Drenovski list 4.

Posted on Posted in Nacionalni, Uncategorized

Nepodnošljiva lakoća odbijanja …

U posljednje vrijeme često se propitujemo koja je prava funkcija MO i koja je prava svrha postojanja. Formalno gledano, MO bi trebao prestavljati sponu između građana područja koje prekriva i odgovarajućih odjela gradske uprave koji bi trebali pronalaziti rješenja za probleme koje građani iznose. MO ima ulogu svojevrsnog filtera koji bi trebao objediniti zahtjeve i procijeniti koji su zahtjevi građana opravdani i imaju prioritet rješavanja. Građani zahtjeve podnose individualno (pismeno) ili grupno u obliku peticija kojima traže rješavanje pojedinih problema. Vijeće MO na svojim sjednicama obrađuje zahtjeve te ih formulira na odgovarajući način i prosljeđuje nadležnim službama. Vrlo često Vijeće i predlaže određena rješenja koja naravno moraju proći stručnu verifikaciju. Bilo bi razumno očekivati da su odgovori konkretni i argumentirani te da ukoliko se prijedlog vijeća ne može prihvatiti da se ponude alternative koje bi zadovoljile građane. Nažalost u proteklim mjesecima svjedočimo administrativnom pristupu nekih odjela gradske uprave (prije svega Direkcije plana, razvoja i izgradnje) koji u svojim odgovorima (uglavnom negativnim) nikada ne daju prijedlog alternativnih rješenja već se koriste sintagmama „nije predviđeno“, „nije u planu“, „nije prihvatljivo“ očekujući valjda da Vijeće pronalazi dodatne varijante i onda u beskonačnom krugu dopisivanja pronađe ono što bi zadovoljilo nadležnu službu. Ono što Vijeće očekuje jest da osobe koje primaju plaću (i stručne su) mogu dati optimalne prijedloge i pomoći Vijeću i građanima.


Razmotrimo pobliže najsvježiji slučaj oko uvođenja dodatnog autobusnog stajališta na križanju Kučićkog puta i ceste A. Vijeće je zaprimilo peticiju pedesetak građana (većinom starije dobi) koji su zatražili uvođenje dodatnog autobusnog stajališta na navedenom križanju. Građani se žale da je razmak između postojećih stajališta prevelik i da im je naporno pješačiti pogotovo kada su velike vrućine ili zimi. Ako se pogleda situacija prikazana na priloženom aero snimku vidi se da doista nedostaje autobusna stanica (postojeće su prikazane crvenim kružićima a plavom je prijedlog lokacije nove stanice) i da bi predložena lokacija bila logična i optimalna za veliki broj stanovnika koji gravitiraju tom području. Na tom mjestu mogla bi se i izvesti ugibališta ili samo označiti stajališta na cesti.

Dana 5.6.2006. stiže odgovor spomenute direkcije koji u poznatom stilu (bez nuđenja alternative) odbija prijedlog uz argumentaciju da je „obavljen uvid u projektnu dokumentaciju“ te „da su radovi izvedeni u skladu sa građevinskom i uporabnom dozvolom te ne postoji mogućnost naknadnih intervencija u prostoru“. Držimo ovaj navod potpuno neprihvatljivim je ispada da se jednom izgrađeno više nikada ne može modficirati ili popravljati. Moglo bi se i postaviti pitanje zašto u prvobitnom projektu ceste A nije bilo predviđeno stajalište na navedenoj lokaciji koja je logično stjecište pješačkih komunikacija na tom području. No da se ne bavimo povješću, bitnije je razriješiti pitanje koje su mogućnosti Vijeća (i građana) da se određene nelogičnosti poprave i olakša život stanovnicima. Ili takva mogućnost zapravo ne postoji ? Nadalje, komentar tipa „područja sa kojih se vrši priliv putnika na postojeća stajališta … nalazi se u gravitacionim zonama prihvatljivim za periferne dijelove grada“ je sjajan kada ga se izrekne iz klimatiziranog ureda ali neće pomoći našim starijim sugrađanima kada se sa place vraćaju punih vrećica i moraju nepotrebmo dodatno pješačiti.
U istom dopisu odbijena je (jednom rečenicom) i izgradnja okretišta linije 11 na granici grada Rijeke prema Saršonima iako je i tu Vijeće dalo detaljno obrazloženje razloga (problemi sa postojećim okretištem na Lokvi, veliki broj građana koji žive na tom području i uskraćeni su za liniju gradskog prijevoza, itd.). Kažu da „u sadašnjoj organizaciji javnog gradskog i prigradskog prijevoza takvo rješenje nije predviđeno“ – pa naravno da nije, zato Vijeće i pokreće inicijativu da se taj problem riješi.

Ovo je samo jedan primjer no imamo ih dovoljno za pitanje sa početka komentara. Ukoliko je doista funkcija Vijeća da djeluje kao spona građani – grad onda ta komunikacija ne može biti svedena na situaciju da Vijeće nešto „moljaka“ a gradske službe „telegrafski“ odobravaju ili odbijaju – one nam moraju pomoći sa stručnim i argumentiranim alternativama koje moramo moći zajednički predočiti građanima.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *