija stanovnika Kablara (DL)
						Pjevački zbor DVD Drenova, nastupi )CG)
						Vijesti iz drenovskih župa u povodu Uskrsa (Draško Maršanić)
						Vijesti iz tajništva Mjesnog odbora (DL)
13	12 / 15		Travanj 2008.			Naslovnica: Naglasci iz sadržaja
						Aktualni komentar Predsjednika VMO, uređenje Cvetkovog trga, plan aktivnosti za 2008. g., UPU G. Drenove, Krenula linija 5b, Drenova – digitalni mjesni odbor (DM)
						Obilježena dvogodišnjica izlaženja DL (CG)
						Razgovor povodom, Velečasni Nikica Jurić (Božana i Draško Maršanić)
						Aktiv žena Drenove, akcije (CG)
						Boćarski klub Drenova, skupština (CG)
						Par besed po domaću, razgovor s Marinom Štefanom (CG)
						Klub umirovljenika i starijih osoba Drenova (CG)
						Organizacije u gradu Rijeci u prevenciji ovisnosti (www.rijeka.hr)
						Sportsko-penjački klub Ri rock climbing, razgovor s osnivačima (CG)
						Internet – komunikacija bez granica (CG)
						Najava događanja: izložba Aktiva žena, koncert zbora, izložba Hane Dutina
						Projekt Demira Barića, riječki program lokalnog partnerstva (CG)
						Predstavljamo vam drenovske slikare: Hana Dutina, Valerija Stuck (CG)
						Novosti iz GK Rijeka – ogranak Drenova (Dunja Bogić)
14	12 / 15		Srpanj 2008.			Naslovnica: Naglasci iz sadržaja
						Aktualni komentar Predsjednika VMO, Zborovi građana – jednosmjerna ulica ili autocesta komunikacija?, Pozadina problema POS stanova (DM)
						Anto Dedić drenovski kontakt-policajac, razgovor (Božana Maršanić)
						Dvadeset godina dječjeg vrtića “Drenova” (odgojiteljice DV Drenova)
						Obnova Mlade mise (vlč, Marijan Benković)
						Razgovor povodom: Marco Graziani – violinist (CG)
						Razmjena učenika OŠ Fran Franković – Eisenstadt / Austrija (Nada Križan)
						Pjevački zbor DVD Drenova, nastupi (CG)
						Drenovske mažoretkinje (CG)
						Predstavljamo vam drenovske slikare: Željko Delač (CG)
						Ri rock climbing klub, aktivnosti (CG)
						U aleji branitelja predstavljen novi spomen park (CG)
						Drenova – zeleno srce grada ?? (DM)
						Slabo korištenje minibusa za Kablare (DM)
						Dani Drenove 2008 – raspored događanja (CG)
15	16 / 17		Prosinac 2008.			Naslovnica: Naglasci iz sadržaja
						Da li treba dozvoliti da se Drenova pretvori u “ghetto”?, Inicijativa za uspostavu policijske dtanice (DM)
						Dogradnja podcentra predškolskog odgoja Drenova (Marija Japundža, Odjel GU za odgoj i školstvo)
						Nagrade u sklopu projekta “Volim Hrvatsku, volim Rijeku” (www.rijeka,hr)
						Održana izborna skupština CK i DDK Drenova (CG)
						Iz rada drenovske knjižnice (www.gkri.hr)
						Riječki program lokalnog partnerstva, realizacija projekta D. Barića (CG)
						Predstavljamo vam: Stpe Bilić, pijanist (CG)
						Dani Drenove 2008, riječju i slikom (CG)
						Iz povijesti Drenove, Drenovčani u prvom svjetskom ratu (Draško Maršanić)
						Pučka čitaonica Drenova – 100 godina od osnutka (CG)
						Predstavljamo vam drenovske slikare: Tihomir Ivančan (CG)
						Održano predavanje Ivo Grohovac Riječanin (CG)
						Malonogometni klub Drenova (Ivica Brletić)
						Ri rock climbing klub, aktivnosti (CG)
						Doček Svetog Nikole (DL)
						Obavijesti iz drenovskih župa (Draško Maršanić)
16	8 / 13		Travanj 2009.			Naslovnica: Naglasci iz sadržaja
						Aktualni komentar Predsjednika VMO: Isplati li se biti pristojan, Antologijski prijedlog g. Škunce, Uređenje nogostupa duž Drenovskog puta i Ulice Sv. Jurja, UAB drenova – antifašizam koji nestaje (DM)
						Plan raspodjele sredstava za komunalne prioritete(DL)
						Plan postavljanja kontejnera za glomazni otpad(DL)
						Besplatna informatička edukacija građana (www.rijeka.hr)
						Poziv građanima za prijedloge o uređenju komunalnih objekata (www.rijeka.hr)
						Presuda Pustu Janezu – (CG)
						70 godina župe Svetog Jurja Mučenika na Gornjoj Drenovi (Vlč. Nikola Jurić)
						Vilim Štefan – Drenovčan koji je zadužio Drenovu, razgovor,(CG)
						Kreativna radionica za predškolce(DL)
						Natjecanje u sportskom penjanju na Drenovi (Demir Barić)
						Godišnja skupština UABA Drenova (CG)
						Zahvala kluba “Nada”
17	16 / 15		Srpanj 2009.			Naslovnica, kolaž fotografija o događanjima od lanjskih Dana Drenove, (CG)
						Aktualni komentar Predsjednika VMO:VMO Drenova 2005-2009., pogled unatrag, Sastanak s gradonačelnikom, Uređenje nogostupa – velika podrška građana, Uređenje Cvetkovog trga – prezentacija,(DM)
						Izvješće o realizaciji plana raspodjele sredstava za komunalne prioritete, tablica,(DL)
						Realizacija radova planiranih za 2008., tablica (DL)
						Katherine Trinajstić, dobitnica godišnje nagrade grada Rijeke (VMO Drenova)
						Par besed po domaću: Egidio Mihić – drenovski stogodišnjak (CG)
						Boćarski klub Drenova – povodom 40. godišnjice osnutka (Marino Štefan)
						Aktivnosti pjevačkog zbora DVD Drenova (Božana Maršanić)
						Predstavljamo vam drenovske slikare: Ivo Kajzer (CG)
						Plesna skupina “Leone” Drenova (Maja Cetina)
						Iz prošlosti Drenove: Kapelica na vrhu Rebre (CG)
						Drenova – Zeleno srce grada, komunalni nered (CG)
						Finale boulder lige – BLIK 2009. (Demir Barić)
						Novosti iz GKRi – ogranak Drenova (Dunja Bogić)
						Dani Drenove 2009. – raspored događanja (CG)
18	12 / 9		Listopad 2009.			Naslovnica: Naglasci iz sadržaja, (CG)
						Aktualni komentar Predsjednika VMO: Volonterski rad i kako pomoći zajednici u doba rebalansa, Sigurnost, nadležnosti, mišljenja, semafori, Da li je jednostavnije organizirati cirkus s televizijom nego pozvati mjesni odbor, Drenova na Wikipediji!, (DM)
						40 godina posvećenih vjernicina Drenove – Velečasni Gabrijel Bratina (CG)
						Dani Drenove 2009. – riječju i slikom,(CG)
						Uz predstojeće radove na sanaciji zvonika drenovske crkve, (Marino Štefan)
						Uz početak nove školske godine, (Marina Frlan – Jugo)
						Iz prošlosti Drenove – Uz dan Grohova, (CG)
						Par besed po domaću – Miljenko Štefan, (CG)
						Akcija “Birajmo najljepšu okućnicu”, Dodjela nagrada, (DL)
						Naslovnica: Naglasci iz sadržaja, (CG)
						Aktualni komentar Predsjednika VMO:MO Drenova – ogledni primjer uspješne mjesne samouprave,Vijećnici VMO nastavljaju radom do svibnja 2010., Sigurnost, nadležnost, mišljenja, semafori, Dopis Rijeka Prometa, Održano javno izlaganje prijedloga UPU G. Drenove(DM)
						Zapisnik sa sastanka vijećnika MO s predstavnicima Rijeka Prometa (DL)
						Realizirani radovi iz plana prioriteta za 2009. (DL)
						Iskrice iz drenovske povijesti – kapela ili spomenik neznanom junaku na Velom vrhu, (Marino Štefan)
						Drenovske adrese – Ulica Ružice Mihić, (CG)
						Tjelovježba za žene u domu na Lokvi, (CG)
19	12/14		Prosinac 2009.			3. memorijalni malonogometni turnir „Mažed el Gharni“, (Nasrin Gharni)
						Slavko Mikač – čovjek koji se brine o našoj nebrizi, (CG)
						Akcija dobrovoljnog davanja krvi , (DL)
						Part besed po domaću, Mario Udović – zidarija kot hobi, (CG)
						Poziv na Božićno-novogodišnje koncerte zbora DVD Drenova, (CG)
						Svečanost u samostanu Družbe sestarapresvetog srca Isusova, (CG)
						Raspored svetih misa i obavijesti iz drenovskih župa, (Draško Maršanić)
						Naslovnica: Naglasci iz sadržaja, (CG)
						Aktualni komentar Predsjednika VMO: Izbori za vijećnike MO Drenova – zašto treba izaći na izbore, Detaljni plan uređenja za POS na Donjoj Drenovi (DM)
						Plan raspodjele za komunalne prioritete u 2010. godini (DL)
						Datumi raspodjele kontejnera za krupni otpad (DL)
20	12/11		Travanj 2010.			Drenovčanin Tomislav Sikavica 27. veljače 2010. zaređen za stalnog đakona (Draško Maršanić)
						Razgovor s članovima VMO Drenova na kraju mandata (CG)
						Uz blagdan sv. Jurja mč – dana župe Gornja Drenova (CG)
						Proljetne gljive drenove i bliže okolice, prvi dio (Marino Štefan)
						Karibu na Tanzania! (dobrodošli u Tanzaniju (Aljoša Ladašić i DL)
						Nadograđen Dječji vrtić na Drenovi (Mirela Likar, pedagog DV Rijeka)
						Održana skupština UABA Drenova (Loreta Štefan)
						Naslovnica: Naglasci iz sadržaja, (CG)
						Aktualni komentar Predsjednika VMO: Izbori za VMO – zašto građani ne izlaze na izbore?, Novi saziv Vijeća – osiguran kontinuitet uspješnog rada (DM)
						Još jedna nagrada MO Drenova – mladi o MO (DM)
						Rezultati izbora za VMO Drenova (DL)
21	12/13		Srpanj 2010.			Izjave članova VMO Drenova na početku mandata (CG)
						Radovi na Drenovi: Uređenje zvonika (Marino Štefan), Nogostup u ul. sv. Jurja (DL), Uređenje prolaza na Cvetkovom trgu (DL)
						Povijest župe Drenova i župe BDM Karmelske na Donjoj Drenovi (mons. Gabrijel Bratina)
						Proljetne gljive Drenove i okolice (nastavak iz prošlog broja (Marino Štefan)
						*Održana promocija knjige Christiana Grailacha Od drenovske čitaonice do knjižnice 1908. – 1985“ (DL)**
						Aktivnosti pjevačkoga zbora DVD Drenova (Božana Maršanić i CG)
						Raspored događanja na „Danima Drenove 2010.“ (CG)

