NacionalniNekategorizirano

Ultra

Osnovni podaci:

  • Naslov (originalni): ULTRA
  • Naslov (hrvatski): ULTRA
  • Vrijeme: 81 min
  • Redatelj: Balázs Simonyi
  • Jezik: mađarski, njemački, francuski
  • Godina: 2017
  • Zemlja: Mađarska
  • Distribucija: HBO Europe
  • Link: https://kinedok.net/hr/films/detail/11

Sadržaj filma

Ultra je kreativan dokumentarac o ljudima koji svoj život posvećuju trčanju kako bi se natjecali u ovom radikalnom putovanju. Film ih prati dok se suočavaju s ekstremnim teškoćama i nadmašuju granice snage tijela i uma. Bilo da trče kako bi pobjegli od svakodnevice, borili se protiv starenja ili traže nadnaravno, svaki trkač dobiva priliku okusiti besmrtnost i doživjeti vlastitu smrtnost. Četvorica protagonista te sam redatelj filma, imaju svoje odgovore, posebne motive i razloge zašto trče.

Trasa Sparthatlona
ULTRA je jedinstveno putovanje u prošlost, srce i dušu četiri sportaša donosi peti – redatelj trkač. San i teret svakoga od njih je da dovrši ekstremnu utrku – Spartathlon (246 km), ispita svoje granice, zaliječi dušu i riješi se svojih demona.

Pheidippides je bio trkač koji je trčao tražeći pomoć
Ultramaraton je posebna sportska disciplina, disciplina u kojoj se do krajnjih granica (pa i preko toga) testira sposobnost duha i tijela da napravi nemoguće. Većina ultramaratona ima dužinu trase između 100 – 250 km, na postoje i 1000 km/1000 milja, a najduži je apsolutno nevjerojatni Self Transendence – 3100 milja (?!).

36 sati – to je rok u kojem natjecatelji moraju završiti utrku.
Danas, kad većina ljudi nije u stanju propješačiti više od par km, trčati više stotina km djeluje posve nevjerojatno, no redatelj Balasz Simonyi (i sam ultramaratonac koji je 4 puta završio Spartathlon) uspio nam je približiti četvero, na prvi pogled običnih ljudi i njihove motive za sudjelovanje. Francuzi, otac Gilles i njegov sin Angel, njemica Annet, mađar Bela (on sudjeluje neslužbeno uz pomoć svoje supruge, dva dana nakon oficijelne trke na koju se nije uspio plasirati zbog prethodnih 5 neuspjeha da završi utrku), te sam redatelj.

Ima toliko točaka nakojima se može odustati, no naši junaci idu dalje…
Prateći naizmjence naše junake, Simonyi prikazuje nadljudsku žrtvu i predanost koju je potrebno za sudjelovanje u ovoj utrci. Rane, dehidracija, povraćanje, sve je prikazano brutalno detaljno. Ultramaraton nije zabava, to je privatni pakao svakog natjecatelja. Kako bi opisao što ih je navelo na sudjelovanje, redatelj prelazi u umove i srca svojih junaka koristeći stare kućne videozapise i snimanje razgovora s njihovim obiteljima. Često koristi i zvuk mikrofona postavljenih na tijela trkača, a dok trče – ili, ponekad, dok jedva uspijevaju čak i hodati – čujemo ih kako teško dišu, stenju i psuju.

Nije zabava, trkači su prekriveni ranama.
Fantastične zračne snimke terena preko kojeg prelaze, pokazuju ogromnu udaljenost koju trkači moraju preći (teško bi ju bilo preći i autom bez klime po grčkom suncu). One nam daju i sveobuhvatan pogled na jedan od najekstremnijih sportskih događaja na svijetu.

Sjajne zračne snimke trase kojom prolaze trkači
Sam redatelj je jedini sudionik izravno u interakciji s kamerom, ne računajući majku i ženu Angel i Gilles ili Belinu suprugu, koji ih prate u automobilima. Simonyi nam daje ideju o tome što sve prolazi kroz trkačev um, a pretežno čujemo pritužbe o njihovom fizičkom stanju, no kako više vremena prolazi, trkači se sve više zauzimaju egzistencijalnim pitanjima koja se izmjenjuju između gorke i duhovite poput “Zašto Ja to radim, nikad više neću to učiniti … Tko sam ja ionako? “
Kako trka odmiče, izmučena tijela polako otkazuju, Angel i Annet odustaju, razočarani što nisu uspjeli iako je posve jasno da nemaju za čima žaliti, već tih pretrčanih 150 -200 km ih svrstava u vrlo uzak krug supersportaša.

Annet odustaje

Zaključak i ocjena

Ultra je izrazito emotivan film. Od prve minute uvučeni smo u napetu priču četvero protagonista koji su se odlučili na nevjerojatan poduhvat. Pratimo ih, bodrimo ih, strepimo sa njima, jednostavno želimo da uspiju. A kad neki odustanu na samo 20 km od cilja, nakon pretrčanih 230 km, kako kaže Bela “… noge bi još mogle trčati ali um se gasi.” jednostavno ti dođu suze na oči od pomisli kakva je to muka odustati praktično pred ciljem.

Bela staje samo 20 km pred ciljem.
Sjajan je to film, i motivirajući – dignimo se iz naslonjača i krenimo trčati, par km za početak, a poslije – tko zna, možda netko završi i na Spartathlonu.

Gilles prolazi kroz cilj Sparthatrona
Film je 2017. premijerno prikazan na Visions du Reel u Lucarnu, a na Sarajevo Film Festivalu i Trieste Film Festivalu je bio nominiran za najbolji dokumentarac.
Naša ocjena 10/10
Posjetitelja: 24

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.