27 susjedstavaEPK 2020Mundaneum

Mundaneum – Google prije Googlea

Mundaneum23

MUNDANEUM

Bibliografski arhiv Mundaneum, koji se danas nalazi u Monsu (Belgija), Europskoj prijestolnici kulture 2015., bio je poticaj osnivanju međunarodnih institucija posvećenih znanju i općem bratstvu. Njegova zbirka se sastoji od osobne zbirke njegovih osnivača Henrija La Fontainea i Paula Otleta, knjiga, kraćih dokumenata, plakata, razglednica, staklenih ploča, novina, fotografija i arhiva na temu pacifizma, feminizma i anarhizma. Prvi pokušaj virtualizacije informacija, Univerzalni bibliografski repertorij (Universal Bibliographic Repertory) osnovan je 1895., a sastojao se od kataloških ormarića s nekoliko milijuna indeksnih kartica. Godine 2013. ova ogromna baština registrirana je u UNESCO-ov registar “Sjećanje svijeta”, a kao Centar mira kroz kulturu (Peace through Culture), ovoj je instituciji 2016. dodijeljena i Oznaka europske baštine.

Budući da se World Wide Web stalno popunjava eksponencijalno većim brojem informacija, sve se više traži način kojim bi se, pomoću tehnika mapiranja i vizualnog prikaza, omogućio pregled tih sve većih polja znanja u kojima se lako izgubiti. Isti se problem pojavio već u prvim desetljećima dvadesetog stoljeća, kada je industrijalizacija tiskarskog stroja dovela do sličnog informacijskog buma. Belgijski enciklopedist i internacionalist Paul Otlet (1868.-1944.) je u svom Mundaneumu u Bruxellesu započeo utopijski projekt mapiranja svijeta znanja, ne samo u smislu katalogiziranja svega što je objavljeno, već i doslovno, u smislu objedinjavanja sveg znanja u vizualnu sintezu. Ova digitalna izložba u Zavičajnom muzeju Drenove, prikazuje kroz četiri poglavlja odabir ilustracija koje su napravili Otlet i njegov tim u Mundaneumu, a svako je poglavlje posvećeno jednoj zbirci ilustracija. Ove se zbirke međusobno razlikuju i po obliku, vizualnom jeziku, i po prirodi informacija koje vizualiziraju (enciklopedijske, bibliografske, društvene i političke).

MAPIRANJE ENCIKLOPEDIJSKOG ZNANJA

Otlet je 1910. osnovao svoj Međunarodni muzej u zgradi Palais du Cinquantenaire u Bruxellesu, koji je kasnije u periodu između dva svjetska rata razdoblju preimenovan u Mundaneum ili Palais Mondial. Njegov rad na muzeološkom prikazu informacija rezultirao je 1920-ih stvaranjem “Atlasa civilizacije”, koji je zamišljen kao muzej ideja sažet u vizualni udžbenik. Poput Leibnizova koncepta “Atlas Universalis” (1678.), ovaj je atlas zamišljen kao zbirka ikonografskih dokumenata koji zajedno sačinjavaju obrazovni skup mapa koje pokrivaju sav svijet znanja. Za razliku od engleske riječi ‘atlas’, izvorna francuska riječ ‘atlas’ ne odnosi se na skup geografskih karata, već na zbirku ilustracija, reprodukciju umjetničkih slika ili drugih ikonografskih dokumenata koji su pridodani nekom djelu da ga učine razumljivijim.

 

U kontekstu velikog kongresa Svjetske federacije obrazovnih udruga 1929., Otlet je započeo suradnju s austrijskim sociologom i političkim ekonomistom Ottom Neurathom (1882.-1945.) na projektu pod imenom Nuovo orbis pictus, enciklopediji ilustracija nazvanoj po prvoj dječjoj slikovnici Orbis sensualium pictus (1658.) koju je objavio otac modernog obrazovanja Johann Amos Comenius (1592. – 1670.). Iako projekt nikada nije realiziran, možemo vidjeti kako je Otlet počeo usvajati metodu prikazivanja ilustriranih statistika koje je Neurath objavio u svom atlasu Gesellschaft und Wirtschaft (Društvo i ekonomija) 1930. I Otlet i Neurath su vjerovali da vizualno obrazovanje može ponuditi međunarodni i opći oblik obrazovanja koji bi mogao neposredno utjecati na društvene i političke strukture.

Kao što je želio Međunarodni muzej učiniti mobilnijim stavljajući ga u oblik atlasa, Otlet je istraživao i kako bi omogućio da atlas bude prikazan u obliku većeg broja medija, pretvoriti ga u medijski format govora, igračaka, slika, knjiga, filmova, audio diskova, radijskih emisija, pa čak i kao izlet, ovisno o dobi korisnika i vrsti znanja koje je trebalo prenijeti.

U tridesetim godinama prošlog vijeka Mundaneum je izradio nekoliko atlasa koji su trebali postati dio neobjavljenog i nedovršenog djela zvanog  Atlas Mundaneum ili Enyclopaedia Universalis Mundaneum (EUM), a koji su, prema Otletu, sadržavali oko 8.000 ilustracija.