						Naslovnica: Naglasci iz sadržaja, (CG)
						Aktualni komentar Predsjednika VMO: Financije u doba krize, Zavičajni muzej Drenove, Problemi na Gornjoj Drenovi (DM)
						Realizacija radova u MO Drenova planiranih za 2009. godinu, Realizacija radova u MO Drenova prenijetih iz 2008. godinu (DL)
						Obavijesti: Pokretanje likovne radionice, Kreativna radionica za djecu predškolskoga uzrasta, Upis u Drenovske mažoretkinje, Pjevački zbor DVD Drenova traži nove članove (DL)
22	12/10		Rujan, 2010.			Riječju i slikom Dani Drenove 2010. (DL)
						Par besed po domaću: DRENOVSKE MLEKARICE (CG)
						Grohovo po deseti put slavilo svoj dan (Zlatko Perković)
						Akcija „Birajmo najljepšu okućnicu i balkon (rezultati) (DL)
						Godišnje nagrade Mjesnog odbora Drenova zo 2010. godinu (CG)
						Aljoša Ladašić na potresom pogođenom Haitiju (Aljoša Ladašić)
						Naslovnica: Naglasci iz sadržaja, (CG)
						Aktualni komentar Predsjednika VMO: Izbori za VMO : Tri priče o izgubljenom vremenu: Ulica Orlanda Kučića, Parkirališta razna…, Opet parking ili zelena tržnica ili igralište ili…, Energo – plinifikacija Drenove, Kapelica na groblju G. Drenova(DM)
						Ogranak Drenova GKR – vaša knjižnica (Alica Kolarić, GKRI)
						Zapažen nastup klape Drenova (Božana Maršanić)
						Dva značajna nastupa zbora DVD Drenova (CG)
						Riješen problem „jezera“ u Žminjskoj ulici (CG)
						Saniran odron na Drenovskom putu CG)
23	12 / 16		Prosinac 2010.			Najbolje web-stranice i najuspješnije organiziran dan MO (www.rijeka.hr)
						Dodiljene nagrade u sklopu projekta „Volim Hrvatsku, volim Rijeku“ (www.rijeka.hr)
						Zavičajna udruga Drenova ponovo krenula radom (Danica Žitinić)
						Drenova spavaonica, je li baš tako? (CG)
						Kantunić Osnovne škole Fran Franković (učenici škole)
						Kreativna radionica za djecu predškolskog uzrasta (CG)
						Likovna radionica (CG)
						Akcija dobrovoljnog darivanja krvi (DL)
						Raspored svetih misa i obavijesti iz Drenovskih župa (CG)
						Aktualni komentar Predsjednika VMO: Izbori za VMO: Nogostup nakon 0 godina čekanja, Kvaliteta infrastrukture na Drenovi – da li smo to zaslužili?’, Nekad smo imali NNNI, a danas? (DM)
						Vijesti iz tajništva mjesnog odbora (DL), (www.rijeka.hr)
						Održana skupština DVD Drenova (CG)
						Iz rada Kluba umirovljenika i starijih osoba Drenova (CG)
						Izložba polaznica Likovne radionice (CG)
						Poziv na koncert u povodu Svetoga Jurja (CG)
						Drenovske grupe za potporu dojenju (Dragica Juričić)
24	12 / 12		Travanj 2011.			Kantunić Osnovne škole Fran Franković (učenici škole)
						Mnoštvo događanja koncem prošle i početkom ove godine: Izložba Alberta Mihicha u Bibioteci, Otvorenje izložbe Branka Gržetića, Doček Svetoga Nikole, Predavanje Christiana Grailacha „Crekve, kapelice i križevi na Drenovi“, Božićni koncert učenika OŠ Fran Franković, Kreativna radionica za djecu predškolskoga uzrasta, Predavanje Aljoše Ladašića o boravku u Tanzaniji i na Haitiju, Koncert u crkvi BDM Karmelske, Koncert mladih, Žive jaslice na dočeku Božića, Božićni koncert zbora DVD Drenova, Još jedankoncert zbora DVD Drenova, Nove izložbe u GK Rijeka – ogranak Drenova(DL), (CG), www.rijeka.hr/drenova, www.mojarijeka.hr
						Maškare – Drenova 2011. (CG)
						Aktualni komentar Predsjednika VMO: Izbori za VMO: 25 je velik broj!, O antenama, zračenju, ignoranciji, komunalni problemi na području Drenove u narednom razdoblju (DM)
						Vijesti iz tajništva mjesnog odbora (DL), (www.rijeka.hr)
						Drenova na Korzu, predstavljanje mo u dvorani Filodrammatice (CG)
						Koncert za dan svetoga Jurja (CG)
25	12/11		Srpanj, 2011.			Građanski streljački klub Rijeka (CG)
						Obavijest iz Prima Pharme ljekarne (CG)
						Josip Blažotić zaređen za svećenika (Božana Maršanić)
						Proslava župnoga blagdane Gospe Karmelske (Vlč. Marijan Benković)
						Predstavljamo Taekwon-do klub Drenova (Vedran Tuta)
						Dobrodošli u knjižnicu (Alica Kolarić)
						Program proslave Dana Drenove 2011. (CG)
						Aktualni komentar Predsjednika VMO: Zavičajni muzej Drenove – krećemo!(DM)
						Vijesti iz tajništva mjesnog odbora (DL), (www.rijeka.hr)
						Komentar Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradam (Marino Štefan)
26	12/8		Listopad, 2011.			Najuređeniji smo mjesni odbor, ali… (CG)
						Dani Drenove 2011. (CG)
						Birajmo najljepšu okućnicu i balkon – rezultati (DL)
						Akcija Zavičajne udruge Drenova – Obnovljen običaj Petrovskega kresa (CG)
						Najava 1. susreta klapa „Va crekve“ (CG)
						Aktualni komentar Predsjednika VMO: Zelena energija za zelenu Drenovu, O rupama u zemlji i zakonima(DM)
						Osnovana Udruga DREN (Vesna Lukanović)
						Još o POS stanovima na Drenovi (CG)
						Jeste li znali? CG)
						O komunalnom neredu (CG)
						Zašto pogrešno (CG)
27	12/15		Prosinac, 2011.			Drenovčan Veljko Francetić 151 put dao krv (CG)
						100 godina Lovačkoga društva Lisjak Kastav“ (CG)
						Dodijeljene nagrade za volontera godine(CG)
						Ulike, masline, olive Alberta Mihicha (CG)
						Susret klapa „Va crekve“ (CG)
						Oltar u crkvi Gospe Karmelske (CG)
						Učenici OŠ Fran Franković obilježili Dane kruha (DL)
						Iz prošlosti Drenove – Izlet na Lokvicu (CG)
						Iz drenovske knjižnice (Alica Kolarić)
						Aktualni komentar Predsjednika VMO: Mentalna reciklaža, Drenovski amfiteatar – ljetna čitaonicaDM)
						Vijesti iz tajništva MO (DL)
						Uz izložbu polaznica likovne radionice (CG)
						Iz prošlosti Drenove, slika učenika iz 1957.CG)
28	12/11		Travanj, 2012..			Kameni stup pred crkvom na Cvetkovom trgu (CG)
						Podrška zdravom odrastanju drenovske djece (Dragica Juričić)
						Zamjena niskonaponske mreže na području Drenove (Elektroprimorje)
						Osnovana udruga Stare grdore (Alen Rožić))
						Sveti Nikola posjetio najmlađe Drenovčane (DL)
						Treninzi karatea za djecu (Petra Volf)
						Iz udruge DREN (Vesna Lukanović)
						Neimaština nije isprika za anarhiju (DM)
						Krizi unatoč na Drenovi se gradi punom parom(DL)
						Aktualni komentar: Najljepše je na mojoj Drenovi(DM)
						Izvješće o realizaciji plana komunalnih prioriteta za 2011. (www.rijeka.hr)
29	12/10		Srpanj, 2012..			Sedam dana kulture, sporta i zabave DD2012. (CG)
						Osmu godinu s pjesmom – Zbor DVD Drenova(CG)
						Via Roma od drenovskoga kamena(CG)
						Mapirano preko 300 stabala drena (RZ)
						Udruga Dren u realizaciji akcije Zelena čistka(Vesna Lukanović)
						Program proslave DD2012(CG)
						Razgovor s gradonač. Vojkom Obersnelom u povodu DL 30 (grad RI)
						Tema broja: Projekt Zavičajnog muzeja pred realizacijom (DM)
						Aktualni komentar: Bespravna gradnja, Čekaonica na Lokvi, Projekt uređenja Cvetkovog trga (DM)
						Dani Drenove 2012. – osvrt (DL)
						Razgovor s povodom: vlč. Marijan Benković (Božana Maršanić)
						Izložbe drenovskih likovnjaka (DL)
						25 godina OŠ Fran Franković(Marina Frlan Jugo)
						Obilježen svjetski dan dojenja(Dragica Juričić))
30	24/16		Prosinac, 2012.			Godišnja skupština DDK Drenova (Aljoša Ladašić)
						Proslavljen Dan Grohova (Zlatko Perković)
						Održan 10. pikado Romano kup (www.pk-romano.hr)
						BLIK Boulder lika Istre i Kvarnera (Jasna Božić)
						15 godina pjevačkoga zbora „Lahor“ (Božana Maršanić)
						Udruga DREN pokretač akcije sadnje drena(Vesna Lukanović)
						Na Drenovi proslavljen Svjetski dan pješačenja (Vesna Lukanović)
						O akciji Birajmo najljepšu okućnicu (DL)
						Aktualni komentar: Vijeće traži rješenje za opstanak Pjevačkoga zbora DVD Drenova (DM)
						Tema broja: Pljačke, nasilje i bezumna devastacija nasada drena (DM)
						Vijesti iz tajništva MO (DL)
						Mesopust 2013: I ovo leto zasopal je Antonjski rog (Alen Rožić)
						Drenovski kauboji (CG)
31	12/10		Travanj, 2013.			Drenovčani uživali u „Noći na granici“ Postavljeni temelji budućega Zavičajnog muzeja (RZ)
						Izložba polaznica likovne radionice (DL)
						Nekad i sad: Usporedite (CG)
						Udruga Dren: S lepen vremenon čeka nas fanj novega dela (Vesna Lukanović)
						Obavijesti i najave (DL, CG)
						Muzej otvorio vrata, poziv sugrađanima na suradnu i posjete (RZ)
						Tema broja: Loša odluka na štetu Drenove (Radno vrije pošte!) (DM)
						Sto let tete Bazilije (Vesna Lukanović)
						Ukratko: Imamo Lokvu i Mugarić, Benzinska i na Drenovi, Lijepim grafitom drenovska Armada pokazala da ima sluha (CG)
						Naš kanat je lip 2013: Glas Drenove odjeknuo Istrom (CG)
32	12/14		Srpanj, 2013.			Drenova na Korzu 2013.: Drenovo moja, va srcu te nosin (RZ)
						Rasgovor: Stipe Bilić – Uvijek ću tražiti ono između nota (Božana Maršanić)
						Da se ne pozabi: Domaće besede (CG)
						Taekwondo klub Drenova – U jednoj sezoni osvojili 55 medalja (Vedran Tuta)
						Udruga Dren: Kako su Drenovčani spašavali drenjule (Vesna Lukanović)
						Program Dana Drenove 2013 (RZ)
						Drenova vapi za redom i mirom (DM)
						Iz praha u prah – drenovski zid za plakanje (DM)
						Aktivnosi u muzeju (RZ)
						Drenovske župe dobile nove župnike (Draško Maršanić)
						Parkiralište konačno pred dovršetkom (CG)
						DD 2013 započeli uspjelom večeri čakavske poezije (RZ)
						DD 2013 – Dani Drenove za pamćenje (DL, RZ)
						DD 2013: Izložba More i barke, Neumorni Bertić (DL)
33	16/17		Rujan, 2013.			U Muzeju prikazan eko-dokumentarac-Prvi korak u internacionalizaciji (RZ)
						Jasna Čepić, ovogodišnja dobitnica Priznanja MO Drenova (CG)
						DD2013 – Humanost na djelu, Kontrola zdravlja , Zahvala organizatora (DL)
						DD2013 – Koncert zbora DVD Drenova u sjećanje na Lidiju Superina (CG)
						Svi putevi vode u knjižnicu (Alica Kolarić, Jasenka Alić-Tadić)
						Da se ne pozabi: Domaće čakavske besede (CG)
						Zdravi kot Dren: Udruga Dren u novim akcijama (Vesna Lukanović)
						DD 2013: Najljepše uređene okućnice i balkoni (DL)
						Zavičajni muzej Drenova: Posjetite nas (RZ)
						Nesavjesni vozač brži od semafora (DM)
						Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel: Semaforizacija raskrižja posve opravdana i potrebna
						Crtice: Zbogom teta Bazilija (Vesna Lukanović)) Radna akcija u vrtiću (D.V.) Taekwondo klub Drenoa (V.T.)
34	12/11		Prosinac, 2013.			Pročelnik OGU za kulturu u posjetu MO Drenova (RZ)
						Na novom trgu prednost pješacima (DM)
						Hrvatska volontira: Drenovska Lokvica blista u novom ruhu (RZ)
						Rad udruge Bez granica uvršten na međunarodnu izložbu (RZ)
						Gradonačelnik o „Nonićevoj tiramoli“
						Aktivnosti drenovskih zborova: Glas Drenove daleko se čuje (D.Maršanić)
						Lana Gržetić nakon nastupa na izboru za Miss svijeta (CG)
						Raspored slavlja u Adventu i božićno vrijeme u drenovskim župama
						Obnovljen Cvetkov trg: I drenovčani imaju svoje Korzo (RZ)
						Veliki uspjeh akcije Eko Cvetko (RZ)
						Radovi na raskrižju: Semafor glavu čuva (DL)
						Najokućnice, balkoni, prozori: Prijava do 25. travnjaDL)
						Vesni Lukanović nagrada „Volonter godine“
						Plan raspodj.sredstava komunalnih prioriteta za 2014. godinu (DL)
						Održani Dani drena 2014. Dren spojio aktiviste iz četiri zemlje (RZ)
35	12/15		Travanj, 2014.			Izložba Armade u muzeju: Drenova i Armada vole se javno (RZ)
						Slikarske izložbe u prostoru MO: likovna radionica i branko Gržetić (CG)
						Akcija uređenja šterni: Obnovljena šterna pul Kablari (Jelena Petković)
						Ciklus dokumentarnih filmova u Muzeju (RZ, K. Benić, D.Tkalec)
						Katherine Trinajstić, dobitnica državne nagrade za životno djelo (CG)
						Noć na granici 2014.: Film i glazba začin Noći na granici (RZ)
						Riječ najmlađeg posjetitelja (Ivan Leko)
						Drenova PUST 2014.: JA ĆU platil za se ča su nana storili (Alen Rožić)
						Vijeće ispunilo plan unatoč krizi, osvrt Damira Medveda na protekle mandate (DM)
						Drenova bogatija za 80 novopridošlih obitelji (DL)
						Semaforizacija „pojela“ nogostupe (RZ)
						Predavanje udruge Nada (DL)
						Drenovska djeca dobila Šumski vrtić (RZ)
						Drenovčani su zakon! Uspjessi drenovskih učenika (Marina Frlan Jugo)
						Lep je ta naš kanat… (Vesna Lukanović)
36	12/12		Srpanj, 2014.			Drenova odala počast Ivu Grohovcu u povodu 100. godišnjice smrti (RZ)
						Oni se ne boje visine! Uspjesi sportskih penjača (Jasna Božić)
						Kako do zdrave i prirodne hrane, EkoCvetko (Dora Tkalec)
						Puno judi se još i danas rapićuje za naš drenovski ovčji sir (CG)
						Dani Drenove 2014 – raspored događanja (RZ)
						Zajedno za razvoj i prosperitet Drenove, o izboru novog VMO (RZ)
						U najvažnijim pitanjima razvoja Drenove u VMO vlada visok stupanj odgovornosti i zajedništva (Damir Popov)
						Đakon pozvan da bude uzor, zaređen đakon Žan Lebović Casalonga (D. Maršanić)
						Akcija drenovskih darivatelja krvi (DL)
						Za Drenovu u ovoj godini 1.133.000 kuna (DL)
						Djeca u 3D tehnologiji u GKR osmislila drenovske suvenire (Kristian Benić)
						Dok je Drenovčana, bit će i zborske pjesme, 10 godina zbora DVD Drenova (DL)
37	12/11		Srpanj, 2015..			Drenova na kulturnoj, znanstveno-istraživačkoj i turističkoj karti Rijeke, Hrvatske i Europe! (DM)
						Na groblju D.Drenova rijedak primjerak himalajskog cedra (KD Kozala, RZ)
						Šterna o moja šterna, ti si meni sveta (Vesna Lukanović)
						Dani Drenove 2015 – raspored događanja (RZ)
						Drenovčani bogatiji za nove kilometre vodovoda i kanalizacije (RZ)
						U vrtiću i urbani eko vrt! (Aleksandra Simčić)
						DVD Drenova obilježio 30. godišnjicu rada (Vanda Radetić Tomić)
						Poznato i nepoznato o Drenovi – Jeste li znali da je Drenova… (CG i RZ)
						In memoriam Maria Grazia Turconi – nedovršeni čakavski rječnik (CG)
						Udruge Dren i Bez Granica nastavljaju rad na svojim aktivnostima (DL)
						Brojne izložbe privlače veliki broj Drenovčana u izložbene prostore (Željko Delač)
38	12/11		Prosinac,2015.			Trio SiŽeNe nezaobilazni je glazbeni gost drenovskih događanja (Željko Delač)
						Postavljene dvije nove autobusne čekaonice (DL)
						Akcija darivanja krvi (www.ck-rijeka.hr)
						Raspored božićnih i novogodišnjih svečanosti u drenovskim župama (RZ)
						Udruga Dren inicirala sastanak ljubitelja drena iz tri zemlje (DL)
						Započinje gradnja spojne ceste na lokaciji Bok (RZ)
						Akcija darivanja krvi (DL)
						Predavanje „Sve o zdravom življenju“ (DL)
						Igor Pribanić „Naš poštar“ (RZ)
						Zbor i klapa OŠ FF nižu uspjehe (Marina Frlan,Anita Stupac Butorac)
						Humanitarni koncert „Za Nevena“ (DL)
39	12/14		Srpanj 2016.			Koncert Vokalnog srudija Rijeka i zbora DVD Drenova (Kristian Iskra, CG)
						Da se ne pozabi: Olga Lučić(Vesna Lukanović)
						Knjige o Rijeci i Drenovi između dva rata (Kristijan Benić)
						Noć na Granici 201. (RZ)
						Likovne izložbe u prostoru MO Drenova (Željko Delač)
						Zaređen Goran Žan Lebović Casalonga (Draško Maršanić)
						Dani Drenove 2016. – najava događanja (RZ)
						Na radost mališana, obnova dječjih igrališta (RZ)
						Novi travnjak na školskom igralištu (RZ)
						O komunalnim radovima na Drenovi (RZ)
						Inicijativa „Upoznajmo svoj grad“ posjetili Drenovu (RZ)
						Iz Aktiva DDK Drenova (Lorena Marotti)
						Dva drenovska projekta realizirana kroz RPLP (RZ)
						Dani Drenove 2016. (RZ, DL)
40	12/13		Prosinac 2016.			Iz rada Pododbora za kulturu VMO (DL, ŽD)
						Projekt „Muzej“ (Vesna Lukanović)
						10 godina Čitateljske grupe (Gordana Paprika Todorović=
						Drenovske mažoretkinje (RZ)
						L25 godina Linguae na Drenovi (DL)
						Raspored Božićnih svečanosti

						Realizacija komunalnih prioriteta (DL)
						Raspored baja za glomazni otpad (DL)
						Plan raspodjele sredstava za komunalne prioritete u 2017. (DL)
						O spoju cesta Drenovski put i I.L.Ribara (OGU za Komunalni sustav)
						Aktiv DDK Drenova, In memoriam Adelmu Ladašiću (Lorena Marotti)
						10 godina Kluba umirovljenika Drenova (CG?
						Sv. Vid 2017.m drenovske boćarice 2. mjesto (RZ)
41	12/14		Srpanj 2017.			U povodu 30. obljetnice OŠ Fran Franković (RZ)
						Šminkanje Drenove – komunalije (RZ)
						Iz Tiska: Novi list o Udruzi Dren (Marko Randić)
						Drenova u programu Rijeka 2020 (Davorka Medved)
						Noć muzeja 2017. (Davorka Medved)
						Armada Drenova proslavila šampionat (RZ)
						Dani Drenove 2017. – najava događanja (RZ)
						Cesta duga godinu dana… (GU za kom.sustav)
						In Memoriam Robert Štefan
						Foto natječaj „Pol ure nad Rekun“, rezultati (CG)
						Vrijeme ili zaljubljenici u meteorologiju, o predavanju (rijeka.meteoadriatic.net)
						Aktivnosti Pododbora za kulturu (Željko Delač)
						O 30. obljetnici OŠ FF ((os_ffrankovic_ri.skole.hr)
						Dani Drenove 2017. (DL)
42	12/11		Prosinac 2017.			Održani prvi „Dani drenjule“ (Vesna Lukanović)
						Dan škole u – muzeju (Davorka Medved)
						Zavičajni muzej – mjesto stvaranja budućnosti ((Vesna Lukanović)
						20 godina Pjevačkoga zbora Lahor (Draško Maršanić)
						Razgovor s povodom, vlč. Kristijan Malnar (Draško Maršanić)
						Slavlja u Adventu, Božić, Nova godina, Sv. tri kralja (CG)
						Uz novu cestu C.G.
						Predsj. MO, Aleksandar Bulog
						Komunalni prioriteti, tablica www.rijeka.hr
						Prosinac, mjesec darivanja D.L., C.G.
						Aktivnosti Pododbora za kulturu (Željko Delač)
						Akcija DDK Drenova, Lj. Božić
						Noć Muzeja 2018., Davorka Medved
43	12/15		Srpanj 2018.			110. obljetnice Čitaonice, postavljanje ploče (Vesna Lukanović)
						Sudjelovanje Drenove u EPK 2020, Damir Medved
						Vijesti iz OŠ Fran Franković, www.os-ffrankovic.hr
						Par besed po domsću, C.G.
						Pikado klub Romano, Larissa Smokvina
						Nova tajnica MO, Uredništvo
						Iz albuma učiteljice Dragice Filipović, C.G.
						Program proslave DD2018
						Drenova upisana na kulturnu mapu Europe. C.G., Davorka Medved
						RPLP 2017. rezultati, www.rijeka.hr
						Dani Drenove 2018, opis događanja, Danijela Škulić
						Nije baš sve naj na Drenovi, C.G.
						Ima i ljepših primjera C.G.
						Knjižnica u susjedstvu, ogranak Drenova GKRi, Snježana
						Akcija DDK Drenova, Lj. Božić
44	12/10		Prosinac 2018.			Taekwondo klub Drenova, Vedran Tuta
						Pred izbore za članove VMO, www.rijeka.hr




						Izabran novi sastav VMO (Uredništvo)
						Za ljepšu Drenovu – Lokvica (rijeka.hr)
						Optimistična Iva – ponos Drenove (CG)
						Jasna Baraba dobitnica Grba RI (Davorka Medved)
						80 godina župe Sv. Jurja (Davorka Medved)
						Akcija DDK (CG)
						Briga za očuvanje starine (CG)
45	16/13		Srpanj, 2019.			Večer va spomen Ivotu Grohovcu (Vesna Lukanović)
						Fran Franković – otac učiteljstva Istre (CG)
						Obilježeni blagdani (CG)
						Izložba u MO (rijeka.hr)
						Iz prošlosti Drenove – Lokvica) (CG)
						Program proslave DD 2019. (CG)
						Mundaneum na Drenovi (www.bezgranica.hr)
						Drenjula znanstveno istražena (Angela Maksimović, www.mojarijeka.hr)
						Za ljepšu Drenovu, kružni tok (C.G.)
						Memorijalni boćarski turnir Veljko Cetina (C.G.)
						Održani Dani Drenove 2019. (www.rijeka.hr/drenova)
						Slikom na DD2019
						Drenova je sigurna, vježba DVD
46	12/14		Prosinac, 2019.			Zajc pod zvijezdama na Drenovi (Davorka Medved)
						Zasadi drvo ne budi panj
						Veliki jubilej našeg mons. Gabrijela (C.G.)
						Slavlja u drenovskim župama za predestojeće blagdane
						To je neč ča san mogla samo sanjat, Suzana Blečić (Davorka i Vesna)
						Vjeverice na Drenovi;DV Viškovo (www.vrtic-viskovo,hr)
						Slavuji s Kvarnera (www.aledory.com)
						Plan raspodjele sredstava za kom.prioritete za 202. (www.rijeka.hr)
						Dvije akcije aktiva DDK Drenova (Lj. Božinović)
						Tri izložbe u galeriji MO (www.rijeka.hr, C,g., B.N.)
						Umjetnička galerija „Illiricum“ Prva drenovska galerija (Iva Ivančan)
						Akcija UDVDR Drenova-grafit Jasmina Bušljete i Igora Šporiša (Marinko pavić)
						15 godina ženskog boćarskog društva Drenova (Zorka Ćoso)
						2. Memorijalni turnir „Luka Zupčić) (Luka Čanković)
47	12/12		Prosinac, 2020.			Župnik vlč. Dražen Volk i novozaređeni svećenik Mateo Šutić (Božana i Draško Maršanić)
						In memoriam mons. Gabrijel Bratina (C.G.)
						Aktivnosti u susjedstvu Drenova 2020. godine (Davorka Medved)
						Dren – drevni lijek, nova istraživanja (Vesna Lukanović)
						Ogranak Drenova – Knjižnica u susjedstvu (Snježana Šlibar)

Oznake Bez Granica, Drenovski list

Drenovska povijest Drenovski list

Drenovski list br. 31

Autor objave Autor Damir Medved
Datum objave 05/12/2021

Travanj 2013., osma godina izlaženja lista

AKTUALNI KOMENTAR PREDSJEDNIKA VIJEĆA MJESNOGA ODBORA

Vijeće MO traži rješenje za opstanak Pjevačkoga zbora DVD Drenova

Na svojoj sjednici od 25. ožujka 2013. VMO Drenova razmotrilo je probleme u radu Pjevačkoga zbora DVD Drenova te je zaključilo da moramo hitno zatražiti pomoć nadležnih kako bi se izbjeglo gašenje te vrlo važne sastavnice svih kulturnih događanja na Drenovi.

