Kategorije
Bez Granica Drenovska povijest

Drenovska “stara” škola

Interesantna građa iz naših digitaliziranih arhiva

U tekstu o Drenovčanima u Prvom svjetskom ratu koji je objavljen na našem portalu napisali smo da je u Župnoj knjizi drenovske župe Liber insertionis historiae neoerectae Parochiae Drenovensis ab anno 1837, župnik Mate Polić (službovao na Drenovi od 1911. do 1919. godine), zapisao u knjigu mnoge zanimljive stvari iz tadašnje Drenove.

Jedna od takvih svakako je i opis svečanosti otvorenja dograđene drenovske osnovne škole, Stare škole kako je sada zovemo.

Škola je kao trorazredna hrvatska pučka škola osnovana 1852. godine.

U vrijeme mađarske uprave škola je nastavila nastavu na hrvatskom jeziku da bi se postupno talijanizirala. Za vrijeme talijanske uprave preustrojena je u petorazrednu talijansku mješovitu školu pod imenom “R. Franchetti”. Kao takva djeluje još samo u prvoj godini iza 2. Svjetskog ratada bi u šk. god. 1947/48 bila preustrojena u hrvatsku osnovnu školu pod nazivom VIII. hrvatska osnovna škola Drenova.

Zgrada škole iz 1852. bila je upola manja od današnje

Nacrti drenovske škole iz 1852. godine

Kako se s vremenom pokazalo da je postala premalena odlučeno je da se zgrada proširi i o tome vlč. Polić ovako piše u župnoj knjizi:

Iz župne knjige vlć. Polića

Iako je vlč. Polić imao vrlo čitak rukopis, prepisat ću radi lakšeg čitanja:

Proširenje škole na Drenovi

Budući je školska zgrada bila premalena i ne odgovarala školskom štatutu grada, to je gradski Magistrat dao istu proširiti i to od gornjeg ugla vratiju do kraja prema Brdini; dakle za ulaz i od ulaza donji dio. Stara zgrada posvema se preuredila. Gradnja je započela 12. veljače 1913. pod poduzetnikom g. Linom Kucich-em i dovršila se sasma početkom listopada, dok je šk.g.1912/13. završila 1.lipnja 1913., a g. 1913/14. započela točno 1.rujna t.g., akopram još nije bila posvema gotova.

Gradnja je stajala 52.000 K., dok je proračun iznosio 70.000 K.

Plan nadogradnje “stare” škole iz 1913. – to je i današnji tlocrt zgrade

Tadašnja talijanska vlast spremala za je priliku otvorenja veliku svečanost i evo zamišljenog programa:

Program otvorenja škole iz 1913. godine

No, vlč. Mate Polić malo je drukčije zamislio i proveo svečanost. Poznat kao veliki zagovornik hrvatskog jezika u školi i u crkvi, u nastavku je napisao:

Prepisat ću i ovo:

Svečano otvorenje (inaugurazione) i blagoslov zgrade obavilo se 30.studenoga 1913. Svečanost je započela u 9 sati tihom sv. misom, kojoj je prisustvovala školska mladež koja je in a koru pjevala uz pratnju orgulja hrvatske pjesme. Svečanom otvorenju prisustvovaše presv. g. Kankovsky, zamjenik kr. guvernera i komesara grofa Wickenburga, Dr. Delmartello, školski assessor, (nečitko), domaći deputati i nekoji gradski učitelji i učiteljice. Popodne u 3 sata pohodio je Drenovu i školu sam glavom grof Wickenburg sa groficom suprugom Sofijom. Dirigentom tada škole ove bio g. Venceslav Cergnar.
Podpisani slavio je blagoslov zgrade hrvatskim jezikom, koji je službeni crkveni jezik, ali to se nije svidilo nekojim osobama te koga radi dadoše izraz svoga negodovanja u “Il Popolo” kako se vidi iz ovdje priljepljenoga članka. Ne samo da im nije bilo po ćudi hrvatski jezik, već prigovoriše i sv. misi i uopće blagoslovu škole. Komentara ovome, mislim da ne treba?!

Članak iz “Il Popolo” kojim se negoduje zbog uporabe hrvatskog jezika za otvorenje nove škole!

Prijevod teksta:

Primamo: Općinska škola Drenova otvorena je u nedjelju ujutro. Ove male zabave koje su, kad imaju predškolski karakter, lijepe, zbog radosti koju pružaju učenicima ali i zbog približavanja obitelji u školama.

Ali, rekli smo, nijedan strani element ne bi trebao ući u te školske zabave. A to govorimo jer će neki jučer zamjeriti jučerašnju misu i blagoslova škole, kako zbog same funkcije, tako i zbog iznenađenja koje je osigurano za sve prisutne.
Pojedinci su primjetili da je radost za bolju školu učenika i obitelji jedna stvar, a misa i blagoslov druga.
No preko svega bi se laoko prešlo, da se nije realizralo iznenađenje o kojem smo gore govorili i zbog čega su se oči svih prisutnih proširile.

Naša jezična baština nama je previše vrijedna, da se na jednoj od naših kulturnih svečanosti, koja je među najvećima, jednostavno baci pod noge. Blagoslov škole, ne znam pod kojim kriterijima je obavljen … na hrvatskom jeziku!
Nije bilo dovoljno da djeca pjevaju na hrvatskom u crkvi, trebao nam je i ovaj drugi dodatak!

Krenimo od vrha: Hrvatski je dopušten samo u crkvenim obredima u hrvatskim zemljama, ali Rijeka je talijanska zemlja, a crkveni obredi se uvijek moraju obavljati na latinskom jeziku.

Blagoslov škole Drenova, naše škole, jedne od škola u Rijeci obavljena je na hrvatskom jeziku. Ne znamo što je upravitelj učinio, ali želimo objaviti činjenicu čekajući objašnjenja od onih koji imaju obavezu dati ih »,

A mi … čekamo objašnjenja!