MAPIRANJE BIBLIOGRAFSKOG ZNANJA

Otlet je nacrtao na tisuće skica dok je razmišljao kako organizirati znanje. Njegovi su papiri puni takvih skica, i svaki od njih je označen. Otlet je osvijestio određene koncepte ili misli kroz proces shematizacije, ili kako je to Rudolf Arnheim nazvao, proces “vizualnog razmišljanja”. U tim je skicama on kombinirao simboličke, ikonografske i geometrijske elemente s tekstualnim zabilješkama na metaforičkom jeziku koji je laiku teško razumljiv. Neke se figure – poput kugle, piramide i mreže – toliko često ponavljaju u tim crtežima da su postale „mrtve metafore“: metafore koje su poprimile toliko mnoštvo značenja i osobnih asocijacija da ih se više ne može povezati s izvornim konceptom za koji su  u biti upotrjebljene.

Jedna od figura koja se uvijek iznova nalazi u njegovih skicama je „Kugla svijeta“ ili „Sphaera Mundaneum“, koju je Otlet iskoristio kao simbol za svoj Mundaneum u Bruxellesu. To je i danas simbol Mundaneuma, arhivskog i izložbenog centra u Monsu. Kugla predstavlja Otletovo metafizičko stajalište da je svijet u osnovi jedan uređen i nedjeljiv sustav u kojem je sve povezano sa svime:

„Mogli bismo, također, shematski prikazati cjelovitost svijeta kroz približno konkretan prikaz prisutnih elemenata unutar kugle u kojoj se različiti veliki krugovi, podijeljeni u segmente, povezuju s različitim kategorijama elemenata i njihovim pododjeljcima, krugovima i segmentima koji su zamišljeni kao da se projiciraju u jednu središnju točku na kojoj se presijecaju kako bi otkrili zbroj svojih međusobnih odnosa. “

Kada sam 2007. otključavao zbirku EUM-a u arhivi Mundaneuma, privukla mi je pozornost ilustracija pod nazivom Mondothèque, koja prikazuje Otletov odgovor na problem organizacije nečije “osobne dokumentacije”. Zamišljao ga je kao neku vrstu osobne radne stanice koja je u mnogočemu slična našem današnjem osobnom stolnom računalu.

Poput osobnog računala, Mondothèque je imao “hardver” (na bočnim policama nalazili su se “instrumenti” poput radija, telefona, mikrofona, ekrana za čitanje mikrofilma, televizije i gramofona); “preglednik” (UDC katalog s lijeve strane naslona za čitanje); i osobna zbirka “Moji dokumenti” (osobna knjižnica s knjigama i administrativnom arhivom), koja je sadržavala i posebnu mapu za pohranu korisnikove glazbe, filmova (“phono-ciné’ – zvučno kino), slika (arhive encyclopaedium i fototeke); pa čak i zbirke realiteca – svojevrsne kolekcije predmeta i znanstvenih modela.

MAPIRANJE DRUŠTVENOG ZNANJA

Kao izuzetno cijenjen dokumentarist i internacionalist, Paul Otlet je odigrao i istaknutu ulogu u profesionalizaciji i institucionalizaciji urbanističkog i prostornog planiranja. Za izložbu o urbanističkom planiranju, koje je bio kustos tijekom Svjetske izložbe u Gentu 1913., njegov je tim pripremio zbirku vizualizacija raznih komunalnih usluga.

Uz potporu Međunarodnog saveza gradova (Union Internationale des Villes), čiji je suosnivač i sam bio, zajedno s belgijskim urbanistom Louisom Van der Swaelmenom (1883.-1929.) nastojao je stvoriti i Enciklopediju gradova (Encyclopédie des Villes ) koja bi sadržavala najvažnije primjere gradskog i prostornog planiranja.

Njegova stalna suradnja sa sociolozima, socijalnim inženjerima i urbanistima rezultirala je nizom općinskih atlasa: Atlas Ixelles (1936.), Atlas Saint Gilles (1936.), Atlas St. Jans Molenbeek (1937.), Atlas Etterbeek (1938.) i Atlas Antwerpen. Veličina ovih atlasa varira od desetak do pedeset stranica, a većinom se sastoje od tematskih karata i ilustriranih statistika koje prikazuju statističke podatke uzete iz službenih općinskih izvještaja. Mnoge su ilustracije jednostavno kopirane iz drugih izvora. Atlas Antwerpen, na primjer, sadržavao je ilustracije kopirane iz brošure Antwerpen (1930.), statističke knjižice za razdoblje 1918.-1928. koju je napisao Jan Albert Goris (1899.–1984.), poznatiji kao flamanski pisac Marnix Gijsen, a dizajnirao belgijski modernistički grafički dizajner Jos Leonard.

Pored svojih općinskih atlasa, 1936. je stvorio i Atlas Belgique (Atlas Belgije), koji se sastoji od niza panoa (64×67 cm) koji su se mogli objesiti kao edukativni materijal u učionici ili na zidovima muzeja.