Pjevački zbor DVD Drenova djeluje dugi niz godina (osnovan je 2005.), a njegovi članovi aktivno sudjeluju u svim aktivnostima koje se provode na prostoru MO Drenova i može se reći da bez njih teško možemo zamisliti realizaciju bilo kojeg važnijeg događanja na Drenovi. Radi se doslovno o desetcima lokalnih koncerata, nastupima u gradu (već tradicionalni nastup u Filodrammatici u sklopu „Drenove na Korzu“) te nastupima u regiji i šire.

Pjevački zbor DVD Drenova je do ove godine bio financiran sredstvima DVD Drenova i prilozima članova, no s obzirom na promjenu zakonskoga okvira te na nedostatak sredstava za potrebe vatrogastva, DVD Drenova više nije u mogućnosti financirati daljnji rad Zbora.

Kultura na periferiji – početak kraja ili kraj početka?

Godišnji troškovi su značajni (više desetaka tisuća kuna) i odnose se na honorar voditelja zbora te troškove prijevoza za nastupe. Kako su većina članova zbora umirovljenici, jasno je da sami nikako ne mogu financirati rad pa prijete ozbiljne poteškoće u radu, a moguće je i gašenje Zbora. Također, posve je jasno da se Grad nalazi u nepovoljnoj financijskoj situaciji i da je teško pronaći sredstva za kulturu, no i u teškim vremenima moramo naći prostora za „duhovnu hranu“, a pogotovo za djelovanje ovakvih malih društava. Naravno da su prioriteti Grada veliki projekti i ustanove, no i manji projekti donose veliki broj kolateralnih koristi za periferne zajednice.

MO Drenova nema mogućnosti da direktno financijski pomogne Zboru, no VMO je više puta predlagao da se napravi preraspodjela sredstava koja su na raspolaganju mjesnim odborima – mi prvi, a i većina drugih aktivnijih MO će se sigurno odreći desetak metara „asfalta“ za programe koji su nam važniji, a kultura i edukacija su nam svakako među prioritetima. Nažalost do sada su takve preraspodjele bile nemoguće zbog administrativnih prepreka (obaveza namjenskog trošenja sredstava za komunalne prioritete), no sigurni smo da se uz dodatni angažman pročelnika OGU za kulturu g. Šarara, gradonačelnika pa i Gradskog vijeća može definirati neko sistemsko rješenje za ovaj gorući problem.

Prema tome, VMO Drenova smatra da je nužno pronaći način za potporu radu Zbora pogotovo u kontekstu napora i brojnih projekata koje uz podršku Grada izvodimo na području Drenove (uspostava Zavičajnog muzeja, izrada digitalne arhive sjećanja Drenove, uređenje amfiteatra u suradnji sa GKR, brojni programi i nastupi slikara i glazbenika itd.) – a posebice u kontekstu Strategije kulturnog razvitka Grada Rijeke 2013 – 2020. Radi se o odličnom materijalu koji je adresirao neka vrlo važna pitanja položaja kulture u Gradu Rijeci, a posebice često zanemarene aspekte financiranja. Trenutno stanje u kojem programi MO dobivaju 0,77%, udruge u MO 0,26% sredstava za kulturne djelatnosti (sveukupno 40.000 kn) – ili 0,005 % proračuna Grada Rijeke, je jednostavno teško objašnjiv građanima koji su upravo najviše zainteresirani za taj tip lokalne kulture. Uopće mi nije namjera uspoređivati „price/performance“ dobrog dijela događanja, odnosno da se veći dio proračuna za kulturu troši na plaće zaposlenika i hladni pogon samo jedne ustanove – HNK Rijeka, a zapravo (pre)mali dio na konkretne programe pogotovo na periferiji u mjesnim odborima. Velika je prednost „malih“ kulturnih pogona da se sredstva troše upravo na konkretne programe (jer se radi o volonterima) pa je po tom kriteriju korištenje proračunskih sredstava bitno efikasnije itd. Općenito su sredstva potpore pojedinim projektima vrlo mala (često iznose nekoliko tisuća kuna) što ne može pokriti ni najosnovnije aktivnosti.

Kultura nije trošak, već investicija

Smatram da kultura nije trošak, već investicija u budućnost (a netko će reći i u sadašnjost), a posebno kada je realizirana od strane volontera koji vlastitim angažmanom, direktno i indirektno višestruko vrate dobivena sredstva natrag u zajednicu.

Primjerice, nova studija o ekonomskom utjecaju na širu društvenu zajednicu koju kreiraju neprofitne i kulturne organizacije utvrdila je da je njihov doprinos ukupnoj ekonomiji Chicaga najmanje 2,2 milijarde dolara godišnje.

Ta potrošnja podržava više od 60.000 ekvivalentnih radnih mjesta sa punim radnim vremenom, generira ukupno 1,3 milijarde dolara prihoda lokalnim kućanstvima, a donosi i 214 milijuna dolara prihoda lokalnoj i državnoj upravi.

Naravno, daleko je Chicago od Rijeke u svim dimenzijama no studija ipak pokazuje čemu se možemo nadati ako se kultura prestane gledati isključivo kao trošak te ako se korektno definiraju ciljevi i strategije.

VMO Drenova i pododbor za kulturu rade na materijalu koji ćemo dostaviti kao sugestiju na Strategiju, a tiče se upravo problematike „kulture na periferiji“ i potrebi disperzije kulturnih sadržaja iz centra u gradske „spavaonice“, odnosno aktiviranja kreativnih potencijala lokalnih zajednica.

No bez obzira na to, problem financiranja pjevačkoga zbora DVD Drenova traži, osim neophodne pomoći Grada, i širi angažman svih stanovnika Drenove, a posebice poduzetnika koji bi mogli pomoći da nam se ta važna točka pozitivne energije i kreativnosti na Drenovi trajno ne ugasi. Naravno sam Zbor mora se više angažirati u pronalaženju sredstava, moguće i kroz EU projekte očuvanja audiovizualne baštine u kontekstu zavičajnog muzeja Drenove. Nadajmo se stoga da se ne nalazimo na početku kraja djelovanja pjevačkoga zbora DVD Drenova, nego na kraju početka rada u nejasnim uvjetima i prelasku u bitno stabilniji i plodniji režim aktivnosti na radost mještana našeg MO.

Damir Medved

TEMA BROJA – POSTAJE LI DRENOVA MJESTO OPASNO ZA ŽIVOT?

Pljačke, nasilje i bezumna devastacija nasada drena

Mnogo se toga negativnog zaredalo na Drenovi posljednjih mjeseci. Učestale su provale u stanove pri čemu lopovi postaju sve bezobzirniji i bahatiji, upada se u stanove dok su ukućani na spavanju, provaljuje se u trgovine i društvene objekte, a zaredale su i scene uličnog nasilja. Upada se u objekte koji su odlično osvijetljeni i u centru naselja bez imalo straha.

Dolazimo do situacija da se učenici O.Š. Fran Franković ne mogu igrati na vlastitom igralištu jer se učiteljice ne mogu nositi sa nasilnicima koji su prisvojili teren. Usprkos brojnim prijavama policiji problem nije riješen, dapače stalno eskalira.

Mnogi ljudi komentiraju da se po prvi puta u dvadeset godina osjećaju uplašeno i nesigurno u vlastitim domovima, razmišljaju o nabavci alarmnih sustava ili pasa čuvara.

Posebno bezumno djeluje posljednji suludi ispad kada je nepoznat netko počupao jesenas posađena stabla drena i to upravo u trenutku kada su procvala najavljujući vedrije vrijeme. Samo brzom akcijom komunalnih službi i udruge Dren (posebno gđe. Lukanović koja je i organizirala akciju sadnje) situacija je sanirana i nadajmo se da će stabla preživjeti taj bezuman čin.

Koji su uzroci ovakve eksplozije kriminala na Drenovi? Siromaštvo, nezaposlenost ili obična bezobzirnost i bahatost obijesne mladeži koju bi ( a vjerojatno i njihove roditelje) trebalo dovesti u „red“.

File:Neighborhood watch sign.JPG — Česta slika u inozemstvu, uskoro i na Drenovi?

Henry G. Cisneros piše u djelu The Human Face of the Urban Environment (Ljudsko lice grada):

Kad siromašno stanovništvo počne prevladavati u točno određenim dijelovima grada, njihovi problemi rastu progresivnom brzinom. (…) Sve veću koncentraciju siromašnih, mahom zapostavljenih ljudi, prati i drastičan porast nezaposlenosti, veća i trajnija ovisnost o socijalnoj pomoći, ogromni problemi u zdravstvu i, što najviše zastrašuje, porast kriminala.
Henry G. Cisneros

Zapuštene zgrade išarane grafitima, zapušteni okoliš, bacanje smeća usred naselja, stvaranje ilegalnih deponija građevinskog materijala usred zelenih područja stvara dodatni dojam općeg bezvlađa protiv kojega se je sve teže boriti. Osobno sam prisustvovao nemoćnom bijesu građana koji je upravo skupo platio obnovu fasade da bi svega nekoliko dana kasnije investicija od desetak tisuća eura bila uništena sprejem od dvadesetak kuna. Kaže da je najgore što zapravo nitko nište ne poduzima – za policiju je to minoran prekršaj, komunalni redar je nemoćan – jedino mu preostaje pronaći „štetočinu“ i privatnom tužbom tražiti nadoknadu štete. A uz efikasnost našeg sudstva naknadu štete će dočekati njegovi unuci.

Pad kvalitete života u gradovima jedan je od razloga zbog kojih mnogi od njih prestaju privlačiti poduzeća koja nude posao. U spomenutoj knjizi stoji:

Tvrtke se sele u predgrađa ili u inozemstvo, zatvarajući tvornice i ostavljajući iza sebe opustošenu zemlju — napuštene zgrade na zatrovanim zemljištima u kojima su zakopane otrovne tvari i koja su potpuno neprikladna za daljnje korištenje.
Henry G. Cisneros

Svaka sličnost s Mlakom je posve slučajna. Zbog toga u mnogim gradovima siromašno stanovništvo naseljava područja

… na kojima se ekološke probleme jednostavno ignorira — područja gdje su kanalizacijski sustavi u raspadu; gdje nema adekvatnog pročišćavanja vode; gdje smetlišta vrve od štetočina koje ulaze i u domove ljudi; gdje malena djeca stružu olovnu boju sa zidova trošnih stambenih zgrada i jedu je… gdje čini se nikome nije stalo ni do čega.
Henry G. Cisneros

U takvom okruženju cvjetaju kriminal, nasilje i očaj.

U jednom južnoameričkom gradu koji je poznat po suvremenoj arhitekturi kriminal je toliko raširen da vam pogled, gdje god da se okrenete, padne na željezne rešetke. Svi stanovnici tog grada, od najbogatijih do najsiromašnijih, podižu željezne ograde kako bi zaštitili svoju imovinu i privatnost. Ljudi zapravo žive u kavezima. Neki rešetke stave i prije nego dovrše kuću.

Mi svakako ne želimo živjeti u takvom gradu i takvom mjesnom odboru i o tome sam već više puta pisao. Stoga ne smijemo biti pasivni i dozvoliti nasilnicima da uništavaju naš trud i imovinu. Nitko naravno ne očekuje da se građani izravno sukobljavaju sa siledžijama, no danas doista svatko ima mobitel s fotoaparatom i barem može fotografijom pomoći da se nađu prijestupnici, da ih se kazni i da višestruko nadoknade počinjenu štetu. Tu je i naš kontakt policajac koji sigurno može utjecati da se takvi incidenti razriješe, ali i njemu treba pomoć u identificiranju počinitelja. Pomoć može biti i posve anonimna.

Kako motivirati naše vrijedne volontere koji odvajaju svoje vrijeme i novac da bi nam svima bilo ljepše, a onda neki bezumnik u par minuta uništi višemjesečni trud?

Samo tako da on deseterostruko nadoknadi svaku polomljenu biljku, svaki izgrebeni auto, svaku išaranu fasadu svaku uništenu čekaonicu ili klupu. Pri čemu eventualno „teško materijalno stanje“ nije nikakva isprika – vlastitim radom će kompenzirati štetu.

Naše probleme neće riješiti nitko izvana – sami se moramo brinuti o svojoj sigurnosti – vani je taj koncept poznat kao „Neighborhood watch“ – gdje građani organizirano paze na svoju imovinu i imovinu svojih susjeda, a svaku sumnjivu aktivnost prijavljuju policiji.

Možda je sazrjelo vrijeme da se tako organiziramo i na Drenovi.

Damir Medved

VIJESTI IZ TAJNIŠTVA MJESNOGA ODBORA

Na temelju članka 6. Odluke o načinu financiranja djelatnosti mjesnih odbora na području Grada Rijeke (“Službene novine” Primorsko-goranske županije broj 41/08 i 44/09) i članka 46 Statuta Grada Rijeke (“Službene novine” Primorsko-goranske županije broj: 24/09 i 11/10), Gradsko vijeće Grada Rijeke, na 33. sjednici održanoj 20. prosinca 2012. godine, donijelo je Plan raspodjele sredstava za komunalne prioritete na području mjesnih odbora u 2013. godini, prema kojem je za područje Mjesnoga odbora Drenova previđeno ukupno 1.100.000,00 kuna. Za koje prioritete i u kojem iznosu su raspoređena sredstva možete pogledati u priloženoj tablici:

MO DRENOVA UKUPNO:	1.100.000,00
Izrada glavnog projekta uređenja parkirališta uz igralište Osnovne škole “Fran Franković”	25.000,00
Uređenje kolnika u Ulici Drenovski put kod kućnih brojeva 73A, 67A i 67 A/p	60.000,00
Uređenje kolinika u Ulici Proslopski put u nastavku kućnih brojeva 5 i 6	22.000,00
Uređenje kolnika u Ulici Kablarska cesta kod kućnog broja 35	25.000,00
Uređenje prilaznih betonskih staza i rubnjaka u Ulici S. Frankovića kod kućnih brojeva 25, 27, 29 i 31	25.000,00
Uređenje zelenih površina u Ulici Stanka Frankovića kod kućnih brojeva 25, 27, 29 i 31	27.000,00
Uređenje zelene površine na spoju Cvjetne ulice kod kućnog broja 13 i Ulice Stanka Frankovića	45.000,00
Hortikulturno uređenje površine u Severinskoj ulici kod kućnog broja 4	5.000,00
Održavanje ograda na području Mjesnog odbora Drenova	30.000,00
Održavanje ograda na području Mjesnog odbora Drenova	25.000,00
Sanacija nogostupa duž Ulice Svetog Jurja	150.000,00
Uređenje površine za kontejnere za kućni otpad u Ulici Bok kod kućnog broja 2A	3.000,00
Uređenje površine za kontejnere za kućni otpad na spoju Ulice Orešje sa Ulicom Drenovski put	3.000,00
Uređenje zelene površine na početku Ulice Orešje na spoju sa Ulicom Drenovski put	20.000,00
Proširenje dijela kolnika za formiranje parkirališta u Ulici Orešje zapadno od kućnog broja 6	25.000,00
Uređenje zelene površine u Ulici Orešje zapadno od kućnog broja 6	20.000,00
Proširenje javne rasvjete u Mugarićkoj ulici kod kućnog broja 9	27.000,00
Proširenje javne rasvjete u Ulici Cvetkov trg kod kućnog broja 2 (2. faza)	18.000,00
Proširenje javne rasvjete u Ulici Šamburinski put kod kućnog broja 14 B	7.000,00
Proširenje javne rasvjete u Ulici Proslopski put kod kod kućnog broja 6	10.000,00
Proširenje javne rasvjete u Ulici Drenovski put kod kućnog broja 75	19.000,00
Uređenje Cvetkovoga trga – I faza	509.000,00

Dinamički plan provedbe programskih aktivnosti MO Drenova u 2013.godini

Dinamički plan postavljanja javne rasvjete na području MO Drenova u 2013. godini

Dinamički plan poslova održavanja i radova Rijekaprometa d.d. na području MO Drenova za 2013. godinu

MESOPUST 2013. – Da se stare užanci ne zataru

Mesopusni običaji na Drenovi imaju dugu i bogatu povijest o čemu više možete pročitati, uz priloženu galeriju fotografija, na web stranici našega mjesnog odbora.

