Zborovi građana – jednosmijerna ulica ili autocesta komunikacije ?
Glavni događaj proteklog razdoblja je svakako zbor građana održan povodom planirane izgradnje POS-ovih stanova na Drenovi. Detalje prijepora i samu raspravu donosimo u nastavku u formi zapisnika sa zbora no smatram nužnim otvoriti pravu temu a to je (ne)komunikacija pojedinih gradskih odjela sa mijesnim odborima i građanima. Činjenica jest da je u posljednih par mjeseci sve izrazitije nezadovoljstvo mjesnih odbora sa načinom na koji se donose određene odluke vrlo značajne za život gređana na pojedinim području i to više nisu izolirani slučajevi nego postaju pravilo (Orehovica, Srdoči, Pehlin, Luka itd.).
Stječe se dojam da se mnogi problemi rješavaju „kabinetski“, iz ureda, bez obilaska terena i razgovora sa mještanima odnosno dijaloga koji bi svakako polučio bolja rješenja.
Nedvojbeno je da ljudi koji žive na nakom području imaju bitno bolji pregled stanja na terenu kao i ideju o mogućim rješenjima. Moguće da nisu sva prihvatljiva, no pristojno bi ih bilo barem razmotriti i ponuditi odgovore. Argument da za to „nema vremena“ je neuvjerljiv jer se svaka stvar razvlači mjesecima pa konzultacija sa mjsnim odborom ne može biti razlog bilo kakvom kašnjnju.
Jasno je da problemi nisu uvijek jednostavni i da njihovo rješavanje zahtijeva određenu stručnost no analizirajući neke od njih pokazuje se da predložena rješenja ne prolaze ni „zdravo-razumski“ a kamoli stručni test iako su su upravo stručnost i ekspertiza zgodna krinka za prikrivanje površnosti i nemara. Primjeri su brojni i možete ih gotovo svakodnevno pronaći u Novom Listu. Dobar dio nezadovoljstva riješio bi se i pravovremenim dostavljanjem cjelovitih službenih informacija i dokumentacije i a ne da su mjesni odbori prisiljeni baviti se istraživačkim radom kako bi stekli pravu sliku.
Teze tipa „niste dovoljno stručni da o tome raspravljate“ ili „preuzimate si previše ovlasti, odnosno to nije u vašoj ingerenciji“ su možda točne no ne eliminiraju potrebu da se građanima daju jasni i nedvosmisleni odgovori na postavljena pitanja.
Koncept da se nudi novi „razvoj“ (zgodna je zakonska definicija kojom se u Zakonu o prostornom planiranju navodi da se planiranja u prostoru provode radi potreba stanovništva i razvojnih projekata jedinice lokalne samouprave pri čemu bi valjda na prvom mjestu trebale biti potrebe domicilnog stanovništva) bez da se prethodno riješe svi nagomilani infrastrukturni problemi (promet i kanalizacija kao najaktualniji) je potpuno neprihvatljiv pogotovo kada se progurava kroz izjave tipa da su Drenovčani neosjetljivi socijalne slučajeve i ljude kojima trebaju ti stanovi pa bi valjda sada trebali pristati na svako rješenje.
Drenova nije nikakvo elitno riječko naselje, dapače možemo ga smatrati upravo radničkim jer je tako i građeno, prema tome nema sigurno „socijalne neosjetljivosti“ no svakako ima osjetljivosti na bezobrazluk i nametanje gotovih rješenja bez ikakve rasprave. Za POS na Drenovi ima svakako mjesta no ne na predloženoj lokaciji bez da se razmotre alternative.
Ako se i sve alternative pokažu kao neizvedive Vijeće će inzistirati da se prije bilo kakvih zahvata najprije riješe svi zahtjevi građana i problemi na tom području a ne da se po običaju ostane samo na maglovitim obećanjima.
Problemi nisu jednostavni no sigurno je da komunikacija sa mjesnim odborima i građanima te iznalaženje rješenja koja će sve zadovoljiti (ili barem većinu) nema alternative. Krah te komunikacije može samo produbiti nepovjerenje građana u sustav („sve je već dogovoreno“, „ovo je farsa“) a onda se postavlja i pitanje funkcije mjesnih odbora i općenito lokalne samouprave. Ako je sve unaprijed određeno onda nema potrebe za mjesnim odborom i mišljenjem građana (a mjesni odbor upravo artikulira to mišljenje građana) no bojim se da bi nas to odvelo posve suprotno od smijera prema kojem kao društvo stremimo.