Arhiva

Drenovski list 16.

Isplati li se biti pristojan ?

Ovaj saziv VMO uložio je veliki trud u protekle četiri godine na aktivnu suradnju sa brojnim gradskim odjelima koje je negdje bila odlična, a negdje blago rečeno slaba. Osnovna ideja vodilja bila je imati pristojnu i argumentiranu komunikaciju, uvijek slati jasne stavove potkrijepljene činjenicama jer se smatralo da će tada nadležne gradske službe imati lakši posao. Mi nikad nismo sazivali dramatične presice, objavljivali otvorena pisma u Novom Listu, dovodili ministre i sl. nego smo strpljivo čekali da na „nas dođe red“.

Činjenica je da na Drenovi ima dosta potreba građana koje nisu zadovoljene i da se na njihovo rješavanje čeka zapravo godinama ili desetljećima, a kada se krene sa rješavanjem onda uvijek imamo dojam da su rješenja preskupa ili neprimjerena i da se za teško osigurana sredstva moglo napraviti mnogo više.
Može se reći da je Drenova najuspješniji MO u Rijeci (sudeći barem prema dobivenim nagradama jer smo osvojili prva mjesta u svim kategorijama gdje smo se natjecali) no ipak vlada percepcija kako je Drenova „zadnja rupa na svirali“ gradu kojem pripadamo. Što stvara takav osjećaj drenovčana ? – pa prije svega problem nerješavanja krupnijih i kapitalnih zahvata na Drenovi (prometa, kanalizacijske i plinske infrastrukture, dvorane i sportskih sadržaja za naše mlade) i posebno neshvatljivo kašnjenje UPU Gornje Drenove za koje nema suvislog opravdanja – ili ga se ne može dobiti. Jasno kada nema tog osnovnog dokumenta sve ostalo stoji i ne može se realizirati pa time nezadovoljstvo građana i nas vijećnika postaje opravdano.

Može se reći da je fundamentalni problem (no istovremeno i prednost) Drenove to što je dio grada Rijeke. Tom činjenicom definirana je i namjena prostora koji je prema GUP-u prostor za stanovanje i rekreaciju praktično bez industrijskih i privrednih zona. Sa te strane možemo biti i zadovoljni jer živimo u čistom i mirnom okruženju no problem nastaje što smo onda ujedno i na zapećku izgradnje objekata gradske infrastrukture. Grad sigurno mora integralno sagledavati svoj razvoj i u pojedinim trenucima davati prednost pojedinim projektima ili dijelovima grada. I to onda mora biti jasno iskomunicirano da građani znaju na čemu su i kada točno mogu očekivati rješenja problema koja ih muče.

I sada dolazimo do ključnog dijela – sve prethodno djeluje razumno i prihvatljivo no onda čujemo sljedeću izjavu:
„… neka ste vi pristojni i dobili nagrade, ja lupim šakom o stol i dobijem što hoću (dvoranu, kanalizaciju, plin)“
Moguće da je ta izjava jednog od naših kolega pretjerana no građani očito čitajući novine zaključuju da „agresivniji“ MO postižu bolje rezultate i „više dobivaju“. Posebna je problematika razumijevanje procesa planiranja (u četverogodišnjim ciklusima) i da se recimo dvorana ne može dobiti „preko noći“ no čekanje od dvadeset godina također nije prihvatljivo.

Želimo vjerovati da je naš put ipak ispravan te ćemo stoga tražiti od g. gradonačelnika da nam na čim skorijem sastanku zajedno sa pročelnicima da jasne informacije o statusu rješavanja svih problema koji muče stanovnike Drenove, kako bi svima bilo jasno što nas i kada očekuje a ako se nešto odgađa zašto i do kada. To je doista građanski minimum koji očekujemo.