Nažalost, koncem 70-tih godina prošloga stoljeća došlo je do stanovite stagnacije, iako se običaj nikad nije ugasio. Grupa entuzijasta odlučila je 1998. godine obnoviti stare užance maškaranja i vratiti Drenovi veselje i radosti koju taj lijepi, prastari običaj pruža. Tako je 17. siječnja, na Antonju petnaestak ljudi objesilo pusta i krenulo na obilazak po Gornjoj Drenovi i okolici.

Prvih godina pusta se dizalo i zapalilo na Lokvi pul Frlanoveh, a već zadnjih godina se taj stari običaj održava ispred društvenoga doma na Lokvi. Od 1998. godine održava se ponovo i obilazak na Antonju. Maškare se okupe na Lokvi pa uz zvuke Antonjskoga roga i pusne muzike podignu pusta, zapjevaju, zaplešu i krenu svojom uobičajenom rutom: Tonići, Podbreg, Skvažići, Benčani, Saršoni, Biškupi, Lučići, Krasa, Marišćina i Marčelji te potom u dom Viškovo na maškarani tanci. Nekoliko godina organizaciju karnevalskih događanja obnašala je Zavičajna udruga Drenova. Kao njihova sljednica prošle, 2012. godine službeno je osnovana Udruga za očuvanje kulturneh i pusneh običaji “Stare gedore”. Udruga trenutno broji 70-tak članova – odraslih i djece.

Zaslugom Starih gedora i ove se godine na Antonju pred domom na Lokvi začuo zvuk antonjskoga roga i, naravno, podignulo Pusta koji je ove godine dobio aktualno ime – Lino Fiškal. Mnogobrojni razdragani Drenovčani, a još više organizatori, bili su ugodno iznenađeni nenajavljenom pojavom kraljevskoga para – ovogodišnje Kraljice karnevala Vedrane i Meštra Tonija. Bilo je to iznimno priznanje za trud kojega udruga ulaže i sve vidljivije rezultate.

Članovi Starih gedora, kao vrlo zapažena grupa maskirani u klaune, sudjelovali su u karnevalskoj povorci na ovogodišnjem Riječkom, Halubajskom i Lovranskom karnevalu.

Loše vrijeme na Pusnu sredu nije dozvolilo da previše ljudi prisustvuje suđenju Linu Fiškalu, no sudbinu nije mogao izbjeći. Stare gedore nemilosrdno su ga osudile, kako to oduvijek biva, na kaznu spaljivanja, a prije toga u napovedanju objavljeni su njegovi grijesi:

Judi, ovo leto je bil pul nas Lino Fiškal i još je tu, samo ča visi, a se je počelo lepo s njegoven rođenjen. Ma još se ni pravo ni storil, već je počel delat sakakove monade. I kada smo ga kaznili i obesili, prva mu je bila da je otel pobeć. Ma ni dugo pobegal aš smo ga ulovili i evo ga ovde visi i čeka vražju pravdu. A večeras mu sudimo pa ča bude neka bude.
Moramo odlučit je Fiškal kriv ča je jedan čovek zgubil kjuči od auta i to va par metar koliko je hodil do oštarije i zajeno ih je šal iskat. Se su više put obašli, ali ključi se nisu našli, a onda ga je neki zval na mobitel i zafrkaval kako ima ključi od njegovega auta. Ovaj, brižan mu je ponutil 500 kun ako mu ključi donese. Samo ča to ni bil pravi nalaznik, ma mu je sejeno 500 kun ostalo va žepe, a ključi su se našli na zidiću pul oštarije za par dan. A kako su se tamo našli to samo ovaj vrag ovde zna.
A judi moji znate da je po zime pravo vreme za delat kobasice i sušit meso. Tako je jedan čovek storil lepu pušnicu za meso sušit i lepo ju je pobelil. Kad je bilo gotovo to je tako lepo zgledalo da su on i žena odlučili da će to po letu poslužit kot letnja kuhinja. Ma trebalo je prvo meso posušit. Da njin se ne bi zidi očrnili oni su lepo si zidi z kartonon obložili i polepili. A onda su stavili meso dimet. Ma judi moji, „da dimet“, to je tako lepi oganj storilo da su pol sela zadimeli, kobasice su zgorele defešta, a zidi počrneli huje leh va dimnjaku. Brižan čovek, sada mu je najboje pustit se kako je. Ako niš drugo imet će pravu pušnicu. A letnja kuhinja ne treba – po lete se more bit i kuhat vane.
Stare Gedore

A čujte ovistu judi moji mili. Jedan čovečić se je vozil na 9 ur jutro već fanj nakraman, preko tri promili. I fermala ga j’ policija i to ženska ka mu je zajeno rekla da gre van z auta. On se ni baš dal, ma na kraju je popustil aš je vrag zel šalu i moral je hodeć poć doma. Dobro je i pasal da da ga nisu zeli na trežnjenje. Jedino je dobil po žepu, a kuliko to zna samo on i ovaj vrag ovde. I mislimo da je i za to kriv ovaj Fiškal ovde.

Čujte ovu: kad je vreme za pečurve šli su jedni va Gorski kotar po vrganji i fanj su nabrali. Onput su šli i drugi dan na isto mesto, a da dojdu prvi da ih ki ne preteče, šli su već na šest i pol jutro od domi. Još je bilo škuro kad su se po šume poprtili do mesta kade će pobirat. Ma tamo ih je dočekal medo, ma da medo – pravi, pravcati medved. Dobro su pasali i već na 8 i pol su bili doma, samo ovisti put bez vrganji. Ča ima Lino Fiškal reć na to?

A jedan čovek ja fanj goriva zel va oštarije pa ga je dosti ćapalo i zaputil se je doma, ma ne po glavnoj ceste nego, da doma pride brže, šal je skraćeno, po putiću ki je dosti uzak. Zaneslo ga je i kako je ruke imel va žepu potakal se fanj duboko va graju. Vas je obraz zgrebal i natukal, a onda je drugi dan rekal da je cepal i mu je drevo odletelo i celi obraz i nos natuklo. A judi moji, drv pul kuće temu čoveku nigdere ni. I za to je kriv ovaj Lino Fiškal i zato će goret va paklu.?

A znate judi moji dragi ča je najveća sreća danas? Sreća je da ne pada daž aš onda ne bimo imeli kade održat ovo suđenje. Salu više ne moremo koristit. Vrnula se je čigova je bila, a općina i godpodin Obi nisu zainteresirani za nju aš da njin ni profitabilna. Tako van je judi moji ova Drenova sa preko deset hijad judi ostala na ceste pa lepo da bi omladina ili ostarina i storila kakovu feštu – ne more. Ili pak mora pasat fanj velu proceduru, ma samo va privatnen aranžmane. E pa veselo nan bilo. Evo Lino i to si ti namestil, ma ćeš zato i platit.

Fiškal je zgorel, a snjin neka pasaju i se brige ke muče naše Drenovčane. Drugo leto na Antonju nać ćemo drugega krivca. Zahvaljujemo sen ki nas podržavaju, dočekuju i pomažu va delu udruge.

Alen Rožić

Drenovski kauboji

Poslije Drugoga svjetskog rata tadašnja je vlast karnevalske običaje nastojala prikazati kao povijesne ostatke koje je tadašnja ideologija prevladala. No, Drenovčani nisu samo tako zaboravljali stare običaje i ubrzo poslije rata, usprkos toj ideologiji pa čak i zabranama, mesopust obilježavaju na način kako su to činili i njihovi stari. Već početkom pedesetih počinju se maskirati i to najprije u uniformu kauboja koja je bila tradicionalna drenovska maska idućih desetak godina. Nedugo zatim, 1954. godine grupa drenovskih kauboja, nakon fotografiranja u kultnom Foto “Belvederu”, spustila se i prošetala riječkim Korzom i na taj su način bili preteče i utrli put Riječkom karnevalu koji je postao poznat u cijelom svijetu. Sutradan je riječki „Novi list“ o tom, za ono vrijeme neuobičajenom događaju, objavio članak pod naslovom „Gdje im je ponos?“. Takva su bila vremena…

Christian Grailach

UDRUGA „BEZ GRANICA“ Drenovčani uživali u “Noći na granici”

Postavljeni temelji budućega Zavičajnog muzeja

Otvorenje je izazvalo veliko zanimanje Drenovčana

Drenova je dala itekako zamijećen prilog Noći muzeja 2013. godine! U petak 25. siječnja od 17 do 20 sati održan je naime vrlo zanimljiv program otvaranja i predstavljanja novoobnovljenog prostora MO Drenova namijenjenog budućem Zavičajnom muzeju Drenove – pod simboličnim nazivom Noć na granici.

Događanje je izazvalo gotovo neočekivano veliko zanimanje Drenovčana svih generacija, od starijih koji su se željeli prisjetiti kako se to nekad na Drenovi živjelo, do znatiželjne djece i školaraca koji su sa zanimanjem razgledali pisaći stol Frana Frankovića, gotovo stoljetne radijske uređaje i šivaće mašine, postav starih fotografija od kojih svaka priča neku možda i zaboravljenu priču…

Predavanja su bila zanimljiva i mladima i starijima

Kroz prostor na adresi Drenovski put 138A, u zgradi u kojoj su svojedobno između ostalog djelovali i drenovski vrtić i ambulanta i prodavaonica auto dijelova, a čija se povijesna vrijednost ogleda i u činjenici da je nekoć stajala na granici nekoliko država, prodefiliralo je stotinjak Drenovčana i njihovih gostiju privučenih kako znatiželjom tako i zanimljivim programom koji je uključivao izložbu starih fotografija, nekoliko atraktivnih predavanja i projekcije filmova sa svjedočenjima starijih Drenovčana o životu na Drenovi nekad.

Otvaranje prostora budućega Zavičajnog muzeja Drenove veliki je iskorak naprijed nakon sada već dvogodišnjega rada društva “Bez granica”, inicijatora projekta muzeja Drenove koji je isprva zamišljen s virtualnim postavom uz korištenje najsuvremenijih tehnologija i internetskih alata, a sada je oživotvoren i u “fizičkom” obliku. Sve je ostvareno u uskoj suradnji s Mjesnim odborom Drenova i uz podršku Odjela za gradsku samoupravu i upravu koja je uostalom i dodijelila spomenuti prostor za Zavičajni muzej, prepoznavši općedruštvenu vrijednost projekta i ozbiljne namjere, veliku energiju i ljubav prema projektu agilnih članova društva “Bez granica”. Ta želja i energija najbolje se ogledaju u činjenici da su u samo nekoliko tjedana tijekom siječnja članovi društva “Bez granica” sami, uz logističku potporu Odjela za gradsku samoupravu i upravu, obnovili zapušteni prostor nekadašnje trgovine auto dijelova na način da je prostor očišćen, uključujući i velike staklene površine, obavljeni su kompletni ličilački radovi, za prvu ruku osposobljene su i vodoinstalacije te dotjerana stolarija, kako bi se moglo pristupiti osnovnoj zadaći Društva – prikupljanju predmeta, skeniranju dokumenata i digitalizaciji svekolikog izložbenog materijala kako bi se izlošcima moglo pristupiti i u prostoru muzeja i uz korištenje internetske 3D tehnologije. Članovi Društva sami su osmislili i predstavljanje oglednog muzejskog postava, zamislivši i ostvarivši projekcije filmskih svjedočenja uz korištenje računalnih prezentacijskih programa. Može se reći da je prva faza djelovanja društva “Bez granica” svoje veliko i zasluženo finale imala u petak 25. siječnja, kada je javnosti predstavljen novouređeni prostor i ogledni postav Muzeja kojem tek predstoji daljnja nadogradnja i opisivanje izložaka, Drenovski sedmaši i osmaši svoj program ostvarili su u formi vrlo zanimljivog interaktivnog kviza, gdje su se pitalice i odgovori odnosili na neke od najvažnijih ljudi i događaje iz drenovske i riječke povijesti. Uz iznimno zanimljivo prezentiran kviz mogli su se zabaviti i svoje znanje obnoviti i svi drugi posjetitelji muzeja.

Učenici kraj radnog stola i uz sliku Frana Frankovića

Potom je prigodno predavanje održao poznati riječki povjesničar i nakladnik Goran Moravček, pokretač projekta online Riječke enciklopedije – fluminensia.eu, koji je na svima pristupačan način podsjetio na povijesne turbulencije na riječkom području, gdje su se kroz stoljeća doticale mnoge države i kulture. Posebnost je Drenove što se upravo ovdje kroz protekla desetljeća nalazila granica nekoliko država!

Kristian Benić, profesor povijesti i filozofije i stručni suradnik Gradske knjižnice Rijeka, kroz predavanje naziva Društvo snova govorio je o novim koncepcijama prezentacije muzejskih sadržaja koji uz inovativan marketinški pristup (“pričanje priče” na nov način) mogu rezultirati i određenim povoljnim ekonomskim efektima.

Turistički djelatnik Saša Torbica u predavanju “Kulturni turizam – gdje smo mi u toj priči” govorio je o iskustvu velikih turističkih način nude veliku dodatnu vrijednost turistima središta s prezentacijom i korištenjem svoje kulturne baštine u privlačenju gostiju prema njihovim destinacijama koje na taj Sličan inovativan i moderan pristup turističkoj djelatnosti nužan je i u hrvatskom turizmu, a tu svoju malu ali vrijednu ulogu mogu odigrati i projekti poput Zavičajnoga muzeja Drenove.

Zanimljiv kviz priredili su nastavnici i učenici OŠ

Predsjednica udruge “Dren” Vesna Lukanović, također članica društva “Bez granica”, govorila je o sinergiji udruga na Drenovi kroz kratko obraćanje s egidom “Drenovčani u akciji”, a prikazan je i kratki film “Drenovska sjećanja”u kojem su svoja sjećanja iznijeli naši sugrađani Inka i Rino Štefan, koji su svoj život proživjeli na jednoj drenovskoj adresi, ali u čak nekoliko država! I nakon službenog završetka programa “Noć na granici”, mnogobrojni Drenovčani još dugo su se zadržali u blistavo bijelom prostoru Muzeja razgledavajući izloške i posebno postav starih fotografija autora Christiana Grailacha, živo komentirajući poznate i nepoznate fotografirane osobe s kojima su davno odrasli, i od kojih su im neki i danas prijatelji, a neke su tek ovom prilikom mogli ponovno vidjeti – barem na staroj fotografiji. Ako i samo zbog toga, svaki uloženi napor članova društva “Bez granica” već se jako isplatio!

Robert Zeneral

Društvo štovatelja baštine „Bez granica“ Drenova – Rijeka.

Jedan od osnovnih ciljeva društva:

Kroz prijateljsko druženje članova Društva, unapređivati te organiziranjem prikupljanja sredstava pomagati uspostavu Zavičajnog muzeja Drenova kao ustanovi od posebnog kulturnog značaja za mještane Drenove, Grad Rijeku i Republiku Hrvatsku.

Doznajte više na Internet adresi: https://sites.google.com/site/zavicajnimuzejdrenove/

AKCIJE – Izložba polaznica likovne radionice

Na otvorenju nastupio je zbor DVD Drenova

Autorice s svojom voditeljicom Biserkom Mihić

Premda je o njima objavljen članak u prošlome broju našega lista, polaznice likovne radionice Biserke Mihić zaslužuju da se o njihovoj aktivnosti ponovo čuje. Naime, i ove su godine pripremile izložbu svojih slika povodom obilježavanja Dana žena. Izloženi su radovi s prepoznatljivim motivima grada Rijeke i Primorja. Više od 30 izloženih radova opremljeno je okvirima koje je i ovoga puta nesebično izradio poznati drenovski slikar Alberto Mihich, što je njegov poklon ženama za njihov dan. Puno dobre volje, ljubavi prema svojem hobiju i volonterizma krije se iza izloženih radova, a svakom izložbom vidi se i značajan napredak u umjetničkom izražavanju.

Vrijedne ruke naših Drenovčica, ne samo da znaju lijepo slikati, već su vješte i pri izradi raznovrsnih kolača, čime su dodatno obradovale sve prisutne. Na otvorenju izložbe nastupio je Zbor DVD Drenova, pod vodstvom maestra Zorana Badjuka.

Radove su izložile polaznice: Jadranka Vidučić, Ester Niessner, Marijana Oršolić, Marija Dornik, Vesna Sokolić Dutina, Biserka Pintač, Sanja Kovačić, Neda Tončinić, Miranda Mikuličić i Ivana Koren. Polaznice likovne radionice do sada su izlagale u prostoru MO Drenova, kao i na Korzu u prostoru Filodrammatice.

Za svoj rad u likovnoj radionici voditeljica Biserka Mihić, dobila je priznanje Udruge za razvoj civilnog društva Smart za 2011. godinu. Radionice se održavaju svakog utorka poslijepodne u prostorijama MO Drenova.

Dolores Linić

NEKAD I SAD

Gornja fotografija iz albuma dugogodišnje učiteljice drenovske škole Dragice Filipović snimljena je 1954. godine. Ovo je snimljeno koncem prošloga ljeta, ne baš s popuno istog mjesta, ali zorno pokazuje koliko se naša Drenova promijenila.

