Drenovčani u prvom svjetskom ratu

Drenovčani u prvom svjetskom ratu

U 15. broju Drenovskoga lista, u prosincu 2008., objavio je Draško Maršanić članak o Drenovčanima u prvom svjetskom ratu prenijevši dio zapisa župnika Mate Polića u Župnoj knjizi drenovske župe Liber insertionis historiae neoerectae Parochiae Drenovensis ab anno 1837. (Knjiga dodataka povijesti novoosnovane drenovske župe od 1837. godine), koju je započeo voditi Ivan Cvetko, prvi drenovski župnik i osnivač župe Drenova. Kopija knjige je dobrotom dugogodišnjeg drenovskog župnika, mons. Gabrijela Bratine u digitalnoj zbirci našega Zavičajnog muzeja i izvor je mnogih povijesnih činjenica iz prošlosti Drenove.

Knjiga dodataka povijesti novoosnovane drenovske župe od 1837. Godine

Nisu, nažalost, svi župnici jednako marljivo sve zapisivali, no srećom je vlč. Mate Polić, župnik Drenove od 1911. do 1919. godine, svojim čitkim i urednim rukopisom zapisao mnoge događaje i činjenice iz toga doba.

Župnik Mate Polić (lijevo) i Pepe Maršanić u drenovskoj crkvi 1916. godine

Mobilizacija na Drenovi

Iz mnoštva zanimljivosti za ovu prigodu izdvojito ćemo prilog kojeg je na hrvatskom jeziku napisao župnik Mate Polić, povodom početka Prvog svjetskog rata 1914. godine i odlaska mnogih Drenovčana na bojišnice diljem Europe. U prilogu pod naslovom Svjetski rat napisano je sljedeće:

Žica brzojavna javila nam vrlo žalosnu vijest, da je usljed atentata poginuo naš ljubljeni prijestolja – nasljednik Nadvojvoda Franjo Ferdinand u Sarajevu dne 29. lipnja 1914. prigodom inspekcije vojničkih manevara. S njime zajedno poginula i njegova supruga Sofija nadvojvodkinja od Hohenberga. Atentat bio izveden u onom času, kad je nadvojvoda sa suprugom polazio u pohode u gradsku vijećnicu. O tome, mislim, da je suvišno ovdje pobliže opisivati, budući će to svjetska povjesnica točno opisati. Na temelju provedene istrage izpostavilo se, da je kod tog atentata sudjelovala i srbska vlada, a na čelu joj major Tankošić. To je bilo povodom, da je Austro-Ugarska monarhija navjestila rat Srbiji dne 28. srpnja 1914. a 2 kolovoza iste godine proglašena opća mobilizacija pošto je u pomoć priskočila Srbiji Rusija, a Austro-Ugarskoj njena vjerna saveznica Njemačka. O tome pobliže opisivati ne spada ovamo, već je svrha ovoga, da se znade i u budućnosti, kako je ova župa ‘Drenova’ sudjelovala u ovom svjetskom ratu.

vlć. Mate Polić o početku prvog svjetskog rata

Nekoliko imena na popisu poginulih naknadno je precrtano. Naime, prema lokalnoj predaji, vojnici su se vraćali kući još godinama, neki od njih i pješice čak iz Rusije, a neki i kao junaci – na konju. O tome par riječi kasnije. Čitajući popis poginulih i načine na koje su neki izgubili živote vidimo kroz kakve su grozote prolazili.

Marljivi i pedantni župnik Mate Polić ostavio nam je odista vrijedan i zanimljiv dokument. Vidimo da je prema kućnim brojevima u to vrijeme Drenova imala oko 200 kuća pa možemo procijeniti da je imala 1000 do 1200 stanovnika. U rat je bio pozvan svaki peti stanovnik, odnosno svi muškarci sposobni za vojnu službu. Imamo primjere gdje je iz iste kuće, odnosno porodice, bilo pozvano četvero članova kao npr.: Miko, Franjo, Paškval i Vicko Francetić s kbr. 83 (r. br. 68 do 71 na popisu župnika Polića). Poginulo je 25 Drenovčana, a kolika tragedija je rat pokazuje da su neki i sami digli ruku na sebe.

Slijedi popis onih, kako je vrijedni župnik Polić zapisao, koji bijahu oprošteni od vojničke službe gdje vidimo i zlobni upitnik kraj imena Lina Kučića (r.br. 192), bogatog drenovskog obrtnika. Korupcije je bilo i onda:

Od ovih bijahu oprošteni od vojničke službe slijedeći: Lino Kučić kbr. 149, radi velike (?) potrebe radi podopćine Drenove; Franjo Senjan, učitelj, bio odmah superarbitriran radi srčane bolesti; Josip Stefan, učitelj, radi učiteljske službe; i Innocento Francetić kbr. 153 radi obiteljskih prilika.

