Kinedok 2018: Češki mir

Ovo je priča o Star Warsu, Hladnom ratu i ratu protiv terorizma u jednom malom češkom selu. U sklopu svog programa nacionalne proturaketne obrane, Sjedinjene Države planiraju sagraditi vojnu bazu u Češkoj, na mjestu gdje su se nekada skrivali sovjetski nuklearni projektili. Iako je 73% Čeha protiv projekta, vlada nastavlja s pregovorima. Pobornici baze uvjeravaju kako će ista ojačati obranu protiv globalnih prijetnji 21. Stoljeća, dok protivnici ukazuju na to da se ovim planom samo želi pomaknuti Željezna zavjesa prema istoku te ispuniti želju SAD-a da vlada svijetom.

Priča počinje sa agresivnom kampanjom češke vlade kojim se pokušava uvjeriti stanovnike da nema alternative prihvaćanju američkog proturaketnog radarskog sustava, svijet je sve nesigurniji, a Iran i Rusija su “tu iza ugla”. No sve priče o vojnim i ekonomskim koristima vojne baze ne padaju na plodno tlo kod većine stanovnika pa se kreće sa akcijama pasivnog otpora.

Naravno, ima i pristalica baze, uglavnom antikomunistički nastrojenih u uplašenih mogućnošću da se “Rusi vrate”, pa su spremni pristati na sve opcije zapadne zaštite. Argumenti tipa – “pa tek smo se riješili Rusa, a sad već želite Amerikance” ili ”što će strana vojska na suverenom češkom teritoriju” njima ništa ne znače.

Nevjerojatno je ponašanje čeških političara i njihova servilnost prema Amerikancima. Posebno je bizarna scena u kojoj otkrivamo da je češka ministrica obrane napisala pjesmu kojom slavi novopečeno američko-češko bratstvo u oružju.

Naravno, tajna je u interesima moćnog američkog vojno industrijskog kompleksa koji nudi unosne poslove češkim kompanijama i izdašnu potporu političarima, koji nakon završetka političke karijere, nastavljaju kao konzultanti u istim kompanijama sa kojima su sklapali ugovore (zvuči poznato, zar ne 🙂)

Do kraja Češkog mira – filma koji se čini apsolutno uvjerljivim, na trenutke crnohumornim, no ipak u konačnici optimističnim – čudimo se (to nije baš prava riječ) o tome kako male zemlje uvijek surađuju sa velikim silama, a formalno demokratske vlade u njima postoje kako bi odabirale rješenja protivna želji naroda. Očito je to fundamentalni problem “novih” demokracija – dosljedno biranje političara koji ni blizu ne rade u interesu vlastite države.

Srećom po čehe, postoji kritičan broj ljudi spreman na akciju i oni kreću sa ozbiljnim protuvladinim akcijama, najprije kroz medijsku kampanju a potom i fizičkom okupacijom lokacije baze od strane “zelenih” i proglašavanjem tog teritorija “Peacelandom”. Cijelu operaciju prate mediji i dovode vojnu policiju u neugodnu situaciju da moraju silom odnositi prosvjednike.

Godine prolaze (četiri ili pet), aktivisti ne odustaju i na koncu, na njihovu sreću, Busha kao predsjednika smjenjuje Obama i odlučuje odustati od projekta.

Obama odustaje od baze i radara, no sada je Trump na vlasti pa možda možemo očekivati i nastavak filma …

Češki mir je sjajan primjer kako borba protiv “sustava“ nije uvijek uzaludna. Mala skupina ljudi, odlučna da se u njihovom mjestu ne izgradi američka radarska stanica koja bi trebala donjeti mir pod egidom Pax Americana, nakon godina borbe i aktivizma, uspijeva zaustaviti projekt usprkos korumpiranim političarima i interesu krupnog kapitala. Klusák i Remunda dali su nam temeljito depresivan pogled na naš svijet, licemjerje političara i snishodljivost lokalnih “elita” prema strancima i njihovim interesima je opće prisutno. No, u češkom slučaju – naletjeli su na “tvrd orah” 🙂

Gledajući naše domaće prilike, ovo je već peti film u nizu koji gledamo na Drenovi, gdje bi se jednostavno mogla zamijeniti imena aktera i lokacija – i dobili bi posve uvjerljivu lokalnu priču. U našem slučaju tu je i dodatni moment Domovinskog rata, koji je, iako završio prije puna dva desetljeća, još uvijek glavna i udarna vijest i obilato se koristi za onemogućavanje demilitarizacije našeg društva.

Nažalost, u našem slučaju, nema “Happy enda”, u skladu sa interesima stranaca, uništena je industrija i domaća trgovina, vrlo smo poslušna članica NATO pakta i EU i nema ni tragova nekog otpora prema projektima koji ne donose nikakvu korist za domicilno stanovništvo.

Trebamo učiti od Čeha.