UDRUGA DREN Prišlo je proljeće, procvale su drenjule

S lepen vremenon čeka nas fanj novega dela

Konačno nan je i proleće prišlo, a na Drenove se žute mići cvetići od drenjul na stableh ka smo posadili pasanu jesen. Bali smo se da njin se ča ne dogodi, aš je bila fanj vela zima. Sada smo siguri da su se ćapale se do jedne. Drenjula ima medonosni cvetići pa se more videt čuda pčelic ke zujeć obleću okol njih. To je još jedna vrednost našega dela, još jedna korist za prirodu okol nas. Z ten moremo bit zadovojni.

Ma, kako i vavek, ni se tako dobro. Mladi vatrogasac Kruno, javil nan je jednu večer, da su dve drenjule zvrnjene na Brceh pul knjižnice. Bila je bura pa smo misleli da ih je vetar zbandal. Ma kada smo došli na mesto, bilo je strašno. Neki je pokazal su svoju sirovu snagu pa je drenjule ziskubal skupa z debelemi kolci ki jih pridržuju i čuvaju od bure. A kako se je parićeval sneg, rabilo je nagrnut malo zemje da se jušto koreni ne bi smrznuli. A drugo jutro su prišli delavci z Grada i se su opet posadili. Videli smo i prvo da nekemu ta dreva smetaju, zlomili su neke grane va parkiću zada crekve. Ne znan ki bi to mogal delat, ma ako kega vidite, povedite mu da je drenjula simbol našega mesta. Ako je to kakov školan, neka gre zada škole kade se žuti drenjula ku su posadila deca i učitelji z škole Fran Franković. I oni moru bit ponosni na svoje delo, a si skupa ćemo čekat da drenjule dozreju. Jedino se moremo bat suše, aš ako bude kot lane, mogle bi se osušit, kot ča se je dogodilo ovo leto i va drenovskeh šumah pa pasanu jesen nismo imeli od čega marmeladu delat.

Kade god spomenen udrugu Dren i z čen se bavimo, judi se nekako razvesele, aš se spamete kada su bili deca, kada su se drenjule pobirale, kada su none i mame delale slatko za svoju decu. Ima tu nekakove nostalgije. Reče se da ki jedanput prova marmeladu od drenjule da ju nikada ne more pozabit aš da je to neč najbojega na svetu.

Čeka nas još fanj dela. Drenjule su već okopane i nahranjene z humuson kega nan je ostalo još od lane. Planiramo opet za akciju ka se zove “Zelena čistka” i gre 20. aprila počistit graju i smete pul Lokvice (školska deca ju zovu “barica”). To ćemo organizirat skupa z udrugun “Bez granica” i Vijećen mjesnega odbora Drenove.

O semu ćete moć više pročitat na web stranice MO. Hvala semi ki su nan i lane pomogli i već naprvo lepa hvala semi ki će skupa z nami pomoć da očuvamo naše drenovsko prirodno bogatstvo. Zač smo se odlučili uredit Lokvicu? Aš je to nepresušna lokva kamo su stari judi odvajkada pejali blago da se napije vode, a voda je velo bogatstvo. Planiramo na ten meste pokle postavit drvene klupice kako bi se tamo mogla održavat razna kulturna događanja, kot ča je čitanje slikovnic maloj dece, pjesničke večeri i ki zna ča se još. Projekt kega smo prijavili na jedan gradski natječaj zove se “Čudnovata šuma” i početak je brige za jačanje kulturneh aktivnosti va našemu kraju. Vaje, vaje va novi POS-ovi stani doselit će se na Drenovu neke nove mlade familije z decun, već prvo doselili su se sveučilišni delavci pa trebe imet takovi sadržaji da prestanemo bit naselje kade se leh spi, a za se drugo moraš sest va auto, al na bus i otpejat se v Reku za se čagod ti rabi.

C:\Documents and Settings\Kiko\My Documents\My Pictures\Danas\DSC08879.JPG — Šterna pul Kablari

Ča se tiče projekta RPLP (Rečekega programa lokalnega partnerstva) opet su va Gradu naš projekt pod nazivon “Revitalizacija komunjskeh šterni” prepoznali kot jako dobar (najboji!), potpisali smo sporazum i sada se moramo organizirat da šterne ke su va gradsken al državnen vlasništvu, očistimo od graje, kade bude rabilo popravimo kakovu škuju, popituramo ruzinavi pokrovi na šternah i kade je to moguće postavimo drvene klupice za počinut i malo se podružit. Celi projekt zamišjen je puno šire i delat ćemo ga kroz par let. Kada budu vele suše, vodu z šterni moć ćemo koristit za zalevat drenjule.

O prošlogodišnjega projekta “Revitalizacije drena ” ostala nan je još jedna stvar za storit. Moramo postavit tri drvene ploče z kemi ćemo naznačit kada su drenjule posajene i ki je va ten sudjeloval, da sakemu ki tuda pasuje bude ćaro ča to tamo raste. Hvala Bertotu Mihichu ki nan je ploče oslikal. Rekal je da on ni kopal ma da će rado dat jednu ruku našoj akcije. Videt ćete kako je lepo delo storil.

Pozdravjan vas seh, budite nan ZDRAVI KOT DREN(ova)!

Vesna Lukanović

OBAVIJESTI I NAJAVE

Program rasporeda kontejnera za krupni otpad u 2013. godini

Poziv na sudjelovanje u akciji “Birajmo najljepšu okućnicu, balkon i prozor”

U okviru programa rada, Vijeće mjesnog odbora Drenova i ove godine organizira akciju “Birajmo najljepšu okućnicu, balkon i prozor” u 2013. godini. Obavijesti i sve potrebne informacije mogu se dobiti u sjedištu Mjesnog odbora Drenova.

Zainteresirani građani mogu se prijaviti u vremenu od 15. travnja do 6. svibnja 2013. godine, u sjedištu MO Drenova, Cvetkov trg 1, na telefon 255-275 ili e-mail: mo.drenova@rijeka.hr. Prijave se primaju radnim danom od ponedjeljka do petka, u vremenu od 8 do 12 sati.

Napomena:u slučaju odsutnosti tajnika prijedlozi se mogu dostaviti Odjelu za gradsku samoupravu i upravu, Direkciju za mjesnu samoupravu, Trpimirova 2/IV ili na telefon 209-297.

Poziv građanima, ovlaštenim predstavnicima suvlasnika stambeno-poslovnih zgrada i udrugama građana

Grad Rijeka – Odjel za gradsku samoupravu i upravu – Direkcija za mjesnu samoupravu obavještava građane, ovlaštene predstavnike suvlasnika stambeno-poslovnih objekata i udruge građana da se u sjedištima mjesnih odbora od 2. do 20. travnja 2013. godine zaprimaju prijedlozi za uređenje i održavanje objekata komunalne infrastrukture (male komunalne akcije) za 2014. godinu.

Predlagati se mogu manji komunalni zahvati kao što su: izgradnja dječjih igrališta, uređenje zelenih površina, parkirališta, postave autobusnih čekaonica, postave tijela javne rasvjete, asfaltiranje nerazvrstanih cesta, uređenje kolnika, izrada nogostupa, odvodnja oborinskih voda, uređenje prometne signalizacije i tehničkih elemenata cesta, sanacija divljih deponija i sl.

DRENOVA NA KORZU

Dvorana Filodrammatica
Ponedjeljak, 20. svibnja u 19 sati
Zbor i klapa DVD Drenova, učenici OŠ Fran Franković,
Stipe Bilić – klavir, otvorenje izložbe drenovskih slikara
+
U POVODU BLAGDANA SVETOGA JURJA I PROSLAVE OSME GODIŠNJICE RADA
PJEVAČKI ZBOR DVD DRENOVA
ORGANIZIRA
20. TRAVNJA U DVORANI DOMA NA LOKVI S POČETKOM U 20 SATI
K O N C E R T
NASTUPAJU
PJEVAČKI ZBOR DVD DRENOVA
TAMBURAŠKI SASTAV DVD DRENOVA
Ulaz slobodan

Drenovski list, informativni list za područje Mjesnoga odbora Drenova – Rijeka, izlazi kvartalno

IZDAVAČ: Vijeće MO Drenova – Pododbor za kulturu, Rijeka, Cvetkov trg 1

Tel: 255- 275, Fax: 504-570, e-mail: mo.drenova@rijeka.hr, Internet adresa: www.rijeka.hr/drenova

ODGOVORNI UREDNIK: Damir Medved UREDNIK: Christian Grailach

UREDNIČKI ODBOR: Christian Grailach, Marina Frlan Jugo, Božana Maršanić, Marino Štefan, Robert Zeneral

FOTOGRAFIJE U OVOM BROJU: Christian Grailach, Dolores Linić, Vesna Lukanović, Draško Maršanić, Robert Zeneral

NAKLADA: 1.000 primjeraka TISAK: DES – Split

Oznake Bez Granica, Drenovski list

Bez Granica Drenovska povijest Nacionalni

POVIJEST ŽUPE DRENOVA I ŽUPE BDM KARMELSKE NA DONJOJ DRENOVI

Autor objave Autor Christian Grailach
Datum objave 29/11/2021

Originalni tekst mons. Gabrijel Bratina o župi Gospe Karmelske, obrada i fotografije Christian Grailach.

Ovim napisom želim ugraditi jedan kamenčić u mozaik prošlosti naselja Drenova, opisati kako je postala župom i tko su bili njezini župnici od utemeljenja do danas.

Rijeka, pomorski i trgovački grad kao duhovno središte nije imala svoju biskupiju, već je do 1787. godine bila pod upravom u Puli, a potom pod administracijom Senjsko-modruške biskupije sve do 1925. godine. Imala je tri crkve i 14 kapela, a cijeli grad i okolica pripadao je župi Uznesenja blažene djevice Marije kod kosog tornja (Duomo). U tu općinsku i crkvenu podjelu bila je uključena i Drenova. Zbog posla, trgovine, administracije, zdravstva, školstva i vjerskih potreba Drenovčani su morali odlaziti u grad.

Sretna je okolnost da je u to vrijeme, 1835. godine, kao kateheta u župi Uznesenja blažene djevice Marije imenovan vlč. IVAN CVETKO s dodatnom službom kapelana za područje Drenove gdje je dolazio služiti nedjeljnju misu u kapeli Svih Svetih na današnjem centralnom gradskom groblju. Došao je iz Delnica gdje je bilo potrebno puno pješačiti od škole do škole i od crkve do crkve tako da se našao u suglasju s ovdašnjim pukom i poslije kratkog dogovora s njim obratio se civilnim i crkvenim vlastima molbom za osnivanjem župe na Drenovi sa sljedećim argumentima: narod je dobar, ali zanemaren i nepoučen, radnici moraju dva sata prije odlaziti od kuće ako žele na vrijeme stići na posao i isti napor ih čeka na povratku, starci teško odlaze u grad i ne mogu se vratiti bez tuđe pomoći. Poseban problem su djeca: Nemaju odgovarajuće odijelo, nemaju obuće, događa se da bosi idu do određenog mjesta, tamo se obuju i proslijede put do grada. Najgore je kad im se vršnjaci iz grada rugaju i smiju jer tako bijedno izgledaju. To sve bio je razlog da se na prvom sastanku gradskog Vijeća o tome raspravi i, suglasno s biskupskim ordinarijatom u Senju, donese odluka o osnivanju nove župe na Drenovi, prve koja se odvojila od matične župe u gradu. Bilo je to 1838. godine. Zaslugom Ivana Cvetka izgrađen je župni stan na predjelu Terzy (Terčevo selo) gdje je privremeno otvorio i osnovnu školu koju su pohađala djeca iz okolice. Sljedeći veliki uspjeh i zasluga Ivana Cvetka izgradnja je župne crkve koja je dovršena 1847. godine. Kao zanimljivost vrijedno je spomenuti da je crkva u vanjskim gabaritima izgrađena za svega tri mjeseca i da su na izgradnji radila dva zidarska majstora i pomoćnika koliko je tražio posao, a sve zajedno bilo je na dobrovoljnoj osnovi. Treće veliko djelo koje je Ivan Cvetko ostavio Drenovi izgradnja je prvoga dijela osnovne škole, dok je drugi dio dograđen 1913. godine kad je Stara škola dobila današnji oblik.

Nakon 10 godina katehetske službe u Delnicama i 32 godine službovanja u drenovskoj župi koju je i osnovao, imenovan je kanonikom Prvostolnog Riječkog Kaptola. „Zbogom narode!“ bile su zadnje riječi oproštaja koje je izrekao na blagdan Gospe Karmelske, 16. srpnja 1870. i otišao. Živio je još 14 godina u Rijeci. Sahranjen je na najstarijem drenovskom groblju, da bi izgradnjom sveučilišnog naselja njegovi posmrtni ostaci bili premješteni na današnje Staro groblje na Donjoj Drenovi. Za sve zasluge kojima ih je Ivan Cvetko zadužio Drenovčani su se odužili davši njegovo ime središnjem mjesnom trgu.

Drugi župnik na Drenovi, nasljednik Ivana Cvetka, bio je FABIAN ŠIROLA. Spomenica župe za vrijeme njegovoga službovanja spominje jubilej kojega je proglasio papa Lav XIII., 1881. godine. Tu je i službeni posjet biskupa Senjsko-modruškog, gospodina Jurja dr. Posilovića župi Drenova 1883. godine. Događaj koji zavrjeđuje spomen dogodio se 13. veljače 1884. kada je Velika Vojvotkinja od Toscane Maria Antonietta s vitezicom Lazarini posjetila Drenovu i s divljenjem promatrala panoramu Rijeke.

Treći župnik koji je upisan u Spomenicu župe je ANTUN LADIĆ. Vodio je župu od 1884. do 1903. godine. Uređivao je crkvu iznutra i osnovao društvo djevojaka Presvetoga Srca Isusova koje je prestalo djelovati u prvom svjetskom ratu.

IZIDOR GUDAC djeluje u župi od 1903. do 1906. g. kada preuzima župu u Gerovu (Gorski kotar). U njegovo vrijeme napušta se prvo, staro groblje jer nema više mjesta za ukop i blagoslovljeno je današnje Staro groblje Donja Drenova na kojem je prva sahranjena Lucija Francetić. Veći zahvat učinjen je i na župnoj crkvi kada je sagrađen zvonik u današnjem obliku umjesto prvotnoga, nižega i piramidalnog oblika. Nabavljene su i nove orgulje koje je izradio Pietro Bazzani iz Venecije.

Nasljednikom vlč.Izidora Gudca administratorom ove župe imenovan je g. PAVAO ŽIGAR, dotadašnji kapelan u Ogulinu. U vrijeme njegove uprave nastala je podjela u narodu jer je kapitularni Vikarijat s razlogom tražio da se makne iz župe. Dio vjernika je bio za to, a bilo je i onih koji su uporno pristajali uz njega. Dolazili su iz Rijeke svećenici da barem nedjeljom služe svetu misu, ali su nailazili na zatvorenu crkvu. To je trajalo skoro četiri godine kada je 1910. g. Roko Vučić imenovan biskupom Senjsko-modruškim i predložio u dogovoru s magistratom da se raspiše natječaj za župnika na što su i jedna i druga strana pristale. Između tri kandidata; Pavla Žigara, Pavla Oršića i Mate Polića izabran je Mate Polić.

MATE POLIĆ službeno postaje župnikom 11. travnja 1911. U Spomenicu župe bilježi da te iste godine uređuje unutrašnjost crkve i nabavlja novi glavni oltar kod tvrtke Ferdinand Stuflesser u Tirolu. Spominje veliku sušu i pojavu bolesti kolere, a 1913. g. opisuje dogradnju zgrade Stare škole prema Brdini. Sarajevski atentat bio je povod početku prvoga svjetskoga rata i župnik Polić vodi evidenciju svih župljana koji su morali otići u vojsku (ukupno 214) – 25 poginulih, 10 osakaćenih i 31 zarobljenih u Rusiji. Tijekom rata vojno je ministarstvo rekviriralo sva tri zvona sa zvonika crkve i dva zvona s kapelice Svih Svetih. Rekvirirani su čak i metalni djelovi orgulja koje su, tako, svirale svega dvije godine. Nakon rata vlč. Polić brinuo se za prehranu ogladnjeloga stanovništva dok 1919. nije premješten u Ogulin.

U poratnim prilikama i novim okolnostima zamijenio ga je domaći sin iz Pulca ALEKSANDAR SUPERINA koji je ovdje službovao do 1926. g. kada odlazi u Kraljevicu jer je 1925, g. osnovana nova Riječka biskupija, a on je želio službovati u Senjsko-modruškoj.

Kako su u međuvremenu stupili na snagu Rapalski i Rimski ugovori, a Drenova pripala talijanskom dijelu Rijeke, odlukom novoga riječkoga biskupa Izidora Saina imenovan je za župnika na Drenovi vlč. GIUSEPPE MARIOTTINI iz Arezza u Italiji, na službi kao kapelan u talijanskoj vojsci.

Vrlo značajan čovjek u povijesti drenovske crkve, društven i plemenit, vrlo osjetljiv za potrebe radnika za koje je i tražio posao, a imao je u tome uspjeha jer je bio blizak civilnim vlastima u gradu. Nažalost na vidiku je drugi svjetski rat sa svim strahotama, logorima i smrti. Kada su nastala hapšenja odlazio je na zapovjedništvo i kao bivši vojni kapelan garantirao je za svoje župljane i u velikoj većini njegova intervencija bila je uspješna i spasila mnoge živote.

Umro je 1948. godine i sahranjen na Starom groblju na Donjoj Drenovi. Uz njega su kasnije premješteni i sahranjeni posmrtni ostaci Ivana Cvetka, tako da ta dva zaslužna drenovska svećenika počivaju zajedno.