Zamijetite zlobni upitnik kraj imena Lina Kučića, bogatog posjednika i trgovca.

Kukuljan Andrija kbr. 76. otpušten radi nesposobnosti (:bolestan:), Karlo Geiger kbr. 157/III.; Anton Črnjar Kbr. 59/I bijahu mobilizirani ali na poslu torpedo-tvornice u St. Pöltenu kod Graca.

Vratiše se kao nesposobni kući, radi osakaćenja na bojnim frontama slijedeći: Anton Francetić kbr. 126, jer mu bila prekinuta noga i zato kraća za 5 centim.; Martin Hlača kbr. 93, jer je na ruci izgubio prst srednji; Josip Perušić kbr. 103 radi bolesti.

Naknadno pušteni kući: Ivan Superina kbr. 165; Ivan Črnjar Tomčev, Nocento Francetić, Josip Francetić 101, Art. Benussi, Fran Črnjar 79, Mario Črnjar kbr. 41, Materno Superina kbr. 189.

Zanimljiva bilješka vlč. Mate Polića

Drenovčani u Velikom ratu – sudbine

Sljedeći izvor podataka o Drenovčanima u prvom ratu, fotografije su izložene na izložbi starih fotografija Drenova da se pozabi, autora Alberta Mihicha i Christiana Grailacha, održane za Dane Drenove, sad već pomalo davne 2004. godine, koje smo u to doba uspjeli skenirati i pohraniti u digitalnu arhivu muzeja, kao i neke koje smo naknadno dobili na posudbu. Tko su bili ti ljudi:

  • Milan Silvester Žorž, (na popisu župnika Polića na r.br. 195) rođen na Drenovi 30. 12. 1898., sin Gasparusa Žorža i Marije Stefan, umro u Parizu.
  • Josip Mikulić (r.br. 157), rođen 15.2. 1888. u Pazu,Istra, oženjen na Drenovi
  • Josip Puharić Pepe, (r. br. 98), rođen 28.11.1889. u Rubešima, oženjen na Drenovi, umro 19.10.1968.
  • Franjo Škrobonja, (r. br. 173), rođen na Drenovi 18. 4. 1869., umro 1936.
  • Franjo Mihić Perac, (r. br. 113) rođen na Drenovi 26. 11. 1886., umro 1947. Kako je ispričao njegov unuk Alessandro Mihić, Franjo je za vrijeme rata kao vojnik u konjičkoj jedinici bio u Villachu (Austrija). Kad je završio rat tražio je od nadređenih da mu za povratak kući dadu konja, tako da se Franjo vratio na Drenovu kao pravi junak – na konju!
Libar-Slika3
Milan Žorž, treći s lijeva

Spartaco Črnjarić, rođeni Drenovčan, poslao nam je lijepu sliku sina svoga pranonota i tekst kojega objavljujemo:

Ovi podatki nan je dal drenofski plovan pred fanj let. Francetić Vincenco je imel 12 dece. Kada je počel prvi rat je bil prestar za poć va rat (68 let). Va prven rate je bil njegov sin Franjo Francetić (r.br 191), barba Franić. Ja se spametin njega, užal nas je na koleneh držat , mane, mojga brata i pok. kujina Maurota, i seh je zval „spartačići“. Ćikal je tabak, i onda bi ga znel z usti i stavil pod klobuk. Kada je rat finjeval, je bil na Črnen Moru. Agricola (Spartacova majka, Agricola rođ. Francetić, op.a.) govori da je on vavek spominjal grad Ufa (glavni grad Baškirske republike -središnja Rusija, najde se na Google Earth). Od Črnega Mora do grada Ufa je fanj dugo. Bit će da su tamo finili kako zarobjenici (nalazi se na popisu Zarobljenici u Rusiji župnika Polića, r.br.13, op.a.).
Od tamo do Drenove je hodil 4 leta, od sela do sela .(Zračna udaljenost Rijeka – Ufa je 3095 km, op.a.).
Prišal je z klobukon doma ki je imel škuju od metka ( ni ga pogodil ). Barba Franić je ustal fanj gluh od kanuli ča su okolo njega pucali.
Kujin Robert Grohovac ki biva na starine va Drenove još je rekal za Franjota Francetića i ovo (a to mu je povedal pok. Tito Francetić, brat od Agricole):
Zarobjen va Galicije od Kozaki, jedini od regimente ustal živ, ni više imel municije pa se je predal. Poslali su ga kako zarobjenika da dela na velen imanje od neke udovice, ka ga je otela…. Kada je bila prilika je pobegal… Nosil je morčića va uhe.

