Na rubu grada koji izrasta iz pustinje, čovjek sam na terenu igra golf. Drugi, šalje pismo iz radnog kampa ženi u Keniju. Pješčana oluja zahvaća gradilište, a lokalno stanovništvo održava čudnovati plesni obred. Dubai, percipiran uglavnom ili kao razvojno čudo ili propao trik, ovdje postaje platforma za istraživanje izmještenosti, žudnje i čežnje. U trima poglavljima – gradu, okolnoj pustinji i njihovom stanovništvu polako se otkrivaju mračni aspekti suvremenog društva dok permanentni ekonomski krah najavljuje kraj jedne ere.
Fascinantna i surova pustinja
Ovoje je zacijelo najpoetičniji film koji smo imali prilike vidjeti do sada. Prevladavaju dugi kadrovi, ima vrlo malo dijaloga, muzika je elegična i većinom se čuju prirodni zvukovi, šum vjetra, cvrkut ptica …
Film prati nekoliko sudbina, siromašnih radnika iz Indije i Pakistana koji rade u gotovo nemogućim uvjetima za sitne novce kojima jedva prehranjuju obitelji u dalekim zemljama.
Nema tu sindikata …
Samoća je najveći problem. Pa nesanica. Pa …
Brige, nesanica
Rijetki su trenuci odmora.
Slobodan dan.
No kao i uvijek, postoji i drugi svijet – konzultanata i zapadnih poduzetnika, oni “beru vrhnje” dubajskih mega projekata. Sele se kao skakavci, čim nastane kriza – idu dalje.
Poduzetnici, konzultanti, arhitekti, project manageri …
I naravno uvijek prisutne “posvuduše”, njima je život sjajan – dok ima sponzora na lokaciji.
Easy life in Dubai, golf, pa jahtica, pa bazen ,pa party do zore …
Dani prolaze, žega je nesmiljena, pustinjske oluje strašne, rad je pravi pakao.
Pustinjska oluja u punom zamahu.
No koja je svrha svih tih radova? Cijeli koncept razvoja Dubai-a baziran je na nafti i nekretninskom biznisu. No i jedno i drugo je konačno, i jedno i drugo je međuovisno. Film je premijerno prikazan 2011. godine nakon prve nekretninske krize a sada je Dubai stigla i druga – izgleda mnogo ozbiljnija i prema nekima konačna.
Fascinantna je sekvenca od gotovo 6 minuta koja prikazuje stotine i stotine nebodera (većinom praznih – iako službene statistike tvrde suprotno). Ono što su u Europi stambene zgrade ovdje su neboderi od dvadeset i više katova.
Stotine nebodera
Nesmiljeni tempo rada ima i svoje žrtve, tko ne zadovoljava – može doma.
Radnici su “potrošna roba”
Naravno, dubajčanima je sve super – dok ima nafte 
Dok ima nafte …
Epilog – iz pijeska nastalo u pijesak će se pretvoriti.
Pijesak je nezaustavljiv, čim stane održavanje, pijesak opet zavlada
Zaključak i ocjena
Mirage nije film za svakoga – ali ostavlja jako mnogo prostora za razmišljanje o ljudskoj bahatosti i kratkovidnosti. Ideja da se u pustinji grade skijališta ili golf tereni, armirano betonski gradovi koji koriste goleme količine energije ne može biti dugoročno održiva – a to se polako i pokazuje. Naravno, kao i uvijek, sve je izgrađeno radom siromašne i slabo plaćene radne snage iz zemalja trećeg svijeta. No, koga briga …
Mnoga su otvorena pitanja. Da li će Dubai preživjeti kraj ere nafte? Da li je moguće dugoročno eksploatirati tako komplekse sustave koji nisu prirodno održivi ?
Pogledajte zanimljivo predavanje na temu zašto kompleksna društva propadaju:
Nagrade i priznanja:
-
- Cottbus Discovery Award, Filmfestival Cottbus 2011, Cottbus, Njemačka
- Najbolji kratki dokumentarac, London Short Film Festival 2012, London, Ujedinjeno Kraljevstvo
- Winner, Pravo Ljudski Film Festival 2011, Sarajevo, Bosnia i Hercegovina
- Best City Film – posebno priznanje, Open City London Documentary Festival 2011, Ujedinjeno Kraljevstvo
Osnovni podaci:
- Naslov (original): Mirage
- Naslov (hrvatski): Mirage
- Vrijeme: 42′
- Scenarist/Fotografija/Producent: Srđan Keča
- Godina: 2011.
- Produkcija: UZROK
- Link: http://restartlabel.net/o_filmu.php?id=114
Naša ocjena: 8/10
Posjetitelja: 11 (kiša, projekcija je bila u zatvorenom prostoru)