Poslije njegove smrti državna uprava nacionalizira župni stan i prizemno useljava dvije obitelji, a u suterenu adaptira prostor, najprije za omladinsku organizaciju, a kasnije za Dječji vrtić Bubamara.

Kako svećenici nisu imali mjesto za boravak u župi, upravljali su iz rezidencijalne župe. Na taj su način na Drenovi službovali: TOMO KARMELIĆ iz župe sv. Romualda do 1956., VJEKOSLAV SUČIĆ iz iste župe do 1960., ANTON PERKAN iz sjemeništa do 1968. i MARIJAN DUJMIĆ iz Viškova do 1969. godine.

U jesen, 5. listopada 1969. službu župnika preuzima GABRIJEL BRATINA i useljava se u sjeverozapadni dio župnoga stana koji je ispražnjen preseljenjem učitelja Bože Črnjara i supruge Marije Črnjar u staru školu.

Oznake Bez Granica, povijest drenove, zavičajni muzej drenove

Bez Granica Drenovska povijest Nacionalni

Gabrijel Bratina

Jedan od ljudi koji su zadužili Drenovu u proteklih pedesetak godina je msgr. Grabrijel Bratina. Rođen je 1931. u Otlici kraj Ajdovščine, Slovenija, stigao je u Riječko sjemenište 1949., zaređen za svećenika 1954., na službi u našoj župi od 1969. godine. Dana 23.listopada 2004. proslavio je svoje zlatomisničko slavlje ( 50 godina svećeništva ), a 30. kolovoza 2009. godine i više nego zasluženo je umirovljen i prepušta župu na upravljanje novom upravitelju. Brojne su njegove zasluge za opće dobro naše župe; brigu i skrb o svim crkvenim građevinama, dogradnja crkve i izgradnja pastoralnog centra, kapela Svih Svetih (na novom groblju) i na Velom Vrhu. Omiljen kod mještana, uvijek pristupačan, tih i nenametljiv. Pravi svećenik, duhovnik mnogim ljudima i uvijek u službi Crkvi i narodu. 25. studenoga 2020. preminuo je i vratio se Ocu, u 89. godini života i 66. godini svećeništva.

Tijekom godina imali smo izvrsnu suradnju i veliki dio digitalne arhive našeg Zavičajnog muzeja Drenove sadrži dokumente (brojne raritete) koje nam je Gabrijel ustupio da ih pohranimo i digitaliziramo, i time sačuvamo od zaborava.
Damir Medved, predsjednik udruge bez granica

Tijekom godina višekratno smo se sa njim družili u našem Drenovskom listu. Ta druženja i razgovori sjajno ga oslikavaju. Prisjetimo se našeg Gabrijela.

Iz razgovora sa povodom koji je vodila Larissa Smokvina za “Drenovski list” br. 4, srpanj 2006.

Prije gotovo 37 godina na Drenovu je stigao čovjek kojeg znaju i djeca i odrasli, vjernici i nevjernici, starosjedioci i naseljenici. I sigurna sam, svi oni s kojima je blago porazgovarao barem jedanput, osjetili su njegovu poruku u sebi.

Monsignor Gabrijel Bratina, naš prvi stalni župnik, cijenjen među kolegama svećenicima, poštovan među vjernicima. Kako Drenova u srpnju obilježava svoje dane i blagdan Karmelice, a crkva Gospe Karmelske značajan je element zajedništva u naselju, porazgovarala sam s našim velečasnim.

Razmišljala sam dugo, kako u zadanim prostornim okvirima, napisati nekoliko rečenica koje bi ga opisale. Jer što ja mogu reći o čovjeku koji me učio vjeronauku, i naučio vjeri, nadi i ljubavi? Mogu napisati ono što znam i ono kako ga doživljavam, i to podijelim s vama čitateljima :

Moj najdraži Slovenac, rođen je 1931. godine u Otlici blizu Ajdovščine, u rodnom se kraju i školovao, a gimnaziju je završio u Italiji. Nakon Drugog svjetskog rata vratio se u Sloveniju, a teologiju je studirao u Rijeci namjeravajući ostati kao svećenik za talijansku manjinu. 1954. godine zaređen je za svećenika Riječke nadbiskupije. U njegovom su životopisu službe vikara, kapelana i svećenika u Cvitoviću, Generalskom stolu te ekonoma Sjemeništa u Rijeci.

Na Drenovu je stigao kada je tu živjelo 485 domaćih ljudi, starosjedilaca. Kaže kako se u župni stan “ušuljao” zahvaljujući profesoru Boži Črnji koji je u Staroj školi, danas Cvetkov trg, zatražio drugi stan od školskih vlasti, a dobrotom obitelji Saršon i danas stanuje na istom mjestu. Novi župni dvor je u izgradnji, a naš velečasni Božji pastir za barem pet tisuća duša.

Premda je dugo na Drenovi, svećenički mu je život još uvijek dinamičan. Svojim nepresušnim entuzijazmom i dobrom voljom u godinama koje ima,. iznenadio je i radnike koji su obnavljali crkvu pomažući im koliko je znao i mogao.

Strastveni zaljubljenik u prirodu, dugogodišnji planinar, vodio je i još uvijek to čini, kroniku naše župe, Blažene Djevice Marije Karmelske. Sakupljajući godinama svakojake kamene ostatke na kojima je radila ljudska ruka, pronašao je i pločicu ugrađenu u temelj kapelice na Drenovi sagrađene 1628, posvećene Gospi Karmelskoj, a po kojoj je i naša današnja crkva, izgrađena 1847., posvećena istoj Gospi.

Sjećam se kako je bila mala i neugledna, no moja je generacija ( rođeni početkom sedamdesetih ) rado dolazila na mise, a poslije i na vjeronauk kod velečasnog Gabrijela. Bili smo ekipa, i premda nas je život uputio u različitim pravcima, i danas kad se sretnemo, sjećamo se zajedništva koje nam je taj veliki čovjek usadio. Mnoge od nas krstio je, pričestio i vjenčavao, a danas te iste sakramente dijeli našoj djeci.

Iako je po kanonskom pravu već trebao u mirovinu, velečasni je i dalje s nama, a ja želim da to bude zauvijek. Da ne dužim puno, jer mogu samo nizati rečenice o dobroti, miru, sreći, razumijevanju, nesebičnosti i vječno mladom duhu našeg Gabrijela, zaključujem: Bog nam šalje poziv preko ljudi s kojima dijelimo životnu sudbinu, a u liku velečasnog Gabrijela Drenova je dobila svog anđela.

Velečasni Gabrijel svoje zvanje nikada nikome nije nametao, nikada nikome nije odbio pomoći, saslušati, dati savjet… Vjerujem da su rijetki svećenici kakav je on, u danas, na žalost, poljuljanom vjerovanju mnogih u instituciju Crkve. A možda tek previše subjektivno zaključujem.

– Još uvijek je sve u promjenama i ljudi su međusobno nekako distancirani, no crkva je mjesto gdje se redovito sastaju. Upoznale su se obitelji, djeca – kaže velečasni Gabrijel. Više od pedeset godina je svećenik, zlatnu misu proslavio je u listopadu prije dvije godine, i, ma koliko je bilo poteškoća, ponovo bi izabrao isto zvanje – kaže.

40 godina msgr. Bratine na Drenovi – “Drenovski list” br. 18, listopad 2009.

Nakon 40 godina služenja vjernicima Drenove, 30. kolovoza ove godine msgr. Gabrijel Bratina, za sve Drenovčane održao je misu zahvalnicu kojom je obilježen odlazak u mirovinu ovog skromnog i samozatajnog svećenika i čovjeka.

Zahvalnost za dugogodišni predan svećenički rad izrazili su najmlađi, djeca i njihovi vjeroučitelji te vrhovna Časna majka Družbe sestara Presvetog Srca Isusova s. Felicita Špehar.

U ime vjernika Drenove zahvalu velečasnom izrazila je gospođa Mirjana Palada Kmetović nadahnutim i dirljivim riječima. Obraćanje gospođe Mirjane iz kojeg možemo doznati ponešto i iz života vlč. Gabrijela prenosimo u cijelosti:

Kada su me zamolili da sročim nekoliko riječi u povodu umirovljenja našeg župnika msgr. Gabrijela Bratine, u glavi mi se počelo rojiti bezbroj ideja, bezbroj situacija koje bih trebala spomenuti, ali, naravno, vrijeme za ovih par riječi je ograničeno i svoja sjećanja sam trebala ograničiti na neke najupečatljivije trenutke.
Želim ponoviti riječi našeg nadbiskupa koji je za našeg skromnog i voljenog župnika prilikom obilježavanja njegova zlatomisništva prije pet godina rekao da živi vjerodostojan, autentičan svećenički život, do kraja predan Kristu, braći ljudima i Crkvi.
Put duhovnog poziva našega župnika počeo je u Rijeci kada je došao vlakom u naš grad i kada je, raspitujući se po gradu za put za sjemenište, bio poslan u sjemenarnu. Nije ga to pokolebalo, kao ni mnoge nedaće kroz koje je prošao. Čak je i neposredno nakon ređenja 1954. godine, u ono vrijeme nesklono vjeri i vjernicima, zbog zlonamjerno protumačene propovijedi, proveo mjesec dana u zatvoru. Do naše župe prošao je više ličkih župa: Slunj, Cvitković i Generalski Stol gdje je sasvim sigurno ostavio svoj pečat.
Kako svi putevi našega župnika vode u Rijeku, vratio se Rijeci kao ekonom Sjemeništa.
Prije točno 40 godina, davne 1969. godine čovjek je prvi put stupio na Mjesec, a naš župnik u našu župu!
U to vrijeme ona je brojila svega 485 duša, tako da je župnik jedno vrijeme: od 1971. do 1981. godine služio pored naše župe i u župi sv. Jurja na Gornjoj Drenovi.
Nije nas bilo puno pa je on, tada mlad i pun poleta, s lakoćom obnašao župničke dužnosti u objema župama. Pred njegovim očima Drenova se mijenjala i iz sela izrasla u veliko gradsko naselje. Od onda je naša župa višestruko narasla, ali nije nadrasla veliko srce našega župnika, njegovu predanost i njegov duh.
Ja pamtim dobrotu našega župnika od svojih najmlađih dana, preko mladenaštva pa do sada. U svakom dijelu moga života ostavio je svoj biljeg: podijelio mi prvu svetu pričest, bio je sa mnom kod svete potvrde, uveo mog supruga i mene u brak. Gotovo svaka drenovska obitelj je imala trenutke sreće i trenutke tuge kroz koje ju je vodila sigurna ruka našega dobroga župnika Gabrijela Bratine – velikog Brata.
Prije pet godina, dok je slavio svoju zlatnu misu, on koji nam svima može biti uzor dobra, u svojoj neizmjernoj skromnosti molio je nas – griješno svoje stado za oprost ako je koga uvrijedio, ako je koga sablaznio. A mi možemo bez ustručavanja i s ponosom reći da kraj sebe imamo živoga blaženika, živoga sveca – radišnog, tihog, mirnog, razboritog, predanog i nenametljivog čudotvorca koji je stvorio čudo zajedništva kod nas novih Drenovčana.
Sretni smo što će naš voljeni župnik ostati s nama i u svojim umirovljeničkim danima, što će biti uz nas i što će biti uz našeg novoga župnika Marijana Benkovića za kojega vjerujemo da je dobar učenik velikom učitelju Gabrijelu i kojemu želimo sreću i Božji blagoslov u vođenju naše župe.
Poslužit ću se sportskim riječnikom: naš župnik Gabrijel visoko postavio je letvicu! Ali sigurni smo da, uz podršku našeg župnika u mirovini i uz našu podršku, Marijan može doskočiti do te letvice.
Dragi naš župniče, zahvaljujem Vam u ime naše župe i svih stanovnika Drenove na Vašoj dobroti i na svemu što ste učinili za svakog od nas i za cijelu našu župu. Zahvaljujem Vam u svoje ime, u ime svih koji su ovdje sada s nama i u ime svih s kojima ste se susretali kroz ovih 55 godina Vaše službe, u ime svih nas kojima ste bili svjetionik, jer je svatko od nas dobio dašak Vaše dobrote, strpljenja i svjetlosti Vaše dobre duše. U ime svih mogu reći da se nadamo i želimo da s nama provedete još mnoge mirne i lijepe godine.
Mirjana Palada Kmetović

Povodom odlaska u mirovinu msgr. Gabrijela Bratine razgovaramo o njegovih 55 godina svećeničkog života od kojih je 40 proveo u služenju vjernicima naše župe. (Razgovor vodio Christian Grailach)

Velečasni, kako to da ste se odlučili povući u mirovinu?

Pokušat ću to ilustrirati stihovima iz 90. psalma Knjige Staroga zavjeta:

Zbroj naše dobi sedamdeset je godina,
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost:
jer prolaze brzo i mi letimo odavle.
Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju?
Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.

Započeo bih ovaj razgovor ovim stihovima iz Biblije jer govore o godinama života u kojima se i sam nalazim i koji nas uče kako dođe vrijeme u životu kad moramo postati svjesni prolaznosti vremena i okrenuti se sebi i svome srcu.

Za početak ispričajte nam ponešto o sebi.

Rodio sam se u Otlici, selu blizu Ajdovščine u Sloveniji gdje su rođeni i moji roditelji i gdje sam završio osnovnu školu. Gimnaziju sam pohađao u Italiji u Rovigu, Veroni i Veneciji, već prema tome gdje nas je nosio vihor drugog svjetskog rata. Kad je po završetku rata ponuđena mogućnost optiranja za talijansko državljanstvo ili povratak u domovinu, s nekoliko kolega i prijatelja odabrao sam ovo drugo. Vratili smo se u rodnu Sloveniju i još se dobro sjećam dobrovoljnih radnih akcija u ratom porušenoj zemlji.

Kako ste se odlučili za svećenički poziv?

Ima u tome jedna mala zanimljivost koju ću vam ispričati. Još kao dijete bio sam ministrant u našoj seoskoj crkvi. Jednom je prilikom u selo došao redovnik koji je za potrebite sakupljao hranu i odjeću. Te smo redovnike zvali kapucini. Naš velečasni zadužio me da ga vodim od kuće do kuće gdje su mu domaćini udjeljivali milodare. Dojmio me se taj mladi redovnik kako se žrtvuje za dobro drugih. Taj mi se događaj usjekao u pamćenje i možda je upravo to odlučilo da se opredijelim za studij bogoslovije koji sam započeo i završio u Rijeci.

Po završetku studija, 1954. godine započeo je vaš život posvećen svećeničkom pozivu.

Tako je, najprije u Lici u župama Slunj, Cvitković i Generalski stol, da bih došao u Rijeku i služio kao ekonom u riječkom Sjemeništu. Konačno, 1969. godine došao sam kao župnik u župu BDM Karmelske na Drenovi gdje sam dočekao i umirovljenje.
Dolaskom na Drenovu, kako bi se narodski reklo, pala mi je sjekira u med. Od samog početka svidio mi se kraj, a pogotovo pitomi domaći narod. Kratko nakon dolaska na Drenovu bio sam ujedno župnik i u crkvi Svetoga Jurja na Gornjoj Drenovi, od 1970. pa do dolaska velečasnog Berislava Humskog koji je 1981. preuzeo župu.

Župljani vas znaju i kao, kako bi domaći rekli, velega delavca. Evo, u obnovljenu crkvu i novoizgrađeni župni dvor ugrađeno je mnogo Vašeg osobnog rada.

Volim raditi, fizički me posao veseli, pogotovo kada vidim rezultat rada. Osim toga, smatram da se druge najbolje potiče na rad osobnim primjerom.

U gradnju novog župnog dvora i obnovu i nadogradnju crkve vlč. Gabrijel uložio je mnogo osobnog rada.

Postoji i jedna anegdota vezana baš za taj Vaš rad.

Znam na što mislite! Još dok sam službovao i na Gornjoj Drenovi popravljali smo zvonik crkve Sv. Jurja. Jedan radnik i ja u “trlišu” stajali smo visoko na skeli i tukli dotrajalu žbuku. Prolazi je čovjek u smjeru Saršona i viče s ceste radniku do mene: “Pomalo judi, ćete arivat, tr ima pop soldi da vas plati”. Radnik nije znao što bi rekao, gleda me, neugodno mu je, a ovaj će ponovo: “Pomalo, kamo silite, ima pop soldi”. E sad je ovome mome bilo dosta pa mu vikne: “Trubilo, ča ne vidiš da je ovo pop pul mane!?”. Možete misliti kako mu je bilo, bez riječi je otišao.
Kad već govorimo o radu, neobično mi je drago da smo uspjeli, premda još uvijek ne do kraja, obnoviti i nadograditi crkvu i izgraditi župni dvor. Ipak nešto vidljivo ostaje iza mene.

Na koncu, imate li nešto poručiti župljanima?

Ponovit ću riječi prvog drenovskog učitelja i svećenika Ivana Cvetka koji je na odlasku rekao:
Ako sam ikoga uvrijedio za moga službovanja, ako sam ikome učinio nažao neka mi oprosti. A ako sam kome dobro učinio neka to i on drugima čini.

Veliki jubilej našeg Msgr. Gabrijela – “Drenovski list” br. 46, prosinac 2019.

U nedjelju, 10. studenoga, na svečanoj misi u crkvi BDM Karmelske, proslavljena je 65. obljetnica svećeništva našeg dobrog mons. Gabrijela Bratine. Propovijed je održao vlč. Žan Lebović Casalonga, mladi svećenik rođen u našoj župi, a kojemu je slavljenik niz godina bio župnik. Mons. Gabrijel (kako ga svi Drenovčani znaju i zovu) zaređen je na blagdan Krista Kralja, 31. studenoga 1954. godine. Zajedno s njime bio je zaređen i mons. Ivoslav Linić, a sveti red podijelio im je tadašnji pomoćni senjsko-modruški biskup Josip Pavlišić.

