Ivan Žorž

Ulica Ivana Žorža počinje stepenicana nasuprot crkve na Donjoj Drenovi i spušta se sve do ulice Ive Lole Ribara i jedna je od najdužih drenovskih ulica.

Ivan Žorž, Nini kako ga se danas sjećaju članovi drenovske obitelji Žorž, rođen je 10. srpnja 1926. na Drenovi. Kako i kada se uključio u obranu domovine i svoje Drenove, nažalost ne znamo, a ne znaju ni njegovi, danas još živi Žorževi. Na web adresi Arhiva Arolsen doznajemo da je 25 rujna 1944. doveden u koncentracioni logor Dachau i vodio se pod zatvoreničkim brojem 111417. Niti mjesec dana nakon dolaska u Dachau premješten je 22. listopada u logor Neuengamme pokraj Hamburga odakle se više nikad nije vratio.

Ponovit ću ovdje što sam napisao u tekstu o Orlandu Kučiću:

Spartaco Črnjarić, moj kolega i prijatelj poslao mi je e-mailom što mu je njegova majka, Drenovčanka Agricola Črnjarić ispričala:

Mat mi je rekla: u nedeju su mladići od cca 16 let z Dolnje Drenove šli na Lokvu -Tito Francetić, Ferruccio Superina, Orlando Kučić i Ivan Žorž. Na Lokve su jih zeli partizani za na Učku. Mat govori da Žoržu ni pravi ime Ivan (misleći vjerovatno Nini, kako su ga zvali). Njegovi su bivali na samoj granice, otac je bil klesar, više bi znal od njih povedat Milivoj Brozina ki je njin i nan rod .

Spartaco Črnjarić

Zanimljivo je da su Nijemci vrlo detaljno vodili dokumentaciju o logorašima. Na primjer za Ivana u jednom dokumentu stoji da je pri dolasku imao 850 talijanskih lira. No, ni u jednom dokumentu ne spominje se uzrok ili način smrti, kako za Ivana tako i za sve logoraše.

Arhiv Arolsen – Međunarodni centar za nacistički progon, ranije Međunarodna služba za traženje (ITS), međunarodno je vođen centar za dokumentaciju, informacije i istraživanja o nacističkom progonu, prisilni rad i holokaust u nacističkoj Njemačkoj i njezinim okupiranim regijama. Arhiv sadrži oko 30 milijuna dokumenata iz koncentracijskih logora, pojedinosti o prisilnom radu i spise o prognanim osobama. ITS čuva originalne dokumente i razjašnjava sudbinu onih koje su proganjali nacisti. Arhivi su dostupni istraživačima od 2007. U svibnju 2019. Centar je prenio oko 13 milijuna dokumenata i učinio ih dostupnim javnosti putem interneta. Arhive se trenutno digitaliziraju i transkribiraju putem crowdsourcing platforme Zooniverse. Od srpnja 2020. oko 27% arhiva je prepisano.