Vrtić na Drenovi – zašto jednostavno kad može biti komplicirano 

Građani Drenove čekali su više od 20 godina na proširenje vrtića i sada kad su ga dočekali ostaje gorak „okus u ustima“. Nastavno na uvod i ovdje se možemo upitati kako se troše sredstva poreznih obveznika i da li doista moramo imati i prihvaćati ovakva rješenja. Umjesto de se u ova krizna vremena dobro razmotri što je optimalno rješenje i kako da ono uz traženu funkcionalnost bude i ekonomski optimalno – ono što smo dočekali (prema Novom Listu) je najblaže neprimjereno. Proširenje vrtića koje stoji 10.000.000 kuna sa nekakvim vrtovima na krovu, liftovima i ostalim vjerujem sjajnim rješenjima iziskuje potrebu da se postavi temeljno pitanje – komu treba takav vrtić? Građanima i njihovoj djeci ili nekom arhitektu za dokazivanje svojih „ideja“. Neko će reći da se na ograničenom prostoru nije ništa moglo napraviti pa zato i treba ovako kompleksno i skupo rješenje. No po ne znam koji put stavljeni smo pred gotov čin a naši prijedlozi nisu uvaženi (pogledati sljedeći prilog). Uvijek je izgovor da je sada sve gotovo pa se ne može više odgađati – jer bilo kakve promjene znače daljnje odgode – a onda su za to krivi građani koji se bune i naravno mjesni odbor. Po jednoj strani od građana i vijećnika se očekuje „domaćinsko“ ponašanje a po drugoj strani stalno svjedočimo strašno skupim građevinama koje su skupe za građenje a kamoli za održavanje. Možete misliti koliko poskupljuje održavanje zeleni krov, lift i slično na jednom vrtiću. Tko će kasnije plaćati kada popusti izolacija i počne prokišnjavati ili se pokvari lift. Što je sa sigurnošću djece na tom krovu – nije li jednostavnije da se igraju na zemlji. Naravno odgovor je „netko je o tome valjda razmišljao“ no ti „koji razmišljaju“ obično nisu blizu kada stignu računi. I što sad? Pa ništa, kotač povijesti ne može se zaustaviti – dobiti ćemo „high-tech“ vrtić a troškove će snositi neke buduće generacije (no to je ionako njihov problem).

Antologijski prijedlog g. Škunce – uspostaviti kamionsko parkiralište pored jaslica i vrtića Drenova

Naravno očigledno rješenje koje bi vjerojatno pojeftinilo gradnju (naime argument za komplicirani projekt vrtića je nedostatak prostora) bilo je da se tlocrtna površina prostora vrtića poveća i da se pronađe način da se gubitak nastao građenjem kompenzira na nekom drugom mjestu. VMO Drenova je dao prijedlog koji je bio prihvaćen od strane Odjela gradske uprave za školstvo da se postojeće parkiralište koje nije u funkciji dodijeli vrtiću te da se uredi na način i prema potrebama samog vrtića kako bi činio integralnu cjelinu. Naime taj parking od izgradnje nije u funkciji zbog očite komocije stanovnika okolnih zgrada kojima se ne da prošetati desetak metara tako da uglavnom „zjapi“ prazno. Prije nekoliko godina bila je ideja da se parking pretvori u lokalnu tržnicu no od toga se odustalo jer nije bilo nikakvog interesa od strane zakupnika. Nakon što su propala tri natječaja i konačnog odustajanja od ideje tržnice VMO Drenova zaključilo je da jedino ima smisla spomenuta ideja. Time bi se riješio problem igrališta a i spriječilo bi se dovoženje otpada na parking.

No naravno prijedlog je odbijen od g. Škunce uz obrazloženje koje dokazuje da nije učinjen niti minimum napora da se pronađe korektno rješenje. Posebno je skandalozan dio prijedloga gdje se „preporuča“ MO Drenova da parking dovede u funkciju u smislu da ga koriste kamioni ?!
Vjerujem da ovome ne treba poseban komentar. No kada se cijela priča stavi u kontekst skupog vrtića koji je skup jer nema mjesta …

Uređenje nogostupa duž Drenovskog puta  i ulice Svetog Jurja te uspostava pješačkih prijelaza 

Problematika nogostupa i pješačkih prijelaza traje već godinama ako ne i desetljećima. Prošli smo sve faze: od rasprave čija je cesta odnosno preciznije nogostup, tko bi to trebao financirati, tko bi trebao sakupljati dozvole građana, itd. itd. Uz to je povezan problem da se pješački prijelaz ne može napraviti ako nema nogostupa kao i ostale komplikacije. Naravno sva prepiska i nadmudrivanja tijekom proteklog vremena (najsvježija je konstatacija da je to zaostatak iz prošlog sustava i način da se o tome nije vodilo računa – što je naravno točno, no to ne znači da se problem ne može pokušati riješiti) nije umanjilo činjenicu da su naša djeca i građani u stalnoj pogibelji na putu ka svojim kućama, u školu ili u crkvu. Promet je proteklih godina eksponencijalno porastao a poglavito posljednjih godinu – dvije kada je izgrađeno Viškovo i sada se pola tamošnjih stanovnika „vozi“ preko Drenove.