Još par fotografija Drenovčana s popisa Mate Polića:

Franjo Štefan, lijevo, r.br. 186

Jedna od zanimljivijih fotografija svakako je ova koju smo dobili od obitelji Franka i Tatjane Cvečić s Podbrega. Na slici je tzv. Riječka brigada s istaknutom tadašnjom riječkom zastavom s natpisom Indeficienter. Kako piše na web linku (riječku) brigadu tvorile su 70. i 79. pukovnija iz Petrovaradina, odnosno Otočca, a zanimljivo za Drenovu je to da se na slici nalazi i Drenovčan Ivan Jelisej (r.br. 26 na Polićevom popisu), nono po majci Franka Cvečića.

Ivan Jelisej, četvrti s lijeva u trećem redu
Ivan Francetić, r.br. 81
Poleđina fotografije Ivana Francetića

Vrlo je zanimljiva slika koju je Ivan Francetić poslao profesoru Franu Frankoviću, viđenom Drenovčanu koji je još za života nazvan ocem učiteljstva Istre, autoru prve hrvatske Početnice, prvom upravitelju novoosnovane učiteljske škole u Kastvu i osnivaču Pučke čitaonice Drenova 1908. godine. Po adresi pošiljatelja vidljivo je da je bio u Riječkoj brigade u Petrovaradinu i lako je moguće da je i na slici gdje je i Ivan Jelisej.

Kao zanimljivost treba izdvojiti da je bilo Drenovčana koji su bili u vojci i potom i u ratu, tako da su punih osam godina “služili domovini”. Nemamo nažalost njihove slike, a to su prema onom što su nam ispričali Alberto Mihich i Atilio Mihić:

Romualdo Črnjar, r.br. 112, kbr 139 (na slici gore)
Karlo Superina, r.br. 152, kbr 167
Franjo Fran Superina, r.br. 52, kbr 68

Zanimljiv je Polićev tekst o brizi župnika za prehranu župljana u vrijeme rata:

Prehrana župljana Drenove: Potpisani Mate Polić, župnik, uvidjevši već odmah na početku rata pomanjkanje živeža, uhvatio se gospodarske podružnice riječke, filijalke gospodarskoga društva u Zagrebu, te ubilježio preko 181 člana i na temelju toga dobismo od gospodarskoga družtva živeža: kukuruza, krumpira, pšenice, ječma, graha, te je tako ovaj narod pored aprovizacijegradske dobio nešto hrane i od pomenutoga društva. To je bio trn u oku naročito trgovcu Linu Kučiću kbr. 149, te je sve poduzimao da osujeti da hrana dolazi iz Zagreba na Drenovu, ali o tome na drugom mjestu.
Drenova, dne 20. studenoga 1916,

Mate Polić, župnik

Isto tako, zapisao je i detaljno opisao vlč. Polić koja su zvona s drenovskih crkava i kapela rekvirirana za ratne potrebe (drugim riječima pretopljena u topove i slično).
Sve u svemu, vrijedni i vrli župnik Mate Polić ostavio je vrijedan dokument koji je naše Društvo Bez granica objavilo na web stranici Europeana 1914-1918 – neispričane priče i službena povijest Prvog svjetskog rata

U digitalnoj arhivi našega muzeja nalazimo i mnoge dokumente iz drenovske škole iz doba Prvoga rata pisanih na talijanskom.

Popis siročadi očeva palih u ratu ili iz razloga bolesti izazvanih za vrijeme vojne službe, što ga je tadašnji ravnatelj G. Deichmann, 14. ožujka 1917. uputio Gradskom Magistratu Rijeke svjedoči da je iza poginulih, bez oca ostalo dvadeset troje malododne djece. Popis se odnosi samo na učenike i njihovu braću i sestre. Tko zna koliko je još malih Drenovčana ostalo bez oca?

Drugi Popis, od 4. veljače 1916., prikazuje imena djece, među kojima su i djeca vojnika, koja su dobila cipele (scarpe di guerra) kao pomoć.

Imena očeva u potpunosti se slažu s Polićevim listama, osim što ih je Polić pisao hrvatski, a škola potalijančeno.

Nepoznati heroji Velikog rata

Slijede slike vojnika, po svemu sudeći iz doba Velikog rata, za koje se ne znaju imena ni podaci. Na slikama su ljudi s Drenove, ali vlasnici slika ne znaju reći o kome se radi.

Ako itko zna išta podrobnije, molimo da se obrati našem Zavičajnom muzeju!

Erinnerung An das 19 Kriegsjahr 14 Artillerie SMS Maria Theresia

Pješice iz Rusije

Mnogi Drenovčani pješice su se vraćali sa ratišta u dalekoj Galiciji ili kasnije iz zarobljeništva u ruskim logorima. Radi se doista o golemim udaljenostima i nevjerojatno je što su ti ljudi propješacili.

Izvor: Wikipedia – Karta sa logorima za zraobljenike u Rusiji

Identificirali smo neke od logora koji se spominju u našim dokumentima, pogledajte kako te udaljenosti izgledaju na Google kartama – i s modernim automobilom bio bi to izazovan put!

Apsolutni rekord pješačenja – logor Sretensk doslovno je na drugom kraju svijeta!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.