Ujedno je proslavljena i 50. obljetnica dolaska mons. Gabrijela u našu župu Svojim župljanima služio je punih 40 godina kada je u kolovozu 1969. godine bio umirovljen. U Župnu knjigu tom je prilikom zapisao: Moj oproštaj od vjernika ove župe, koja mi je bila povjerena 40 godina bit će 30. kolovoza. Želim se preporučiti svima istim riječima koje je izustio papa Ivan Pavao II na Trsatu: „Molite za mene dok sam živ i kada budem mrtav“.

INMEMORIAM – “Drenovski list” br. 47, prosinac 2020.

Tog četvrtka ujutro svih nas je na Drenovi zatekla i rastužila vijest da je u noći , 25. studenoga preminuoi i vratio se Ocu, u 89. godini života i 66. godini svećeništva, naš omiljeni župnik, mons. Gabrijel Bratina.

Naš svima dragi Gabrijel sahranjen je na Starom groblju Drenova, u župi u kojoj je služio od 1969. godine. Do umirovljenja 2009. godine bio je župnik u župi Gospe Karmelske na Donjoj Drenovi gdje je i nakon umirovljenja ostao živjeti i djelovati pri samostanu, kući matici Družbe sestara Presvetog Srca Isusova pomažući časnim sestrama i župnicima koji su ga naslijedili. Svi su ga poštivali i voljeli, kako vjernici laici tako i kolege svećenici – bio je uzor svima.Rođen je 24. ožujka 1931. u mjestu Otlica (Ajdovščina), i bio je sedmo od devetero djece svojih roditelja. Za svećenika je bio zaređen u tajnosti na blagdan Krista Kralja,

31. listopada 1954. u kapeli riječkog Sjemeništa zajedno s mons. Ivoslavom Linićem, a zaredio ih je nadbiskup mons. Josip Pavlišić. Od svećeničkog ređenja do dolaska u službu na Donju Drenovu 1969. godine služio je u više župa u Lici i Gorskom kotaru. Bio je i prefekt, ekonom i duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu Ivana Pavla II. u Rijeci.

Cijela Drenova, kojoj je služio više od 50 godina pa i mnogi drugi nosit će vlč. Gabrijela u srcu, pamteći ga po dobroti, kao samozatajnog čovjeka, skromnog i jednostavnog zaljubljenika u Boga i ljude.

Oznake Bez Granica, Osobe

Bez Granica Drenovska povijest Nacionalni

CRKVE, KAPELICE I KRIŽEVI NA DRENOVI

Autor objave Autor Christian Grailach
Datum objave 18/11/2021

Foto: Marko Jukić, Učenik O.Š. Fran Franković, rad posebno pohvaljen na Foto natječaju “Drenova – pol ure nad rekun 2021.”

U V O D

Rijetki su mjesni odbori u Rijeci koji imaju dvije župe i dvije crkve kao Drenova. Zapravo tri crkve, jer je i kapela Svih Svetih u davnini dugo bila jedina crkva na Drenovi u kojoj se služila sveta misa. A kako ćemo vidjeti iz teksta, postojala je i četvrta.

Ima zanimljivih stvari u povijesti drenovskih sakralnih objekata. Namjera mi je bila na jednom mjestu ih zapisati i pohraniti da bi tako bili dostupni širem krugu ljudi. Pri tome prvenstveno mislim na Drenovčane koje su socijalne i poltičke prilike, ili bolje rečeno neprilike, rasule po svijetu i uvjerio sam se koliko žude za svakom riječju ili slikom iz rodnoga kraja.

Preslike dokumenata i fotografija iz fundusa su Državnoga arhiva Rijeka i digitalne zbirke Zavičajnoga muzeja Drenova.

KAPELA SVIH SVETIH

Najstariji od svih sakralnih objekata na Drenovi kapela je Svih Svetih na Obršu u području Centralnoga gradskog groblja, i služi za zadnji ispraćaj pokojnika.

U knjizi riječkoga povjesničara Ivana Koblera (1811. – 1896.) “Povijest Rijeke” u dijelu u kojem opisuje crkve tadašnjeg područja Rijeke, pod brojem 28 nalazimo sljedeće:

Kapela Svih Svetih. – Smještena je na Drenovskoj visoravni, prema Podbregu, a tu se zacijelo nalazila već u XVI. stoljeću.
Godine 1603. Catarina Koscich zavještala je ovoj kapeli 550 lira, a 1606. akvilejski patrijarh, u svojstvu nadpiskupa, naređuje Giovanniu Sandalichu da se ne upleće u upravljanje zemljištem ove kapele, budući da je za to nadležan samo riječki arhiđakon. Čini se kako ju je dotirao netko iz obitelji Sandalich, ali je skromna dotacija isčezla.
Ivan Kobler

U bilježnici “Strazza crediti” koju je drenovski trgovac Francesco Stefan, vlasnik nekadašnje butege i peknjice pul Benaši počeo voditi 23. lipnja 1888. g., na drugoj stranici nalazimo njegov vlastoručni zapis:

1890. 15/8 Našlo seje koliko crekvica od Sisvetih 3 sto i 15 let, pisao Fran Stefan
Francesco Stefan

Nažalost gospodin Fran nije naveo izvor, ali zahvaljujući njemu možemo vjerovati da je kapelica izgrađena davne 1575. godine.

U kapelici se vršilo bogoslužje, što ćemo kasnije vidjeti pri opisu crkve Majke Božje Karmelske i što je u neku ruku dokaz o postojanju Drenove kao naselja već više od 400 godina. Izgradnjom kapelice Gospe Karmelske 1628. i kasnije, crkve Gospe Karmelske 1847. godine, kapela gubi prvotnu namjenu i sve više propada. Došavši na Drenovu 1970. godine, tadašnji župnik mons. Gabrijel Bratina zalaže se za njezinu obnovu koja je 1977. godine i dovršena.

Kapela je, kao i sve crkve 1917. godine, ostala bez zvona koja su tada poskidana da bi se pretopila za ratne potrebe. Zvona koja su sada na kapeli i koja se oglašavaju pri ispraćaju pokojnika, izradio je drenovski obrtnik, ljevač Živko Golubovac u svojoj radionici u današnjoj ulici Ivana Žorža i na njima izlio svoje i ime monsignora Gabrijela Bratine. Po sjećanju mons. Gabrijela zvona su postavljena 1982. ili 83. godine.

Izgradnjom Centralnog gradskog groblja 1984. godine, kapelica počinje služiti pri posljednjem ispraćaju pokojnika.

Obnovljena je ponovo 2008. i premda vremešna, lijepo se uklopila u prostor groblja.

CRKVA BLAŽENE DJEVICE MARIJE S KARMELSKOG BRIJEGA

1. svibnja 1837. godine don Ivan Cvetko, do tada župni pomoćnik, postavljen je za župnika na Drenovi. Već sljedeće godine dao je sagraditi župni stan koji danas služi kao bivalište našem umirovljenom župniku, monsignoru Gabrijelu Bratini. U župnom stanu Ivan Cvetko okupljao je napredniju djecu Drenove i učio ih prvoj pismenosti.

Bogoslužje se tada, zadnjih 10 godina, vršilo u kapeli Svih Svetih na današnjem novom groblju, jer je kapelica Gospe Karmelske, sagrađena davne 1628. godine na mjestu župnog stana, bila u ruševnom stanju.

Zalaganjem Ivana Cvetka kod civilnih i crkvenih vlasti odobrena je 1847. godine izgradnja nove crkve. Zanimljiv je podatak da je crkva u vanjskim gabaritima sagrađena za svega 3 mjeseca i u njoj su se počele održavati svete mise. Posvećena je 24. rujna 1863. godine Blaženoj Djevici Mariji s Karmelskog brijega.

Zanimljive podatke o drenovskoj, najprije kapeli, a potom i crkvi Gospe Karmelske, prenosimo iz gore pomenute knjige Ivana Koblera u kojoj pod brojem 29 donosi sljedeće:

Župna crkva Sv. Marije s Karmelskog brijega. – Nekoć je bila kapela smještena na Drenovskoj visoravni i izgrađena na trošak supružnika Antonia i Marie Petrarolo, koji su tamo posjedovali kuću s vinogradom i šumu zvanu Paškvinovac. Kamen temeljac blagoslovio je 2. svibnja 1628. godine, senjski i modruški biskup Giovanni Agatich i tom su se prilikom njezini utemeljitelji obvezali konvertirati prihod od polovice njihove kuće u Rijeci kod Zborne crkve, za održavanje kapele i obavljanje bogoslužja. Oporukom iz 1639. temeljili su neotuđivo nasljedno dobro u korist obitelji Fiorini, uz obavezu održavanja kapele, no, fideikomis (povjerba) je ukinut 1742.
Ivan Kobler

Na ovome ću mjestu malo prekinuti citat iz Koblerove knjige da bih rekao par riječi o samoj kapelici. Naš vrli monsignor Gabrijel Bratina našao je pod kamenom uz sam stari Župni stan mjedenu pločicu koja je tamo postavljena 1628. godine pod kamen temeljac, kako je to Kobler i opisao.

Mjedena pločica s datumom početka gradnje

Iz sljedećih slika koje pokazuju prozor s vanjske i unutrašnje strane na zapadnom zidu podrumske prostorije Župnoga stana, vidljivo je po obliku prozora da je to bio prozor na kapelici (a ne podruma što je danas), odnosno da je kapelica Gospe Karmelske o kojoj je riječ, bila upravo na tome mjestu.

Prozor na podrumu današnjeg župnog stana, vanjska i unutarnja strana

Nastavak citata:

Kada je 1718. godine umro posljedni muški nasljednik Giovanni Battista Fiorini de Blühenberg, njegove su dvije kćerke, Franciska, supruga Giovannia Domenica Peria, te Maria, Giuseppea Antonia Svilocossia, podijelile očevo nasljedstvo. Zatim je Antonia, udovica Monaldi, kćerka gore spomenutih Peria oporučno ostavila godine 1756. svome rođaku arhiđakonu Svilocossiu posjed na Drenovi, uz obvezu održavanja i bogoslužja u kapeli. Nakon njegove smrti godine 1780., posjed i patronat pripali su arhiđakonu Periu, koji je dokumentom iz 1789. izjavio kako je on posljednji nasljednik ženske loze Fiorini, te da mu je tako dopušteno slobodno raspolaganje posjedom i patronatom, jer je Monaldieva u svojoj oporuci ograničila posjedovanje dobara i patronata samo na članove obitelji.
Arhiđakon de Peri, koji je umro 1810. godine, oporukom iz 1807., ostavio je posjed na Drenovi, uz iste obveze, svom praunuku Francesku de Terzyu.
Već 1789. na Drenovi je utemeljena Kapelanija, čije je središte bila ova kapela, a prvi je kapelan bio kanonik Munier, no kada je nakon godine dana ona ukinuta, uvaženi Kaptol ponovo je preuzeo duhovnu skrb.
Dne 3. rujna 1836. godine Gradsko vijeće je odlučilo osnovati župni dvor na Drenovi, što je Biskupija odobrila u studenome iste godin, tako da je 1. svibnja svećenik don Giovanni Cvetko, do tada župni pomoćnik u Delnicama, izabran za župnika na Drenovi.
Tijekom sređivanja prihoda za održavanje kulta, pokrovitelj Francesko de Terzy, tada gradski kancelar, vinkulirao je iznos od 500 forinti u korist ove kapele.
Malo kasnije ustanovilo se kako zbog svoje slabe građe kapela neće dugo izdržati. Zato je 1846. godine odlučeno sagraditi prostraniju crkvu sa svotom od 2.367 forinta. Kapela je srušena, a 24. rujna 1863. biskup je istom posvetom Bl. Djevici Mariji s Karmelskog brijega posvetio novu crkvu.
Ivan Kobler

Dodat ću ovdje podatke iz pera Marina Štefana u “Drenovskom listu” br. 18:

Tako je 10.svibnja 1847.g. blagoslovljen kamen temeljac nove crkve, da bi već 22. studenog iste godine i blagoslovljen do tada izgrađeni dio, kako bi se liturgija mogla služiti. Crkva je zgotovljena i svečano posvećena 24.rujna 1863. godine po senjsko-modruškom biskupu dr. Vjenceslavu Šoiću.
Marino Štefan

Dokument o tome s potpisom župnika Ivana Cvetka nalazimo u Župnoj knjizi naslovljenoj Liber insertionis historiae neorectae Parochiae Drenovensis ab anno 1887. (Knjiga dodataka povijesti novoosnovane župe Drenova od godine 1887.)

U gore spomenutoj župnoj knjizi koja se vodi u crkvi, mogu se naći mnoge zanimljivosti vezane uz izgled i opremanje crkve.

Tako je župnik Izidor Gudac zapisao kako je u kolovozu 1903. godine dovršen zvonik na crkvi kojeg ja dao izgraditi riječki Magistrat, a izgradnja je povjerena drenovskom građevnom poduzetniku Linu Kučiću. A umjesto zvonika – kako je duhovito zapisao velečasni Gudac – Do onda mogo si vidjet na crkvenome krovu ko oveći golubinjak – a u njemu zvonove.

Nalazimo i zanimljiv zapis velečasnog Gudca da je 18. veljače 1906. upriličena kolaudacija novih crkvenih orgulja koje je izradio Pietro Bassani iz Venecije, međutim, kako kaže, nije ih imao tko svirati. Tek 1916. godine drenovska crkva dobiva stalnoga orguljaša kada je Fran Blažić Jurov – mlađi, na poticaj župnika Mate Polića, završio nauk kod riječkog organiste Josipa Vidriha.

Tražeći na Internetu podatke o crkvi naišao sam i na zanimljiv, premda rekao bih, malo idealiziran prikaz iz 1856. godine (slika gore), gdje se vidi crkva, župni dvor i “Stara škola” u prvom svom obliku koja je 1913. dograđena do veličine današnje zgrade.

Na donjoj, nešto novijoj, skici vidi se i šterna, prilazne stepenice koje postoje i danas i kuća Lina Kučića u kojoj je godinama bila prodavaona – Linotova butega i koje danas nema, već je na njenom mjestu zgrada koju Drenovčani zovu “Lepa Brena”.

Dio zapisa župnika Mate Polića o glavnom žrtveniku

Zanimljiva je i priča o zvonima na drenovskim crkvama starijeg doba. U do sada često spominjanoj Župnoj knjizi, još 1917. godine, župnik Mate Polić zapisao je pod naslovom Zvonovi između ostalog:

Vojničko ministarstvo rekviriralo je u ratne svrhe zvonove, te odlučeno da se poštede zvonovi historijske vrijednosti i po jedan zvon za vjersku porabu. Dne 29. ožujka 1917, bijahu skinuti po zakupniku Togunjcu iz Krasice slijedeći zvonovi:
Mate Polić

Župnik Polić detaljno opisuje dva zvona (težinu, ugravirane tekstove i figure) koja su skinuta s zvonika crkve Gospe Karmelske kao i dva na kapeli Svih Svetih i navodi zanimljiv detalj iz crkve Gospe Karmelske:

Ovi zvonovi bili su kroz prozor zvonika bačeni, ali se ni jedan nije razbio… Najmanjega ostaviše za vjersku uporabu. I ovoga napokon oduzeše god. 1917. u mjesecu listopadu
Mate Polić

Na crkvi Gospe Karmelske danas su dva zvona: veliko od godine 1947., težine 350 kg koje je izradila firma Kvirin Lebiš iz Zagreba i malo, težine 82 kg izrađeno 1924. godine u firmi Salio A. Blažina iz Zagreba.

Crkva je uz najnužnije održavanje građevine odolijevala vremenu sve do 2001. godine kad je započeta ozbiljnija rekonstrukcija.

Na sljedećim slikama vidi se unutrašnjost crkve prije preuređenja ,gdje se vidi i lijepi kristalni luster koji je, nepažnjom, nažalost uništen tijekom dogradnje crkve.

Početak rekonstrukcije vlč. Gabrijel Bratina ovako je opisao u Župnoj knjizi: Što se dogodilo 1. listopada 2001.? Počela se rušiti župna crkva, ali zato da se dogradi!

“Novi list” od 16. srpnja 2003. donio je članak pod naslovom Crkva izgrađena prilozima vjernika iz kojeg je i prikazana slika crkve u toku rekonstrukcije .

Iste te godine 2003.,u lipnju papa Ivan Pavao II. posjetio je Hrvatsku i Rijeku. Tim povodom na kameni postament ispred crkve postavljen je kip Djevice Marije i ploča s prigodnim natpisom.

Nekoliko godina kasnije, tj. 2006. nastavljeno je s radovima na proširenju i dogradnji crkve, čime cijeli kompleks poprima današnji izgled. Dograđenim dijelom dobiven je pastoralni centar sa svim potrebnim sadržajima koji pružaju mogućnost za kvalitetno obavljanje pastoralnog rada.

CRKVA SVETOGA JURJA

Izvor: Vlč. Nikica Jurić, 70 godina Župe Sv. Jurja mučenik na Gornjoj Drenovi, “Drenovski list” br. 16”

Rimskim sporazumom od 1924. godine razdvojena je Drenova na Gornju i Donju. Tim razgraničenjem gornji dio Drenove, Podbreg, Kablari, Lopača, Grohovo ostali su bez crkve, groblja i škole.

Tek godine 1931. pristupa se gradnji sakralnog objekta: buduće župne crkve.

Uporedo s crkvom gradio se župni stan koji je iste godine i dovršen. Crkva se intenzivno gradila te i sljedeće godine, ali je potpuno dovršena tek 6. kolovoza 1939. godine kad ju je blagoslovio dekan Anton Košir, župnik u Svetom Mateju. Prije toga, iste godine, 23. travnja, dekretom Senjsko-modruškog biskupskog ordinarijata u Senju osnovana je župa Svetoga Jurja Mučenika na Gornjoj Drenovi.