Kako bi se barem djelomično riješio taj problem VMO Drenova je u prioritetima za ovu godinu osiguralo sredstva da se nogostup izgradi svugdje gdje je to moguće i da se ne gubi energija na dionicama gdje je očigledno da nema rješenja.
Čitav projekt naravno neće uspjeti bez sudjelovanja građana drenove i vlasnika zemljišta uz cestu. Iskoristio bi se princip koji je primijenjen kod uvođenja minibusa za Kablare a sastojao se dozvole vlasnika da se potreban dio parcele za proširenje (tipično 0,5 do 1 m) koristi kao javno dobro (cesta ili pločnik). Kompenzacija vlasnicima bila je realizirana kroz izgradnju kamenih zidova sređivanja ulaza i manjih radova uz trasu. Moram reći da je odaziv građana bio 100% te je tome omogućeno uvođenje minibusa na čemu im još jednom zahvaljujem.
 
U skladu sa prethodnim 21. travnja 2009 u 18:00 u društvenom Domu na Lokvi održao bi se javni skup gdje bi predstavili dionice na kojima se predlaže realizacija nogostupa primarno duž Svetog Jurja te Drenovskog puta.
Također bi se na skupu razmotrile i neke druge ideje koje bi se mogle realizirati u sljedećem planskom razdoblju na tim trasama ako bude interesa građana i naravno volje vlasnika terena da uz primjerenu naknadu ustupe terene za predložene svrhe (primjer je problem parkiranja kod crkve Svetog Jurja  gdje postoji nekoliko ideja kako ga riješiti) te saslušati komentare i želje građana.
Nadam se dobrom odazivu i suradnji jer se ovaj projekt može realizirati jedino vlastitim snagama.

UAB Drenova – Antifašizam koji nestaje…

Prilično je bilo sumorno na godišnjoj sjednici UAB Drenova gdje je bio očit „zamor materijala“ drenovskih antifašista i posvemašnji nedostatak podmladka. Zašto je to tako i zašto u našem društvu „nije popularno“ biti antifašist zanimljivo je pitanje na koje se teško može odgovoriti u Drenovskom listu no vrijedi pokušati. Zašto baš sada – zato jer upravo u ovom trenutku a zapravo konstantno u proteklih 20 godina ide zamjena teza i izjednačavanje antifašizma sa komunizmom i svim problemima koji iz takvog stava proizlaze. Konstantno se iskrivljuju povijesne činjenice, „izvlači“ samo mračna strana a sve što je napravljeno i bilo pozitivno se namjerno prešućuje. Nedvojbeno su na kraju rata počinjeni strašni zločini, svako kažnjavanje bez suda je neprihvatljivo i treba pozvati na odgovornost one koji su to činili, no bitan je i povijesni kontekst. U našem slučaju svakako treba odrediti odgovornost za počinjeno i identificirati počinitelje zbog jednostavnog razloga – da ljaga ne padne na sve. Nažalost povijest se ponavlja i danas naši generali sjede u Hagu upravo zato jer na vrijeme nisu kažnjeni pravi zločinci.

Kakve to veze ima sa UAB Drenova – jednostavno, umjesto da su časno društvo ljudi (sa brojnim podmladkom) koji su se izborili da Rijeka i Istra budu u Hrvatskoj i da mi danas pripadamo slobodnom svijetu oni su društvo koje izumire. I ako se nešto ne poduzme sigurno za koju godinu više nitko neće moći svjedočiti „zašto su se borili“. Arhive su temeljito ispražnjene, knjige sklonjene, oni nemaju kome prenijeti svoja iskustva, što je još gore ni suvremeni branitelji nisu u ništa boljoj poziciji – ta gdje su oni u prilici pričati kako im je bilo i zašto su se borili ?

Postali smo valjda jedina nacija na planetu koja nema svoju slavnu prošlost. Koja je izgubila svoje heroje (i bivše i nove). To nije normalno i zdravo za razvoj društva i dugoročnih vrijednosti. I pravog patriotizma i domoljublja.
I zato kada se sljedeći put budete šetali pored spomenika na Lokvi, pogledajte ta imena i te ljude i pitajte se zašto su oni položili svoj život i što su mislili kada su odlazili u partizane. I gdje bi mi danas bili da nije njih bilo. Možda sam osjetljiv jer je i moj nono dao svoj život za tu ideju no ako ništa drugo barem mu ovoliko dugujem. Nadam se da ćemo u sljedećim brojevima Drenovskog lista uspjeti prikupiti dio te povijesti koja nestaje …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.