Iako je Otlet koristio više grafičkih metoda da bi vizualno predočio i usporedio kvantitativne podatke, mnoge su njegove ilustracije rađene po modelu izotipa Otta Neuratha., čiji je utjecaj vidljiv i u mnogim njegovim statističkim mapama. Međutim, metode koje je Otlet koristio u svojim ilustracijama bile su eklektične, pragmatične i izvedene., i upravo je to mnoštvo tehnika koje je koristio ono što ga izdvaja od drugih koji su mnogo sustavnije radili na stvaranju rigoroznih oblika statističkog prikazivanja za urbanističko mapiranje, kao što su na primjer Neurath ili nizozemski arhitekt Cornelis Van Eesteren. Otlet je enciklopedijskoj sistematizaciji davao prednost pred grafičkom standardizacijom.

MAPIRANJE POLITIČKOG ZNANJA

Otlet nije koristio vizualna predočavanja samo da bi izrazio ili iznio svoje ideje o dokumentaciji i enciklopedizmu, već i da propagira svoje internacionalističke ideje. Slično tehnologiji prezentacija pomoću slajdova koju danas upotrebljavamo, koristio je projicirane slike da objasni i uvjeri ljude u svoje ideje o međunarodnoj politici.

Držao je i predavanja o problemima rata i promicao ideju da bi rat u budućnosti samo Liga naroda mogla spriječiti ili zaustaviti. Tijekom Prvog svjetskog rata objavio je o toj temi čitav niz članaka i knjiga. Jedna od najinovativnijih ideja za koje se zalagao bilo je priznavanje i uključivanje međunarodnih nevladinih organizacija kao članova Lige naroda. Pored političke i ekonomske Lige naroda, zalagao se i za osnivanje intelektualne Lige naroda.

Još jedna od bitnih ideja za koje se Paul Otlet zalagao bila je centralizacija međunarodnih institucija. Poput mnogih drugih internacionalista, vjerovao je da bi centralizacija mogla uštedjeti puno vremena i energije jer bi smanjila udaljenost između različitih mjesta rada na polju internacionalizma. U želi da te ideje izrazi i prostorno, surađivao je s mnogim arhitektima, a planovi koji su nastali iz te suradnje pomogli su mu u zagovaranju ideje o svjetskom glavnom gradu. Na temelju Otletovih shematskih skica, svjetski priznati arhitekti poput Ernesta Hébrarda, Le Corbusiera i Victora Bourgeoisa izradili su vizualni prikaz ideje Svjetskog centra kao konkretne stvarnosti.

Otlet se 1913. pridružio planu za Svjetski centar za komunikaciju, koji su osmislili Hendrik Christian Andersen i Ernest Hébrard, sa sjedištem u Tervurenu, predgrađu Bruxellesa.

U 1930-ima Otlet se sve više koristio pojmom Cosmopolis da bi opisao svoj koncept grada Cité Mondiale. Na usvajanje ovog naziva ga je možda potaknuo anarhist i pacifist Henri Léon Follin (1866.-1935.) koji je svoju individualističku ideologiju objavio pod pojmom „Cosmométapolis“. Unatoč mnogim međusobnim razlikama, i Otlet i Follin su imali slična politička stajališta utoliko što su vjerovali da se više ovlasti mora dati razinama koje su ispod ili iznad nacionalne razine. I dok je Follinov Cosmo(méta)polis bio metafizički grad ljudskog duha, Otletov Cosmopolis ili Cité Mondiale (Svjetski grad) bio je grad koji je kozmopolitski duh pretvorio u fizički i institucionalizirani oblik.

UMJESTO ZAKLJUČKA

Ono što Otleta čini tako jedinstvenom ličnošću i originalnim misliocem je njegova izvanredna organizacijska mašta kojom je bio obdaren i pomoću koje je pitanje organizacije znanja sve više istraživao u njegovim društvenim i političkim dimenzijama. Njegovi trajni napori da svoje ideje predstavi u shematskom obliku i njegovo dugotrajno bavljenje vizualizacijom znanja bili su dio onoga što je smatrao krajnjim ciljem organizacije znanja: dovođenje znanja u sintezu.

Posljednja slika ove izložbe preuzeta je iz zbirke Atlas Monde (1936.) u kojem je tu vizualnu sintezu izveo do krajnosti: „Kakav bi danas bio naš pojam geografije da nismo odbacivali karte da bismo ispravili neke činjenice? Da nismo imali Atlase koji su u zbirci karata pokazali cijelu površinu Zemlje; pravilan koordinatni sustav koji je točno odredio položaj svake grupe ili točke (meridijani i paralele)? Serija slika koja je ovdje prikazana [u Atlas Mondeu] pokušava pokriti, poput karata i atlasa, čitav Svemir promatran sa stajališta različitih znanosti. Prije svega, to je nabrajanje onoga što postoji; kategorizirani i međusobno povezan inventar pomoću kojeg intuitivnom generalizacijom otkrivamo razvoj nekih velikih zakona postojanja.”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.