U novoosnovanu župu spadaju: mjesto Drenova i sela Benaši, Brdo, Grohovo, Kablari, Lopača, Mugarić, Patersko i Podbreg.

Crkva je sagrađena doprinosom i brigom Hrvatske banske vlasti u Zagrebu koja je snosila sve troškove izgradnje. Sagrađena je iz armiranog betona s kamenim zidom u starohrvatskom stilu. Dužina građevine je oko 16, a širina 11 metara. Glavni oltar je od kamena s reljefnom slikom sv. Jurja iznad svetohraništa. Oltar je postavljen 26. travnja 1937. godine. Zvono posvećeno sv. Jurju težine 192 kilograma, saliveno je u Zagrebu u firmi „Kvirin Lebiš“. Nabavljeno je 1933. godine, a posvetio ga je tadašnji pomoćni biskup zagrebački Švicarac Franz Salis – Sevis koji je, kasnije, nakon hapšenja kardinala Alojzija Stepinca, vodio zagrebačku nadbiskupiju.

Tijekom i nakon 2. svj. rata, župni stan je služio i u vojne svrhe, tako da je tu bila i njemačka vojna komanda, a poslije rata pravo raspolaganja uzurpirala je Stambena zajednica Rijeka.

Tek 1961. godine vraćeno je pravo vlasništva župi, ali kao nekretnina župe Sv. Matej (Viškovo) iz koje je bio vlč. Marijan Dujmović, tadašnji upravitelj župe Sv. Jurja.Župna crkva sv. Jurja u više je navrata obnavljana i sanirana: od 1969. do 1971., zvonik je saniran 1975., a krov 1985. godine. Radovi na održavanju i obnovi crkve nastavljeni su i dalje kao što je vidljivo na slici iz 1991. godine

Zalaganjem višegodišnjeg voditelja župe vlč. Nikice Jurića potpuno su obnovljeni i župni stan i crkva koja danas izgleda ovako

KAPELA NA VELOM VRHU

Izvor: Marino Štefan, Iskrice iz drenovske povijesti – kapela ili spomenik neznanom junaku na Velom vrhu, “Drenovski list” br. 19

U dnevnim novinama LA VEDETTA D’ITALIA koje su u Rijeci izlazile početkom drugog svjetskog rata u brojevima od 5, 11 i 12. listopada 1941. zapisano je svjedočanstvo o pripremi i otvaranju kapele na Velom vrhu (talijanski Monte Lesco) i to na dan Sv.Martina,11. studenog 1941. godine.

Kapelu je blagoslovio vojni ordinarij mons. Bartolomasi, u društvu s vojnim kapelanom Giussepeom Raimondijem. Izgrađena je radom samih graničara i vojnika XXVIII. sektora talijanske vojske (to su bili vojnici iz sjeverne Italije, uglavnom iz Bresce i Bergama). Izgradnja i posveta bila je u ime Italije, kao simbol na travanjsku pobjedu (misli se na okončanje Travanjskog rata između sila osovine i kraljevine Jugoslavije od 6. do 17. travnja 1941.) i oslobođenja ovoga kraja od srpske tiranije kako to kaže isti izvor od 5. studenog 1941., str.3: “…che il nome d’Italia suoni come simbolo di Vittoria e di civitta’ in una terra da lunghi anni soggiogata dalla tirannia serba”. Kapela je dobila i svoju zaštitu u imenu Majke Božje od stražara na granici!

Izgrađena je na najvišoj koti Velog vrha, brda iznad Drenove, na nadmorskoj visini od 439 metara. Godine gradnje odredile su neoklasicističku arhitekturu 30-tih i 40-tih godina prošlog stoljeća. Kapela ima izbačenu apsidu (za oko 1 m) i preslicu nad ulaznim pročeljem, interesantno, bez zvona. U preslici se nalazi kameni reljef Majke Božje, koja u rukama drži dvije crkve: trsatsku i kozalsku. Kapela ima veliki lučni ulaz na kojem su izvorno, bila samo željezna vrata iz metalnih profila, vizualno providna (što bi bilo bolje da je ostalo i tijekom obnove, bez ostakljenja). Kapela se koristila sve do 8.rujna 1943. (do kapitulacije Italije), od kada je napuštena i prepuštena propadanju.Tijekom poraća, od 1945. nadalje, nitko o njoj nije vodio brigu, tako da je građevina progresivno propadala. Djelomično i zbog toga što je i u vrijeme izgradnje, ali i kasnije, taj prostor bio u vojnoj zoni i nije bilo dozvoljeno izvoditi nikakve radove u istome, bez suglasnosti vojnih vlasti. Pučanstvo Drenove, u doba Italije, moglo je biti tamo samo na dan otvaranja kapele, što također svjedoči o karakteru građevine.

Takvo je stanje propadanja potrajalo sve do druge polovice 90-ih godina prošlog stoljeća, kada je krenula spontana obnova koja je podrazumijevala cjelovitu sanaciju zgrade s novim krovištem i krovom, žbukanjem i bojanjem ziđa, fasadu te opločenje poda. Ugrađena je i crna bravarija (dva bočna prozora i ulazna metalna vrata po uzoru na nekadašnja, u početku postavljena bez ostakljenja, kasnije, mimo volje projektanta sanacije, ostakljena). Unutrašnjost apside oslikao je ruski umjetnik Aleksandar Zvjagin, dok je kameni reljef u preslici restaurirao akademski kipar Zlatko Kutnjak.

Nedugo nakon obnove, okoliš kapele doživio je još i dodatno “oplemenjivanje vanjskog prostora” u neposrednoj blizini, za koji su uradak interes pokazale i komunalne službe Grada Rijeke. Izdano je i rješenje o uklanjanju, ali …. još ništa.

Kapelica na Lokvi

Danas više ne postoji. Sagrađena je 1883. godine, ali je 1960. kada se je širila cesta, današnji Drenovski put, morala biti srušena.

Sačuvana je, i u novopodignuti suhozid uz cestu, ugrađena kamena ploča s kapelice na kojoj je uklesano:

ISUS I MARIJA BILA

NAŠA DOBRA KUMPA

NIA UČINJENO bI 1883

KAPELICA NA VRH REBRE

Na kapelici na vrh Rebre stoji godina 1913. Svatko bi pomislio da je to godina kada je kapelica izgrađena. No, da to nije baš tako uvjerio sam se kad mi je naš vrli velečasni Gabrijel, u već spomenutoj Župnoj knjizi, pokazao zapis pod naslovom „Nova kapelica na vrhu Rebre“ kojeg je 9. rujna 1913. godine zapisao tadašnji drenovski župnik Mate Polić. Evo tog zapisa doslovce prepisanog:

Nova kapelica na vrhu Rebre
Na vrhuncu brežuljka t.zv. „Rebre“ obstojalo je razpelo, koje je dao podignuti pok. Francik Kucich (d. Škripalo) u znak poklonu Propetom Spasitelju i bl. Djevici Mariji od Milosti na Trsatu. Zub vremena djelovao na pomenuto razpelo, kojega je napokon g. 1912. bura, koja ondje dobrahno duva, skršila i o kamenje razlupala. Nije preostalo drugo, već da se podigne novo razpelo.
Nekoji župljani, naročito Anton Franković i Iginio Superina, odlučiše da se podigne kapelica, koja će donekle štititi razpelo od bure i nevremena. Odmah se dadoše ova dvojica na sabiranje milodara, te sakupiše na Dolnjoj Drenovi i na Pulcu svotu od 139 Kr. 28 fil., a željezni križ darovao g. Mate Petrich, kapomakinista kod pomorske oblasti na Rijeci. S ovom sakupljenom svotom započeše gradnju kapelice, dobivši prije dozvolu od gradjevnoga ureda, te radeći nekoji badava nekoliko dana, napokon bi sagradjena, a g. Venceslav Cergnar dirigente ovomjesne škole, dao istu bojati.
Dne 7. rujna 1913. bude ista dozvolom preč. bisk. Ordinarijata u Senju blagoslovljena. Iz župne crkve pošlo se procesijom do kapelice, gdje se obavio najprije blagoslov križa, zatim bila prigodna propovijed i napokon pjevana sv. misa. Narod je za tu zgodu kapelicu krasno dekorirao sa cvijećem i zastavama, a blagoslov se obavio uz pucnjavu mužara. Trošak oko gradnje iznosio lih 138 Kr. 56 fil., a to zato, jer su neki župljani badava radili i materijala za gradnju darovali. Popis dohodka i izdatka nalazi se u pohrani u župnome arhivu. Procjenjena bi kapelica na 500 Kr.
Drenova, dne 9. rujna 1913.
Mate Polić, župnik

Pokazalo se, eto, da je kapelica 1913. godine postavljena na mjestu gdje je već dugo bilo drveno raspelo: Ne zna se točno kad je postavljeno, mons. Bratina smatra da je to bilo 1890. Posvećeno je i bl. Djevici Mariji na Trsatu s toga što se nekad s tog mjesta vidjelo Svetište na Trsatu. Danas se to od novosagrađenih kuća i naraslog zelenila više ne vidi. Prekrasni željezni križ koji se spominje u tekstu i vidi na slici iz doba prije 2. Svjetskog rata uništen je poslije rata zbog ideoloških previranja u to doba.

Sada se kapelica redovito održava. Velečasni Gabrijel ispričao mi je kako je u kapelicu ugradio kameni reljef izrađen u Italiji, ali su ga ubrzo neodgovorni pojedinci „pajserom“ srušili, kojom prilikom je znatno oštećen. Reljef je popravljen (vidi sliku) i čeka da se ponovo postavi na mjesto sadašnjeg raspela kojeg vidite na slici kapelice danas, nakon što je obnovljena 2008. godine.

KAPELA NA STAROM GROBLJU DRENOVA

Godine 1903. izgrađeno je Staro groblje Drenova. U sklopu groblja izgrađen je srednji dio današnje kapelice. U to doba i godinama kasnije pogrebi su se kretali iz crkve, a izgrađeni objekt služio je u slučaju kad se za pokojnika nije služila misa, kao na primjer kod samoubica ili u slučaju smrti od kakve zarazne bolesti. Po kazivanju monsignora Bratine u građevini je bio postavljen masivni kameni stol na kojem se mogla vršiti i obdukcija pokojnika. Godine 2000. produžena je na južnoj strani a na sjevernoj je izgrađena nadstrešnica tako da od tada pogrebi više ne kreću iz crkve već iz kapelice.

DVIJE KAPELICE U KABLARIMA

Prva kapelica “Na Franiću” na početku je sela uz samu cestu. Nažalost dosta je zapuštenai bila bi zaista šteta da propadne.

Druga je u središtu sela, uz staru komunjsku šternu. Održava se utoliko što je netko s vremena na vrijeme oboja.

Nitko, pa ni najstariji mještani ne zna kada su sagrađene. Jednostavno svi kažu: “Kapelice su od vavek tu”.

KAPELICA NA LUBANJSKOM USPONU

U suhozid uz Lubanjski uspon uzidana je davne nepoznate godine lijepa kapelica. Stariji mještani pričaju kako su tu zastajale grobničke mlekarice da bi se pomolile na svom putu prema Rijeci. U to doba, od tog mjesta put je skretao prema današnjem Orešju da bi kod Majstoroveh izbijao na današnji Drenovski put.

Kapelicu je 2006. vlastitim trudom i sredstvima obnovio gospodin Ivan Franković s Lokve.

KAPELICA U GROHOVU

Sagradili su je mještani Grohova 2000. godine na inicijativu i osobnim zalaganjem Grohovčana Ivana Marića.

U kapelici župnik župe Svetoga Jurja u koju spada i Grohovo, svake godine na Dan Grohova (prva nedjelja iza Vele Gospe), održava svetu misu.

KAPELICA DJEVICE SIROMAŠNIH

Kapelica ili grota (špilja) lijevo od crkve svetoga Jurja čuva lik Djevice siromašnih iz Banneuxa u Belgiji gdje se 1933. godine prikazala jednoj djevojčici.

Djevica siromašnih iz Banneuxa u Belgiji

Kip Djevice siromašnih dobila je Drenovčanka Ljiljana Marić u Belgiji i 1995. godine dala sagraditi kapelicu u kojoj je kip pohranjen.

KRIŽ PUL BENAŠI

Na starom zidu, na raskršću Drenovskoga puta i Ulice Bruna Francetića, pul Benaši, već preko 120 godina stoji drveni križ s raspelom na postolju od klesanog kamena i uklesanom godinom izgradnje 1899.

Križ je zaštićen, za ono doba, karakterističnom limenom oblogom.

KRIŽ POKRAJ CRKVE SVETOGA JURJA

U perivoju između crkve Svetoga Jurja i Ulice svetoga Jurja na postolju od zidanog kamena stoji drveni križ s raspelom.

Slično kao i stari križ na Benašima zaštićen je limenim krovom. Na križu je urezana godina 1983. kada je, za vrijeme službovanja vlč. Berislava Humskog, i postavljen.

KRIŽ NA BRDU UZ ULICU SVETOGA JURJA

Na Brdu, uz samu Ulicu Svetoga Jurja postavljen je drveni križ s raspelom podignut na zidanom kamenom postolju.

Dala ga je postaviti Drenovčanka Milena Polonijo i nosi urezan datum postavljanja 10. 6. 2001.

KRIŽ U ULICI IVANA ŽORŽA

Kao što stoji u natpisu na mramornoj ploči, križ je postavio Mate Sikavica 2012. godine, kao prvi stanovnik ulice.

Ova tvrdnja baš i ne stoji, znajući da je taj dio Drenove i prije bio naseljen. No, prepustimo gosp. Sikavici da zadrži svoje mišljenje i prihvatimo njegov doprinos obogaćenju vjerskih simbola na Drenovi,

RASPELO NA LUBANJU

Od 1903. g. pa do konca 2. svjetskog rata postojao je na Lubanju, na početku stare ceste prema Lopači, veliki željezi križ s raspelom koji je srušen, po svemu sudeći, iz ideoloških razloga. Mnogi stariji Drenovčani to ne znaju, ali dokumentacija iz digitalne zbirke muzeja i nedavno pronađeni kip Isusa sa raspela dokaz su njegovog postojanja.

28. ožujka 1903. uputio je tadašnji drenovski župnik Antun Ladić dopis Biskupskom Ordinarijatu Senjsko Modruškom u kojem moli da se odobri blagoslov raspela i u tom povodu održi misa na otvorenom. U dopisu piše;

Prečasni Ordinarijate!
Milodarima Drenovskog puka nabavilo se je lijepo veliko željezno propelo, koje bi se po želji župljana imalo postaviti na vrhu brijega Lubanja, koji gospoduje nad cijelom župom j preko kojega prolazi na Rijeku narod malne iz cijele župe jelenjske. Želja je cijelog puka a i moja, da se blagoslov ovog propela obavi čim svečanije. Stoga bih se uslobodio umoliti prečasni Ordinarijat, da bi mi prigodom ove svečanosti koja bi se imala obaviti slijedeće nedjelje (cvijetnica) osim svečanog blagoslova propela izvolio dozvoliti, da bi se uz prigodnu propovijed mogla u slučaju povoljnog vremena služiti sv. misa pod vedrim nebom pred onim propelom. Držim da bi to mngo doprinijelo, da se u ovom puku koji je većinom zaposlen u pokvarenom gradu, gdje mu mnogi nastoje oteti vjeru u raspetoga Krista, učvrsti štovanje sv. križa Isusova i ukrijepi stalnost u ispovijedanju sv. vjere. Ako pak preč. Ordinarijat nebi našao za shodno, da se gore služi sv. misa, molim da mi izvoli podijeliti dozvolu, da mogu svečano blagosloviti raspelo.
Drenova 28. III. 903.
Antun Ladić

31. ožujka Biskupski Ordinarijat poslao je dopis kojim se molba župnika Ladića odobrava. Nažalost ne znamo točan datum kada je blagoslov izvršen, ali svakako možemo računati da je to bila 1903. godina. Raspelo je i označeno na karti s konca 30ih godina prošloga stoljeća

Nakon mnogo godina, nedavno je u konobi kuće Alenke Franković pronađen kip Isusa od lijevanog željeza (nažalost oštećen), visok oko 80 cm, koji je bio postavljen na raspelo iz 1903.g.

Na koncu želim se zahvaliti:

Mons. Gabrijelu Bratini na nesebičnoj pomoći i pružanju dragocjenih podataka koji su mi itekako pomogli pri sastavljanju ovog teksta
Vlč. Nikici Juriću i gospodinu Marinu Štefanu čijie sam napise u “Drenovskom listu” koristio
Vlč. Marijanu Benkoviću što mi je dozvolio uvid u Župnu knjigu koja je neiscrpni izvor mnogih zbivanja iz prošlosti Drenove.
Osoblju Državnoga arhiva Rijeka na stručnoj pomoći prilikom pretraživanja dokumentacije

Izvori:

Digitalna arhiva Zavičajnog muzeja Drenove
Državni arhiv Rijeka
Giovanni Kobler: Povijest Rijeke, knjiga prva (Preluk, Opatija,1995.)
Bilježnica Strazza crediti drenovskoga trgovca Francesca Stefana
Župna knjiga: “ Liber insertionis historiae neorectae Parochiae Drenovensis ab anno 1887.”
Glasilo MO Drenova Drenovski list

Autorski tekst je izvorno objavljen u DOMETIMA broj I.-IV. iz 2019. godine
DOMETI smotra su Ogranka Matce hrvatske u Rijeci

Oznake 2021, Bez Granica, Novosti, povijest drenove, zavičajni muzej drenove